U trećem mjesecu su izdana čak dva albuma. Dancing Bear je izdao album prvijenac dubrovačke grupe 456, "Prije Ovako Bilo Nije", a Menart je izdao drugi Elementalov album, "Tempo Velegrada/Demiurg". Dok za 456 baš i nemam komentara, Elemental vam svakako mogu preporučiti. Tek je započela godina, a već se Elementalov album nametnuo kao ozbiljan kandidat za album godine, tj. prvi kandidat za album godine. Nadamo se da će godina nastavit u ovako kvalitetnom tonu. Njihov album je najavio izvrstan spot za prvi singl "Vidi Me Sad".

Ovog mjeseca smo proslavili i našu drugu godišnjicu. Nismo to nažalost tehnički proslavili, ali smo zato složili druge godišnje H3 Nagrade. Mislim da smo to vrlo lijepo i objektivno napravili, kako i dolikuje. Još uvijek nam ostaje san prava velika organizirana dodjela nagrada i party, ali i do tog ćemo jednom doći. Napravili smo još nešto značajno ovaj mjesec. Postavili smo kamen temeljac za našu prvu kompilaciju "Zvuk Podzemlja vol. 1". Još uvijek imate vremena da pošaljete svoju stvar. Naravno stvar vam mora bit orginalna, kvalitetna i pametna. Kao i najbolja pjesma koju smo postavili ovog mjeseca, a to je suradnja između Delirijum Tremensa i Alejuandra Buendije koji su složili zbilja fenomenalnu pjesmu koja zrači orginalnošću, a kako i nebi kad se zove "$:)". Ostale pjesme vrijedne spomena su dvije s osiječke scene koja je svakim danom sve aktivnija. Leskoneova "Skači" u apsolutno fenomenalnoj Settovoj produkciji i suradnja Tricky Stila i Leskonea u "Legi" koju je producirao Boda. Da osiječka scena nije jedina koja je ovog mjeseca napredovala dokazuje otvaranje web stranice Yuck Fou Crewa koji se nalazi u Slavonskom Brodu. Tamošnji writeri itekako djeluju.

Što se tiče partya, još jedan mjesec je prošao u znaku "Late Nite Hype" partya. Zanimljivo je kako su mi se ti partyji uvukli pod kožu. Tako bude sa svim partyima koji se održavaju svaki tjedan ili u malo doljem razmaku. Jednostavno se čitava životna razdoblja počinju određivati i povezivati uz određene partye. Sjećam se dana provedenih na "Friday Jointovima", zatim "LA DI DA DI-ima", možda bi čak i spomenuo partye u OTV Domu da nisu bili loši. Ovdje u Zagrebu neki ljudi idu na "Studio 54", neki na "Stereo Studio", "Astralis", "Moovare" i još gomilu takvih redovitih serija partya. Odlaženje na jedan od takvih partya nas uvelike određuje kao ljude, priklanja nas jednoj struji koja bi kao trebala imati otprilike neke sličnosti s nama samima. Kako je onda čudno da Rap, a samim time i Hip-Hop koji je zadnjih godina kao doživio nagli procvat i porast. Mislim, ne moram pričat o tome, vidite to svaki dan kad izađete van na ulicu. Kako je onda čudno da Hip-Hop kao jedna od najpopularnijih i najprodavanijih subkultura ovdje u našem glavnom i najvećem gradu ne može imati svoj recimo tjedni party. Kako to da baš sve propadne. Kako to da ako ne prestanu dolazit ljudi, onda dođu ljudi kojima je najpametnija stvar koju naprave na partyima to što dišu tuđi zrak. Zbilja bih htio da vam u ovoj kolumni mogu ponudit odgovor i rješenje. Nažalost, ne mogu. Razmislite...

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.