Mislim da je ovo idealan dan za početak (12.7.00.)
Baš sam prošao plac na Jarunu, vraćajući Inka doma sa još jednog cjelodnevnog rokanja, kada sam, primoran stajanjem na semaforu ugledao tri curice kako prelaze cestu. Furajući svoju “za po kvartu” obleku nekom drugom bi sigurno izgledale obično. Tri osmoškolke, kaj možeš vidjet u bilo kojem kvartu.
Dok su, kao prave frajerice, prelazile cestu, vizija se usporila, stvarajući usporeni kadar urbane sredine, koji se može najčešće sresti u hiphop video produkciji. Sa svojim skuliranim teen stavom njihove frizure sve više su ličile na isprepletene kečkice njihovih afro-amer vršnjakinja, koje polupraznim ulicama kruže susjedstvom. Promjenom kadra uočavam Jarunske tro-četverokatnice zelenog exterijera u kojima svako upaljeno svjetlo daje znak da ima života i u drugim svjetovima. Snimajući škvadru na cesti bediram se jer mi ne šljakaju zvučnici, da slika bude potpuna. Uvjerljivi primjer izgubljene generacije koji s odfrljenom mjuzom prolazi, recimo, Shaolinom brijući svoj film. U tom slučaju, lima bi se odaziv’o na ime Shyheim.
Mene u ovom slučaju puca nekaj skroz drugačije i da je Perica kojim slučajem tu, pit’o bi ga želi li čut “sada već legendarnu Blowin’ up yo sector”, koja upravo svira na mom kaziću. Vama je Perica sigurno poznatiji kao Bizzo – bolesni brat, Bizzo Bodega ili Bizzo Brigante tj. Pero Radojčić, polovica ZG dua SICK RHYME SAYAZZ (BOLESNA BRAĆA). On i njegov partner Baby Dooks (David Vurdelja) postavili su standarde CRO repa negdje 1996. svojim freestyleom na BLACKOUT RAP SHOW-u, Radija 101, u pratnji njihovog prijatelja Philla, danas znanog ko DJ PHAT PHILLIE (Filip Ivelja). Blagosloveći Jamalov “Keep it real” instrumental pokazali su svima da Hrvatska skriva nešto. Nešto kaj će danas, u 2000-oj, rezultirati s četiri hiphop domaća izdanja za veće lablove u nekih šest mjeseci. Svi koji se sjećaju Dooksovog uleta:
“I was a fiend, before I became a team
Hash is brown, the grass is green
The grass is green, that why I´m flippin’ with the Phille
And the Bizzo/check the flow, check the funky role”,
najvjerojatnije i danas rade nekaj s muzikom, a siguran sam da ih je većina bila, danas 12.7.2000., u pivnici Medvedgrad na promociji njihovog prvijenca “Lovci na šubare” za Menart/Blackout etiketu. Naši šubaruni Baby Crockett i Sex Willer veći medijski proboj ostvarili su rapovima na prvom singlu BLACKOUT PROJECT-a “One-O-One” 1997. g. zajedno sa Shotom, General Woom, Frxom. Ustanak za koncesiju Radija 101, predvođen “mladim” DJ Frxom, zahtijevao je od naše braće da svoje engleske rime zamjene našima. Na remix verziji pjesme, spoj Mobb Deep “Shook ones Pt. II” inst. i Bizze rodio je plodom:
“Recesije, koncesije, alkoholne depresije
Bizzo prolazi psihokrize kad valovi 101 klize od Dubrave do Remize
Dosta je glupih solucija, koncesija i kopolucija
a 101 je moja omiljena institucija za održavanje vitalnih funkcija
101 mi je drag ko konstitucija organa za općenje moga
volim sex i noćenje uz 101, bez njega nastaje koćenje
dok ljubim mlade tete, pušim debele cigarete
uz špagete, 101 stavlja papke na tapete
od petka do petka, od srijede do srijede, jer ostale postaje
ništa ne vrijede ko kile zdrobljene krede, idejne bjede
slijepo slijede, a ja slušam samo sebe
volim radio, al ako nije 101 – ko ga jebe!
kralja svih valova, medijskog imperatora, 101 snagatora
nepotkupljivog od guzonja i gnjavatora
poštedite nas prava u dobrom društvu par exelansa
idiotskih transa, moronskih romansa, šupljih šansa
jer 101 je jedan, a ne nešto treće, a svi znamo da nešto treće
bit će smeće za morončiće, eto sreće!”

Dajući svoj glas za radio i protiv političke manipulacije medija, novi val ZG rappera ponovo je postavio temelje rap scene svojim “drito-u-glavu-rokaj- snimaj” rimama uličnog govora. Katapultirajući “one-o-one” spot Tomislava Fiketa, sastavljen od studijskih i arhivskih snimaka, na MTV, počela je domaća video produkcija, a BBa snimaju spot “za sada već legendarnu Blowin up yo sector” u verziji Zorana Peze, rokajući top listu Hit Depoa ’97, do 10 mjesta. Stvar producira novo ime starog lika Darka Juranovića, koji je 80tih kao DOC DA’REAL sa svojim ET bandom također predstavljao HR-HIPHOP na MTV-u. Danas kao D’KNOCK, Darko produkcijski stoji iza drugog, kritički zamjećenog, istoimenog albuma grupe DIVAS, na kojem je Baby Dooks zrok’o prvi singl “Euforija”. Na žalost, njegovo ime se nije našlo na ovogodišnjoj nominaciji Porina za produkciju, uz D’knocka i M. Vidovića, zbog mješanja užitka i posla s članicom benda koje nije pohvalno završilo.
Svojim semi-r&b podlogama Dooksoni je privukao pažnju i ostalih “diva” HR scene tako da se priča o radu s Vlatkom Pokos, a pjesmu Nine Badrić “Nek ti bude kao meni”, di je opasno krknuo bassline, nogu i sner “Maria, Maria”, čuo sam prošli tjedan i na Narodnom radiju. Ali prije Marije, euforije i pisanja rapa za “Pet”, BBa su se udružila s Dinom, koji je svoj interes za hiphop pokazo prvi put na Blackout “one-o-one” remixu sa Songkillersima.
Velika popularnost domaćeg rapa natjerala je Frxa da napravi rmx za “1-0-1” na kojem su uz staru ekipu s prve verzije gostovali i Dino Dvornik & Songkillers i Target, uz izostanak Gobca, kojeg žena nije pustila na snimanje, jer je znala na kaj će ličit' ta noć.
Žureći prema stojedinici prolazio sam Trgom pol sata nakon svršetka skupa za podršku Radija. Pločnik je bio pokriven voskom 100.000 svijeća, koje su gorile za Radio, koji je prvi kod nas zasvirao zvukove naše kulture kakvu je danas znamo, ovjekovječen fotografijom čija slika krasi “prostor za chill” 101-ice. Nakon bujice ljudi, koja je harala radijom, uspjeli smo doći do Banfičkinog studija u Trnju iza Palače pravde, gdje smo zatekli ubijenog Dinu i Dooksa kako zagrljeni plešu i freestyleaju ispred mikrofona. U studiju veličine velikog dnevnog boravka tulumarilo je gro ljudi, brijući “u dimu i magli” pljuga na mnogima nepoznate hiphop groovove. Čekajući finalnu verziju pjesme rok’o se je beskrajan freestyle zaliven pivom i gotivom, pospremljen na kazetu zaslugom ludog studenta filmske akademije “Fiketa”, koji je zaslužan i za klasike HR. spotova, kao “Hrvatski velikani”.
Dooks, u svom urokano-euforičnom raspoloženju, sjeda na kauču di su Neđad Haznadar (novinar) i njegova ekipa, svi s kravatama za ozljede, pušili i brijali filmove. Divljajući uz ritam David je tresao cijeli kauč, tak da se je i cijela ekipa na njemu, nesvjesno micala uz ritam. Nakon nekoliko minuta klimanja na hiphop, zbunjeni Haznadar s joxom u ruci okreće glavu prema Dooksu ne vjerujući, kao ni mi. Nametanje hiphopa u bilo kojem društvu postala je karakteristika ekipe, jer nije ništa tak dobro ko rokanje teškog beata u tijelu. Osjećaš?
Video kazeta sa spotom, koja je nakon toga izašla, izaziva smijeh zadovoljstva gledajući kak je škvadra prije izgledala. Woo i Perica s talijankama. Brate mili!
Otprilike ljeto dan kasnije, suradnja s Dvornikom se ponovila na njegovom albumu “Enfant terrible” s opuštenom laganicom “Fjaka”, samo kaj je poslovna strana muzičkog svijeta ispala baš “terrible”. Dino kao pravi profesionalac nije prijavio i potpis’o Bizzu, Dooksa i Philla kao autore texta, pa je stvorena nelagoda u odnosima, koja je došla do izražaja pred ljeto ’98 na priredbi za dan Dječjeg doma u Laduču. Stigavši s Tram 11 da uveliča show Dooksu je prišao prijatelj Dino, koji mu je ponudio daljnju suradnju. Naučen prošlošću, David ga je doslovno odjeb’o na kaj se ovaj počeo pjeniti i urlat. Da ne bude ružnih scena pred djecom Dino je pozvan da istupi na stražnje parkiralište kako bi se raščistile nesuglasice. Stigavši iza rap trojka našla je samo prazno mjesto na parkingu, ali ne i Dinu i nekakvog njegovog menađera. Sljedeće izlete u hiphop Dvornik je isposlovao s C-FACT-om i SID-E-FX-ima, kojima je ponudio svijetlu budućnost, ali do danas nisu zabilježeni nikakvi rezultati te kolaboracije.
Ušetavši na scenu kao prava “stilska mafija”, zajedno s Tram 11 gostuju na istoimenoj pjesmi legendarnog RENMANa, s njegovog “Me & my body J.C.” albuma iz 1998. Inspirirana temom iz “The Godfather-a”, bahati opis cijele ekipe preuveličan s pravim mafijaškim odlikama i imenima, dao je pravu sliku Blackout “stilske mafije”, koju ljudi gledaju na takav način prilikom pojavljivanja u javnosti, stvarajući svoju viziju nas samih zbog koje smo više puta bili optuživani i napadnuti. Vizualna različitost spojena sa libomeracku stavom označava cijelu ekipu, koja, gdje god da se nađe brije po svom, kao svojevrsnu sektu, organizaciju, ili u ovom slučaju mafiju. Ali hiphop nije povezan sa organiziranim kriminalom i gangsterima. Hiphop sjaji svojim jedinstvenim stilom, koji cijeloj našoj porodici daje uglađenost prave familijarne povezanosti mafije. Zato buraz, sjedni, zapali i pozovi svoju curu.
Završavajući “Čovječe, ne ljuti se”, prvijenac TRAM 11a, došlo je vrijeme da se počne razmišljati o potencijalnom singlu, ali i o suradnji s Bolesnom braćom (tada još SRS), koja se je po svaku cijenu trebala ostvariti. Dash je isfur’o podlogu s klasičnom hiphop ritam sekcijom i sampleom, koji ju nabrijava i daje ugođaj prihvatljiv široj publici na koji sam snimio info vocal po kojem bi se ostali ravnali. Po dolasku u studio nekoliko dana poslije, David je već snimio svoje vocale za refren, koje će riječi pjevušiti svi sljedećih godinu dana. Zadnja snimljena stvar “Malu na stranu” izašla je kao prvi singl predstavljajući široj publici Bizzu i Dooksa, koji su svojim rapovima uzdigli cijelu stvar na razinu singla, otvarajući nam vrata do tada još nepoznatih nam svjetova. S Woom u vojsci, nas troje s DJ Phat Pillom krenuli smo na 13-o satni put do Züricha u Targetovom Unu, čiji je gepek bio zatrpan torbama dajući retrovizoru otkaz na neko vrijeme. Prolazeći kroz Rapersville došli smo do nekog mjesta pored Züricha, gdje smo navečer nastupali u biljar klubu pred nekih 20 zainteresiranih ljudi ne brojeći sve ostale. Zadovoljni nakon dugo vremena soundom, kojeg smo sami nariktali, odrokali smo fini nastup za nekoliko ljudi na šanku i 7-8 trebica, koje su plesale ispred provizornog stagea. Ne mogu nikako zaboraviti našeg “suseda” iz Zaprešića, koji je bio presretan našim dolaskom plaćajući nam cugu. Poprimivši bauštel izgled Švaba, furajući fudbu i brčiće, pričao nam je uglavnom nezanimljive stvari, koje možda i nisu bile takve, ali ga je zbog jakog mirisa češnjaka, kojeg je malo prije jeo sa srnetinom, bilo vrlo teško pratiti u šprehi. Između suseda i “plesačica” odlučili smo se za druženje s curama, te smo upoznavši Katarinu otišli u “Rottenfabrik”, gdje su te večeri nastupali ARSONISTS. Dolazak prepunog Chrysler Voyagera, iz kojeg je odzvanjao popularni R&B uz žamor hrvatskog, namamio je poglede na nas. Nažalost, nastup Arsonistsa je već završio, ali smo ostali partyjati uz nekog DJ-a za kojeg smo čuli da je Makedonac ili Albanac, koji je prao do jaja. Atmosfera u Švici je skroz drugačija od naše. Rottenfabrike je preuređena stara hala ukrašena troapima i tegovima, gdje se roka samo underground, uz koju klasiku, a ako DJ nije upućen možda zavrti i pokoju stvar za čagat. Osim izuzetaka, škvadra većinom stoji klimajući se uz ritam ili pak stoji u krugu promatrajući b-boye na djelu, tako da smo opet mi bili čudni, divljajući za šankom na poznate stvari. Sva ekipa u clubu brije na oriđiđi “napsack packin” b-boy hiphop za razliku od naših skockanih playera s očima na ženama i cugom u ruci. Ali mi smo mi, a vi? Iz tog razloga smo se i zakačili s nekom škvadrom od kojih je jedan, naravno, bio naš pa smo pričali bez incidenta.
Iskoristit ću priliku jer moram zahvalit Katarini, koja nas je furala po cijelom Zürichu i častila nas cugom, jer kak ona kaže: “Pa nećeš ti plaćat! Ti si gost!” Vrativši nas u nekakav turski motel u predgrađu završio je prvi dan avanture.
Izležavajući se po krevetima šaltajući programe na TV-u iznenadila nas je Kate, koja nas je došla pokupit, ali nam nije rekla da će joj sestra, koja je došla s njom, izgledat tak dobro, pa smo svi zaslinili i počeli se stiltani oblačit. Žene su nevjerovatne. Furale su nas po gradu cijeli dan i častile tako da smo živjeli klošarski raj. Završavajući večer s LLovim “Deep blue sea”, koji je po švicarskom običaju na sredini imao “kurzepauze”, pauzu, koja je po svemu sudeći u kurcu jer mi prekida film, moralo se nekaj desit. Na izlasku na glavnu cestu moj Uno je zguzio Chryslera zbog naglog kočenja pa smo se malo igrali mehaničara usred ničega. Ujutro su Braća otišli s Ivanom i bomba mulatkinjom frendicom uživat po gradu, dok smo Phill, Kate i ja krenuli u potragu za farom po izgubljenim auto-otpadima. Nakon dugog lutanja stigli smo do otpada, gdje nas je dočekala tabla s upozorenjem o krađi na njemačkom i, naravno, našem. Živio Balkan!
Neobavljena posla svratili smo u record store, čiji je podrum bio kolekcionarski raj. Nove stvari, klasike, originali, singlovi, sve. Nakon dugog kopanja po sanducima uz Diggin’ in the creates OCa, BIG La našli smo brdo stvari. Kate je inzistirala da plati ploče, ali smo ipak našli kompromis. Dok je Phill plaćao svoje, ja sam ploče smjestio pored sebe sjedavši ležerno s Katom na kauč pored izlaza. Phill valjda, nije skužio kaj smjeram pa me je uporno zapitkivao da l’ sam platio ploče. Mrmljanjem smo prošli preko toga jer ipak nas cijeli svijet kuži pa nije preporučeno na glas pričati o krađi. Uzevši Phillove ploće u vrećici da ih olfo pogledam stavio sam svoje pored i krenuo prema štengama, na kojima sam, zaklonjen zidom od nepoželjnih pogleda, strpao ih u vrećicu i sad na partyima možete čuti “Gin & Juice”, “Bring the pain” i još neke klasike. Isfurali smo ploče bolje od dečki iz ˝Juica”. Iako je sve to hiphop, balkanski mentalitet nas svrstava u elitu. Banana su svi koji su sad pomislili da su Q i Steel papci, da smo bolji od njih il’ tak nekaj. Odgovor na pitanje zakaj sam roknuo ploče je hiphop. Ne hiphop kao muzika ili kultura, već kao mentalitet. Život, koji mi je dao ideju, i muda da u stranoj zemlji drpim ploče, a to nema veze s mjuzom osim kaj se sad mi guštamo na nju – besplatno.
Besplatno je ono kaj klošari najvište vole, ali besplatne su i sve stvari koje hiphopu daju njegovu ljepotu. Besplatno, fraj, slobodno, free. Freestyle rapa, plesa, mixanja, slika, šprehe, razmišljanja, života. Slobodno mogu reći da je Bizzo jedan od najboljih hrvatskih freestylera, a ako smatrate da ih nema puno, onda dijeli prvo mjesto s Neredom i Targetom.
Poslije promocije ekipa se preselila u Kunin stan na after. Hraneći se novim Dreom, Outkestovim “ATLiens” i po neznam koji put počasnom ložom i gospodinom Zelenkom, Stu, Bizzo, Dooks, Wocas i RR (Remiza-Rudeš) škvadra rokala je na veliko kad smo Ink i ja upali iz studija di sam snimao vocale za “Jedno”. Završetkom višesatnog chillanja škvadra se razišla. Pospremili smo laganini sobu i sjeli gledati Pervana na TV-u, kada je zbog negledljivosti programa iz tehničkih razloga uletila ideja za freestyle. Stvoren je krug od Inka, Bizze i Targeta u kojem je svaki dao maximalnih 120 stupnjeva svog doprinosa. Goc nam je uletio sa slušalicama, koje su mogle poslužit i kao mikrofon te je spontani freestyle, koji obično nije nikad tako dobar kad se snima, zabilježen na kazeti.
Ink, koji me je iznenadio do ibera prije neki dan kad smo rokali kod njega doma, potvrdio je svoju kvalitetu predstavljajući Elemental. Target je, kak bi Bizzo rek’o, “klasično opr’o”, a Zobi je odrep’o i, nadam se, novu stvar Bolesne braće stvorenu u tom trenutku. I svi znaju da…
“1, 2, ha, Bizzo Brigante/natrag na karti, zovite starce
Bizzo Brigante ne glumi intelektualce…
mene sad užasno boli glava i treba mi tableta
treba mi nekakva teta, treba mi debela cigareta
treba mi pun kurac cuge da me digne na noge
treba mi hrpa droge/treba mi pun kurac raznih pizdarija
treba mi neka mlađa treba, treba mi jedna starija
treba (mi) jedna da me drži za jaja
treba mi jedna da mi gurne cicu u usta sve do kraja
treba mi jedna s plavom, treba mi jedna crna
treba mi jedna s drugim nogama,
treba mi jedna koja nije na drogama
treba mi jedna čista/treba mi jedna ružna
treba mi jedna ko da je s manekenskih pista
treba mi jedna ko da je super komad
treba mi jedna na suncu, treba jedna da sjedne negdje u hlad
da ne izgori/treba mi jedna da mi kaže
Ajde, Bizzo, sve sad to ponovi
opet ponavljam isti text
Bizzo, bolesni, bolesni brat voli sex”

Iako se osjećam ko da sam lutao po šumi, hodajući u krug uvijek se vraćajući na početak jer nastavak brije poslije završetka freestylea ste već pročitali, uočavam važnost punog kruga. Kruga u kojem se kreće cijelo čovječanstvo. 360° znanja, moći, a “knowladge is power”. Shvaćanje važnosti kruga potrebno je svakom od nas da u potpunosti razumijemo funkcioniranje života i poedinca u društvu. Prisjeti se planeta, njihove putanje, promjene dana i noći, hranidbenog lanca ili protoka vode kroz atmosferu i skužit ćeš zakaj se kazaljke vrte u krug, zakaj jastreb kruži oko svog plijena, zakaj su Indijanci plesali ratničke plesove prije presretanja konvoja, koji su od kola formirali krug zbog lakše obrane. Zakaj ulazimo u “chypher” pri freestylu? Zakaj b-boyi plešu u sredini kruga? Zakaj se blunt šalje u krug? Zakaj se ploča tak vrti? Ne želim kvariti ljepotu kruga dubokim filozofijama i raznim objašnjenjima, jer za to postoje znanstvenici. Odgovor leži u svima nama, jer je krug način na koji svijet funkcionira, pa si odmah možemo reći da smo fakat glupi kaj se uništavamo zbog straha i neupućenosti u nekaj kaj je drugačije od onog na kaj smo navikli.
Gledajući sliku čovječanstva vraćam se na sebi najpristupačnije područje, hiphop. Kod nas ne postoji savršenstvo, idealan sklad i potpuna pozitiva, jer je baš taj mali dio negativnosti potreban da hiphop bude to kaj je. Ljepota se dobiva tom velikom strkom oko svih loših stvari u kojoj oni “dobri” pokazuju koliko im je stalo, a oni “loši” možda na kraju i uvide svoje greške. Ako i ne, ipak su pomogli pozitivi da se ujedini protiv njih. Ista razlika dobrog i zlog, Boga i vraga potrebna je da bi se krug pokrenuo, a ako iz hiphop perspektive pogledaš nečiji drugi život vidjet ćeš istu sliku. Razlika je jedino u imenu. Rock, Rap, Punk, Budha, Allah, Isus, Europljani, Afrikanci, Azijati, muško, žensko, dijete, Sting, Chuck D, Konfucije i tako dok ne dođemo na početak. Sve je to hiphop.

“Pogledaj me, pogledaj se, pogledaj sve oko sebe
360 ti se okreni, prekriži pogreške i dalje kreni
360 ti se okreni, što ćeš dalje sad? Odluči se…”
ELEMENTAL “360”

''Zippo, brate mili. Zato, jer je iz rocka prešo na hiphop. Nasto je u rocku, hiphop ga je prihvatio, jer sve je to hiphop. Jeru mi je reko da kad zapali pljugu sa zippom ne vraća ga više. Meni ne, daj ga nazad.'' WOCAS