Naslovnica
HHU nagrade
Tekstovi
Nagradne Igre
Galerija
Download
Webshop
Forum
Linkovi
Radio Emisije
Kontakt
Sitemap
OBAVIJEST: 

Vezano uz neke glasine koje su krenule u određenim krugovima u posljednje vrijeme, trenutak je da i mi damo svoju službenu izjavu. Hip Hop Unity je nezavisna medijska kuća koja se bavi novinarstvom, a forum, koji se nalazi na portalu Hip Hop Unitya, služi za komunikaciju među poklonicima hip hopa i izražava isključivo mišljenja pojedinaca na forumu. Samim time Hip Hop Unity se ograđuje od bilo kakvih komentara ili mišljenja članova na forumu.

OGLASI

Image

Image

Image

Image

Image

 
Naslovnica arrow Tekstovi arrow Kolumne arrow Sve Je To Hip Hop - 12. poglavlje - Uzdignuta šaka
Sve Je To Hip Hop - 12. poglavlje - Uzdignuta šaka
“One finger point to blame don’t make no impact,
but you ball up all them fingers into a mighty first
and you can strike a mighty blow.
Now, this family gotta be that first.”
Big mamma Joe “Soul food”

Jučer je bio veliki dan. Veličanstven. Velik zbog svake male stvari, koja ga je sačinjavala i veličanstven kao hiphop, koji ga je uveličao. Svako je jučer bio važan dio kulture. Svako je bio legenda. Svako je bio baš to kaj hiphopu treba da bude hiphop. Da bude život.
Za neke još jedna obična zagrebačka nedjelja meni je postala praznik. Dan koji se pamti. Veliki dan malih ljudi. Dan kada sam shvatio svoju bit postojanja. Tjedan prije uži centar je osvanuo plakatima za nastup Afrike Bambaate u SKUC-u, o kojem su svi pričali, ali ih je malo potvrdilo svoj dolazak jer je Bam došao nastupati kao DJ u organizaciji nehiphop ljudi s kartom od 80 kuna na dan koncerta. Nezadovoljan izborom predgrupa, među kojima su bili i rock nastrojeni TBF, hiphop me je ipak dovuk’o do SKUC-a jer, bilo kako bilo, ono kaj se trebalo zbiti te noći možda nije bilo savršeno il’ po ukusu, ali je bilo naše. Kažem naše jer znam da su i drugi razmišljali poput mene, a isto ko i Stu su došli podržat. Napravili smo korak prema hiphopu svojim prisustvom i on je napravio dva prema nama te se je svako, drugo jutro probudio bogatiji.
Vozeći Hekteka i menagera na putu do hotela svratili smo u Importane i uboli Phillies & Dutches, koji su izazvali oduševljenje kod tog niskog 20-godišnjeg portorikanskog DJ-a iz Bronxa. To je bio prvi pokazatelj veličine hiphopa, koji je tol’ko moćan da poveže strance s različitih dijelova svijeta u jednu briju istog razmišljanja različitih ljudi. Jedinstvo povezanosti hiphopom.
Odlaskom u sobu na blunt poslije večere, stvari su počimale dobivati svoj smisao. Rokajući, Phill je po običaju počeo politizirati i zaustavljat protok kruga do Hekovog pitanja da li je uvijek takav na kaj sam potvrdno odgovorio, a shorty je prasnuo u smijeh pričajući da i oni imaju u škvadri lika, koji to radi. Svaka škvadra ima haltera, kojeg se onda Redmenovim stilom pita: “Why you holdin’ on a blunt so long politicin'?”. U klubu nas je dočekala B-boy atmosfera uz mjuzu DJ Pimpa, koji je scratcho dok su breakeri bettlali u krugu. Iz mog kuta to je ličilo na Rocksteady park iz 80-ih, na Battle of the year ’97., na rimski koloseum, gdje se gladijatori bore pred svojim cezarom Bamom okruženi gledalištem običnih pučana i velikana zajednice, koji istim žarom prate i upijaju svaki njihov pokret. Cypha je izgledao kao i svaki drugi kojeg sam vidio širom Europe ili na TV-u. Stage je bio identičan onom u Beču, Münchenu ili Zürichu. Isti kao pozornica u Bronxu iz “Wild Stylea” ili ona u Tunnelu na “Get at me dog”. Proživljavajući cijelu ljudsku povijest pogođen sličnostima i euforičan od spoznaje povezanosti čovječanstva, osjećao sam se kao Isus u masi na tribini rimskog koloseuma. Pogled na ćelavu glavu ispred mene, koja me je u tom trenutku pogledala, oslikao je Stoku u obliku Jude zbog mog mišljenja o njemu kao izdajniku hiphopa. Kad se tip okrenuo po drugi put Juda je nestao i uvidio sam da to nije Marin nego još jedan istomišljenik, koji me je pogledavao jer me zna ko MC-a. Tada mi je postalo jasno da svako ko je ikada bio u kontaktu sa hiphopom, osjećajući ga i na sekundu, ima svoje mjesto u cjelokupnom rastu kulture. Doktor ne razumije hiphop na način za koji ja mislim da je ispravan i ne slažem se s njegovim stavom prema kulturi, ali ta njegova, meni neshvatljiva i kriva, ljubav prema hiphopu dovela ga je večeras ovdje da svojom pojavom upotpuni bar brojno stanje rođendanske proslave CRO hiphopa. Hiphop nije savršen, čist, lijep, blistav za ljude, koji ga zovu drugačije zbog svog glazbenog i stručnog opredjeljenja, ali za nas je baš takav zbog sve svoje prljavštine, odbojnosti, lažnog glamura i drugih nedostataka, koje ljudi uočuju. Redar nije pustio jednu curu na stage od kud je htjela snimit b-boyse, pridržavajući se svojih pravila, ali baš zato kaj joj je srao, pridonio je hiphopu da bude to kaj je, jer drugačije to ne bi bilo TO. Bez tog hiphop ne bi bio život, a hiphop je život, jer sve je to hiphop. Bambaataa je sve to odobravajuće promatrao sa svog trona, dok su se iznad Zagreba stvarali likovi uklesani u Medvednicu nalik na Rashmond planinu dead presidentsa. Svi kaj su pridonijeli stvaranju ZG-scene odozgo su motrili na svoj kvart, a iznad svih je stajao Slavin Balen, začetnik svega u Hrvata s TV-odašiljačem na glavi. Pogledavši u nebo hiphop Zeus, KoolHerc, okružen lost angelima Pacom, Lom, Bigom, Scottom, TRoyem, Freakyjem, Troubleom, Punom i ostalima na oblacima, gledao je dolje na Zemlju. Kadar se povećavao i iznad svakog mjesta stajao je nečiji lik. Pimp, Drillskillz i Buffalo iznad Rijeke, Alex, Štakori i Force nad Splitom. One II many nad Šibenikom. Talijani, Poljaci, Texta nad Linzom, Gizmo nad Hamburgom, Matecroate nad Frankstadtom, NTM nad Parizom, IPM nad Lyonom, 279, MK+BLACKTWANG nad Londonom. Cijela Amerika, Kanada, Japan, Kinezi i Tibetanci, Indijci, Arapi, klinci u Sudanu i Južnoj Africi gledaju u nebo stojeći u cypheru ko škvadra u Moskvi, rapajući i plešući u krugu ko škvadra u Brazilu, čiji su preci plesali kapuveru ko robovi poslije rada u New Orleansu na zemlji Indijanaca, koji su to radili prije lova u kolu ko na Vinkovačkim jesenima, ko svako kog se možeš sjetit. Oko leti planetom i svugdje vidi isto. Leti u svemir i iz visine vidi planetu preko koje se nadvio veliki znak Public Enemyja. Uzdiže se još više i vidi naslovnu stranu “Fear of a black planet”. Korak dalje i ploča se nalazi na podu sobe tipičnog hiphop teenagera, u kojoj legende sa postera na zidovima ulaze u povijest svake doze, markera, tapea, naljepnice, tenisica, kapa, proživljavajući njihov hiphop uvijek zadovoljno se smješeći.
Dlan pet prstiju stisnutih u šaku znak su crne revolucije ili kako bi “house niggaz” rekli buđenja afroamerikanaca, niggaza, Afrikanaca i ostalih crnačkih naziva, najučinkovitijeg tokom 60-ih. Šaka predstavlja moć, ponos, ljubav, snagu i različitost- jedinstvenosti svih nas drugačijih, koji rastemo iz jedne ruke, koja krvari zbog dignute šake na buraza u kojeg je udarila ko meteori istog onog planeta s covera “Fear of black planet” P.E.-a, koji su obnovili crni pokret ponosno prenoseći Malcolmova učenja načinom Crnih pantera ulaskom na rap-scenu 1987. od kad neprekidno rade na uzdizanju zajednice.
Složnost scene taj dan smo pokazali i Wocas, Stu i ja predstavljajući obitelj, koja spajanjem kažiprsta i palca uočava i rješava probleme, koji razjedinjuju svjetsku scenu. Zajedno s najboljim šestim igračem Bizzom predstavljali smo tim začet kod Bahatija na Trešnjevci, gdje je naziv PRVA PETORKA dan našoj škvadri, a spojeni u 5 MC-a, zajedno s Neđom, tvorimo svaki svojim karakteristikama prste na desnoj ruci, dok Wocas i Bizzo rokaju lijevom. El Bahattee je mali prst, Stupni je prstenjak, Woo je srednji prst, Target je kažiprst, a Nered je palac. Na lijevoj ruci je Wocas srednji, a Bizzo palac. Kombinacijom prstiju dobivaju se razni znakovi, koji predstavljaju tipove ljudi opjevane u našim pjesmama. Svaki kvart ima svoj znak kao i sve podružnice po Hrvatskoj i izgubljeni pajde u inozemstvu. Snimajući srokano urokan možeš snimit rokalice na snimci prvog snimljenog rokanja “Rokaj-snimaj”, koje prevedene na babylon otvaraju picino oko, tako da se povijest Petorke stvara dok čitate i slušate njihove brije. Možda za pedesetak godina otkriće petorkine crne kutije nekom pomogne pri pronalaženju pravog puta, a do tada kao prvo i osnovno trebate shvatiti ko piše povijest vječnog života. Praćenjem lančane reakcije doći će se i do toga, a slučajnost povezanosti načina shvaćanja i pjesme Tram 11 ista je ko i “Workshop” natpis na Wumahovoj majici. Wumah je u vrhu svoje Goa karijere došao vidjet Bama zbog onog davno oslabljelog, ali ne izbrisivog osjećaja hiphopa i sad sjedi s Phastom, Sammyjem, Grassom i Targetom slikajući se za uspomenu na današnji dan.
Kažem Heku da ne brine kaj nije bilo puno ljudi jer je dobio stisak ruke od čovjeka, koji je došao samo zbog njih i oduševio se. Ovih 200 ljudi kaj su se pojavili osjećali su kulturu za svakog ko nije bio tu i to vam je dalo veličinu. Cijeli svijet je bio u SKUC-u s nama jer i oni, koji nisu mogli ili nisu htjeli doći, pomislili su na Bama pitajući se kak je tu. Mnogo ljudi nije bilo, ali smo poučeni hiphopom predstavljali za sve njih. Ja sam predstavljao Wooa, Bizzo Duxxa, Stu Ela i Neđu, Frx, Phill i Blackout Elemental ko i Phast, koji je rok’o sa Shotom u YLu. Phast i Sammy bili su tu za Zeda, kojem će iskreno biti žao kaj nije doš’o kad će čitat ovo. Alex, kao jedina hiphop točka TBF-a nije doš’o zbog bolesti, ali su dečki predstavili. Ne onako kak bi većina prisutnih to voljela, ali tako da u novinama osvane u pogrešnoj rečenici o najboljem ''hiphop'' bandu ovih 6 slova, koja nas čine ponosnima. HIPHOP. Vrištao sam ko James Brown: “Say it loud I’m black & I’m proud!”
U većini slučajeva svako brije svoj element kulture, al 26.06. se brijalo skupa. DJ je puštao ploče kak su mu došle pod ruku na koje sam ja bacao freestyle, dok nije došao Vlado i pokaz’o mi njegov b-boy freestyle. Ranije u krugu s Freestyle kingsima breako je i Švabo kaj je sa Lunarom i Babom oslikao tramvaj ZET-a. Maknuvši mišljenja podržali su svi brijući skupa zbog hiphopa i kak mi je Stu rekao poslije, bilo mu je drago kaj je došao jer su ga breakeri oduševili. Dobio je dva poklona nazad u dobrom b-boy show i sjećanju na utrku ko će prije stići u dvoranu Doma sportova na P.E. koncertu ’94. kad smo prvi ušli unutra i kol’ko smo bili sretni kad nam se Terminator potpisao. Uspomene su se te večeri vratile svima, a stvorene su i Mariju iz Dubrave, koji se vozio s Bamom do hotela, brijo sa Shakeemom, Hekom, Phillom i Stuom u sobi i zadovoljan otiš’o spavat. Velika je noć bila i Heku, koji je na odlasku ostavio kameru na parkiranom autu ispred hotela, gdje ga je i dočekala negdje oko 4 ujutro. Pitam se kak je brijo Fila, koji je intervjuirao svog idola za 4 side elements radio show ili Phill kad mu je Bam poklonio medalju Zulu kinga. Vel’ka noć je bila za Wocasa, koji je usprkos besparici i Phillovom pljuvanju doš’o zbog hiphopa, ali i Shakeemu kad je ugled’o omiljene Dutch masters, koje puši već 5 godina i po kojima ga zovu Dutchy. Vel’ka za čupvaog tipa, koji je odletio u dvoranu čuvši neku dragu old school stvar. Vel’ka je bila i meni, koji sam 26.06.2000. u 1:24:32 shvatio bit hiphopa, povezanost čovječanstva putem njega i značenje svih ovih ljudi bez kojih taj moj hiphop ne bi bio ono zbog čega ga tol’ko volim. Sada znam da proteklih 10 godina nije otišlo uzalud, a vjera u hiphop donijet će nam vječni život i boljitak za 10 godina.

''Beatovi i konstantan napredak inovativnosti.'' DASH
 
« Prethodna   Sljedeća »
[ Natrag ]