 |
|
OBAVIJEST:
Vezano uz neke glasine koje su krenule u određenim krugovima u posljednje vrijeme, trenutak je da i mi damo svoju službenu izjavu. Hip Hop Unity je nezavisna medijska kuća koja se bavi novinarstvom, a forum, koji se nalazi na portalu Hip Hop Unitya, služi za komunikaciju među poklonicima hip hopa i izražava isključivo mišljenja pojedinaca na forumu. Samim time Hip Hop Unity se ograđuje od bilo kakvih komentara ili mišljenja članova na forumu.
OGLASI
|
|
|
Naslovnica  Tekstovi Kolumne Sve Je To Hip Hop - 2. poglavlje - Inkognito |
|
Sve Je To Hip Hop - 2. poglavlje - Inkognito |
Probajte se sjetit bilo kojeg filma izgubljene generacije, koji je svoje protagoniste smjestio na zapadnu obalu. “Boyz n the Hood”, “South Central” pa čak i spotovi poput Too Shortovog “Money in the Ghetto” prikazuju ptičju perspektivu kvarta. Snimak iz “ghetto birda”, ptičice s reflektorom, uklizio mi je u okvir dolaskom u Kruge (Trnje), gdje sam, ugledavši balkon iz male kuhinjice u kojoj je smješten provizorni studio, po prvi put s ovog mjesta vidio Zagreb. Stare crvene krovove Trnja, Zagrepčanku, vrh legendarnog tornja Radija 1. Zagreb mi je bio na dlanu, a veliko igralište “Prvomajske” preselilo me je u Brickcity, gdje sam s devetog kata kvartdradske zgrade gledao male kućice Comptona ili Wattsa.
U ZGu slika dvosobnih kućica malih dvorišta s vrtom, gdje svakodnevno škvadra odlazi i dolazi s posla, kako bi završila veću kuću koju grade pored stare, nikom ne znači niš posebno jer takvih ima di god se okreneš, ali sama stvar da ljudi rade svakaj da se financijski uzdignu, nekog lika iz Jearseya bi navela da veli: “Yo! The brother be hustlin’ for them dollars, kid!”
U takvoj okolini pojavio se početkom 6. mjeseca 2000-te prvijenac trija ELEMENTAL “Moj, njegov i njen svijet”. Publici najpoznatiji po gostovanju na drugom albumu Blackout projecta BLACKOUT '00, Shot (Luka Tralić), Remi (Mirela Priselac) i Ink (Gordan Radočaj) kolaju po underground krugovima još od ’98., kad su se poslije samostalnih radova pojavili kao grupa na gostovanju londonskog DJ SWINGa u Mungosu, negdje u 4. mjesecu ’98. Ako vam nije poznat Shotov doprinos hr. hiphop sceni, zapitajte se gdje ste bili proteklih pet godina, a dok to radite mi ćemo se osvrnuti na njegovu bolju polovicu REMI, koja je uz Shotovu pomoć početkom ’97. ušla ozbiljnije u rap vode snimajući svoju prvu stvar “Taktika”. Predstavljajući od tada, jedina, pogled iz ženske perspektive, Remi je svojim elementom rap-pjevanja snimila “Pravo na misao”, “Riječ” i poznatiju “Vrijeme istine” s Neredom, za koju je čak snimljen i spot u režiji Irene Ščurić, koji je trebao promovirati underground kompilaciju škvadre BASEMENTALovih novih MC-a, sačinjenu od MR. HORNa, GRASSHOPPERa, NEREDa, REMI, INKa, DJ EXCELa i SHOTa, i Dine DELIRIUMa iz bivše RAPANOJE. Zbog neusklađenosti vremena i obaveza svakoga od njih vrlo dobar materijal Shot-Hornove produkcije nikad nije ugledao svjetlo dana, uveseljavajući samo najuže krugove. U međuvremenu je, SHOT, čovjek s najviše isproduciranih stvari, u koje spada i cijeli materijal klasičnih Young Lordza, nastavio rad gdje je stao s “Vrijeme istine” i zajedno s Neredom (Marko Lasić) u nekoliko tjedana stvorio “Spremni za rat”, do danas najtvrđi proizvod hiphop scene. Sredinom 90-ih kada je startao novi val hiphopa u Hrvata, NERED, tada poznatiji kao MAS, je bio jedan od glavnih MC-a TAGRAGZa, škvadre iz zapadnog dijela grada, koja je pokrivala više elemenata kulture. “Kak je bilo prije” oda je jednom nezaboravnom dobu u stvaranju današnje scene u kojoj zajedno sa SYKEom i TYom priča kak je bilo prije, original brije, ekipa iz Vrapča, Šije opet brije.
Veliki pozdrav i hvala Vam. Miha, Šokre, Tayo, Rude, Bruno, Mrzli, Dare, Sababoy, Stoka, Grga i ostali.
To je bilo vrijeme kad su Neđo i Stole freestylali u podrumu kod klinaca iz Kustošije, čija je kuća srušena. Tada Nered nije zvučio ni približno kao danas na Blackoutu ili Petorci pa se nadam da će se svi koji prate njegov rad od početka složiti ako kažem da je ON najviše napredovao, stvoreći svoj jedinstveni stil, kojim donosi život iz prve ruke, poduprt stavovima svog “klošar s diplomom” imagea.
Dobivši priliku na promociji HIPHOP GENERACIJE u GJURI II krajem ’98., gdje su skinuli sa stagea Drillskillz i ukrali nastup, dat im je mali budžet za studijske troškove snimanja od izdavačke kuće Condorkom.
Snimeći “Spremni za rat” u iznimno kratkom vremenu, ostatkom novca Neđo je ubo jugića i platio Shota. CD je izašao tu negde ´98. i odmah je snimljen spot “Vječno dolje” u režiji Peđe, P. Ličine, koji se u potrebnom trenutku promocije albuma skoro nije ni vrtio na televiziji. Pitanje je da li je sadržaj spota i pjesme uistinu preoštar za hrvatsku televiziju ili je za neuspjeh odgovorna izdavačka kuća, koja nije gurala svoj proizvod, već ga je prepustila na dobru volju slušatelja. Nered i Stoka nisu dobili pozitivne kritike, ali i kako kad nema hiphop kritičara. Nisu zauzeli medije i prodali koliko Tram 11. Nisu im dali da promociju albuma održe u Aquariusu, navodno, zbog imena. Sjebali su ih ugovorom u Condorkomu, baš kao i Elemental, ali svi napori da ih se ušutka propali su zbog tisuća klinaca, koji napamet znaju jednu od najboljih rima u nas, koja je opisala i najavila PRVU PETORKU sasvim slučajno:
“…petorica u autu, kružimo po kvartu
wufer trese kantu, smrdimo po bluntu…”
Da ne mislite kako su “svi” protiv Nereda i Stoke možete pročitati stare brojeve NOMADa, koji su ih ugostili na svojim stranicama ili, ako vam to zvuči preobično, pitajte g. Željka Malnara, koji ih je ugostio u svojoj rezidenciji na Peščenici. Rapajući o životu vršnjaka u Zagrebu, u jednoj od svojih emisija Malnar je, konstatirajući da njegov show gledaju i na moru prikazao “kak' mi to radimo u Zagrebu”, puštajući njihov album kao intermezzo do povratka u studio.
Poznato je da Nereda prati njegovo ime bilo u studiju gdje se zna ko snima po urlicima iz kabine ili na nastupima `di uneređen napravi nezaboravan show ili, kao na nastupu u BIG BEN-u, zaspi na trenutak sjedeći na pozornici, usrečujući Stoku, koji izgladnjelo želi mikrofon. STOKA (Marin Ivanović) je jedan od rijetkih MC-a, koji su uvijek raspoloženi za freestyle. Ta želja za otvaranjem usta izjavila je mnoge stvari o našoj sceni, i kulturi općenito, u intervjuima u Nomadu i požeškom fanzinu “WORD”, gdje je sam sebi dao godišnji odmor, tako da su se ljudi već počeli pitati kaj je sa Stokom. (Nadam se da u izostanku uči da B-Real nije bijelac kako bi ispravio najnebitniju počinjenu grešku.)
Ostale izjave zbog kojih nisam pričao sa Stokom duže vrijeme, možete pročitati u gore spomenutim časopisima. Popratnim pisanjem o njima mogla bi se dići prašina, koja bi koristila medijskom isfuravanju ovog texta, ali ta priča je već završena. Sa Stokom sam na bok-bok i takvim stavom možemo krenuti u budućnost, jer ćemo jedino tako pridonijeti domaćem hiphopu. Žao mi je jedino kaj su mnogi velikani rapa, kako stranog tako i domaćeg, završili bezrazložno na čuvenom “groblju fake/wack MC-a”.
Dok je Basemental kompilacija dobivala završni sjaj, DJ Excel (Oliver Shmitbauer) i Mr. Horn (Tomislav Gjergia) izdali su sami TWINZ ENTERTAINMENT mixtape vol. 1. Svatko na svojoj strani kazete, uz strane hitove, predstavili su i domaće MC-e koji su osvježili tape svojim freestyleovima. Dobar freestyle uvijek razveseli i impresionira slušatelja, ali zna dobiti i negodovanje ako se vidi da je text prethodno napisan. Propisana pravila, koja ljudi stvaraju o freestyleu, koji bi trebao biti uvijek drito iz glave, oduzimaju mu svu slobodu. Freestyle bi prvenstveno trebao biti zabava, jer je ona baš kao i stil rapa “free” tj. besplatna, dok za pjesmu uvijek netko mora platit`. Nije važno ako se rapa već napisan text, jer ga sigurno nećeš čuti nigdje drugdje u istoj izvedbi. Sloboda omogućava da se uhvati taj jedinstveni trenutak izvedbe isto kako je neponovljiv “top of the dome”, odnosno rap iz glave. Naravno da je rapper kvalitetniji ako može rokati rime iz glave `ko da su napisane, ali kol`ko ih ima takvih.
Na B strani singla Funkmaster Flex & Ghetto Celebs “Nottin` but flavor” iz `94./`95. nalazi se dio rođendanske emisije Funk Flexa na HOT 97, s Craig Mackom i Biggiem u gostima. Craig Mack je ubio rapajući “top of the dome” i kombinirajući napisane textove s rimama iz glave. Umiksavanjem “funky drumer” beata Biggie počinje rapat napisan text, koji donosi isti feeling ko i rap Craig Macka iz glave. Kad to čujete, osjetit ćete hiphop, a to je jedino važno. Ak` ne osjetite to, tada možete u nedogled smišljat` definicije o slobodi rapanja. Uz pozdrav Kreši Kuneju, kojeg se moram sjetiti ako se priča o freestyleu, završava N.Y. Express od Group Home, ali podloga ne jenjava. Nakon Lil`Dapa skuliran glas nastavlja rapajući 100% hiphop iz sebe:
"Jezik oštar poput grebena iz grada ispod Sljemena,
dolazi s mozgom ko` u jebenog štrebera,
noći mora i nemira, ja sam dijete ratnog vremena
lik sam što te obara bez fizičkog dodira
U prljavoj borbi oružjem markera i sprejeva
stojim na zemlji dobro potkovan idejama
adidas šelsicama sa debelim pertlama,
mikrofonom u ruci i vojnim pločicama
nepredvidiv ko` lutrija od Jaruna do Utrina
koračam putevima običnog smrtnika
jedan dio mozaika odavde do Pacifika
jer život te sjebe, jer je kurva ko` politika
obraćam se svima putem pjesničkih stihova,
jer imam više rima nego narkići tikova
ko` što Shot ima Remi, al` ne kartašku partiju
ko` što Woo vjeruje meti i El Bahattiu
ko` što svaki kvart ima svoju mafiju
tako i tinta ima svoju masnu bratiju
u zajedničkoj školi Pace, ja i moj kompa Oliver
danas svima znan ko` DJ Excel
sklopili smo trojni savez ko` u doba rata
sin jedinac, samo od tada imam dva masna brata
sa škvadrom se zajebavam, freestyleam, improviziram
ne konzumiram drogu mada izgledam ko` drogiran
pljunem u lice svakom ko` kaže da je najbolji
jer najbolji MC, ne postoji
ili ga više nema ko` ni berlinskog zida
pozdravljam Kida i graditelje piramida
1-9-9-8 masno delux ja sam, to sam.
Ink za `98."
Ovako je zvučao Inkov prvi poznatiji ulet na scenu s kojim je stavio sebe na vrh ZG rapa prakticirajući originalan, i u svijetu najuobičajeniji, put do uspjeha freestyleom na mixtapeu. Na jednom takvom freestyle sessionu sam i upoznao Inka, kad smo, s Oliverom na jedinici i dvojci, rapali kod Excela doma, samo kaj je Ink tada još rapao na engleskom. Bez obzira na jezik, vidjelo se da dečko ima osjećaj za beat, a to fali mnogim današnjim novim rapperima. Zajedno s Excelom i Paceom, tada srednjoškolci iz MIOC-a, iz kojeg je potek’o i DJ FRX (Kristijan Frković), samo koje stoljeće prije njih, bili su poznati kao rap škvadra MASNO DELUX. Masna bratija je skupina frendova bez svog udjela u stvaranju glazbe, ali zato svaki njen član rastura na svom području hiphopa. Excel kao DJ, Pace kao writer TSW-a, a Ink kao MC Elementala mada i sâm bomba od `95., rokajući različite tagove te zajedno sa Paceom, Kid Restom, Shogunom, Asherom i dr. tvori The Style Writerse, dečke čije pieceve možete vidjeti po zidovima širom Zagreba, kao i Lijepe naše.
Ujedinivši se poslije samostalnih radova u Elemental (prvo Shot i Remi na “Milijunski”, a poslije im se pridružio i Ink) počeli su snimati svoj prvi album “Moj, njegov i njen svijet”, koji je u 6. mjesecu 2000. izašao u izdanju Condorkoma. Putujući za Frankfurt početkom 5. mjeseca na gažu, Woo, Wocas i ja, nabavili smo promo verziju, koju smo slušali za vrijeme puta. Pri samom uvodu u materijal zaključili smo da je Shot lud, naravno u pozitivnom smislu, slušajući intro iza kojeg su uslijedile hiphop bombe inspirirane jazzom, kaj nas je prisjetilo na klasike poput “Nickle bag of funk”, “Dial 7” ili “9th wonder” tria Digable Planets. Ušli smo u 70 i nešto minutnu avanturu sa očekivanjem njihovog osviještenog rap stila s porukom, koji je u nekim prijašnjim stvarima zvučio previše propovjedački , ne dajući slušatelju volje za premotavanje i ponovno slušanje. Ovo kaj smo slušali bilo je zanimljivije, pogotovo kad smo zabrijali da u svakoj rimi imaju skrivenu neku poslovicu, neku pametnu naših starih. Sljedećih nekoliko dana svakog ko` je izbrij’o neku pametnu rečenicu pitali bi da li je slušao novi Elemental.
Izlaskom albuma na kojem nema nekih pjesama sa proma, skinutih zbog dužine materijala, svako novo slušanje donosilo bi nova otkrića. Tako sada pri zadnjem slušanju, prije pisanja ovog poglavlja, vidim da se već znane poslovice javljaju samo jedanput il` dvaput, jer je svaka njihova rima napisana s dušom, pa metafore i poredbe koje upotrebljavaju zvuče blisko svakom od nas, zavaravajući nas da smo ih već negdje čuli. Takvim pjesničkim izrazom približili su njihov svijet svim slušateljima, koji će najbolje probaviti njihove poruke slušajući ih u svom svijetu. Ne čitajući stihove između redaka, sad vidim da bih ih mogao citirati na puno mjesta, jer Elemental, makar ponekad zvučali ko da sole pamet, na odličnim Shotovim podlogama složenim samo za njih, spajaju sve elemente kulture, rapajući o bombanju uz podršku DJ Excela na gramofonima, uveličavajući b-boy jamove. Ipak, najveći osmijeh uvijek izmami skit di Ink svojim klošarskim mentalitetom uopće ne kuži zakaj je Remi ljuta na njega pa mu nije ni bad ak` se više neće viđat`. Nemojte se bojati, ako niste slušali album, da su njih dvoje u svađi, jer je taj skit samo odglumljeni prikaz ljudskih odnosa nevezanih za hiphop glazbeno.
Onaj mali provizorni studio u Krugama smješten je, zapravo, u Shotovom stanu. Tu je nastala nova stvar Elementala, koja će se naći na HIPHOP generaciji 2000., a koja, poslije neuspjelog poslovanja s Condorkomom, najavljuje novu stranicu u stvaralaštvu ovog tria.
Isti dan ZG trojka snimila je i stvar “Za pet” s trojicom osječkih repera kvarteta KRIVIČNO DJELOVANJE. Dok je škvadra ponavljala textove i chillala u maloj kuhinji, ja sam na balkonu razgledavao Zagreb, pišući uvod u INKOGNITO, naziv koji mi je Ink predložio. Dvije prostorije dalje, Ink je snimao svoj dio rapa počinjući sa:
“Hey, Duci, Duci! Hey, Nixone!
Hey, Rookie, daj pošalji do mene…”
Kaj god da je došlo do Inka, pomoglo mu je da odere svoj verse za pet. Krajem ’99. na području Slavonije, koja je što se tiče samog rapa do tada bila zapostavljena, bez predstavnika na mikrofonu, krivično su počeli djelovati DuciBoy (D. Kofšauer), Nixon (N. Marinić), Rookie (D. Tucak) i Super Mario (M. Barić), inače voditelj hiphop emisije “Urbanwave” na Slavonskom radiju u Osijeku. Izgleda da su Slavonci bili željni domaćeg rapa jer su sve stvari, od prve snimljene “Nema sekiracije” do kasnije srokane “Marisane” i ostalih, dobro kotirale na lokalnim radio-stanicama.
“Nema sekiracije” smo prvi put čuli kod Wooa i mada ni podloga ni rime nisu bile bolje od OK! pukli smo svi na stvar, a “odgojen Slavonac, čija je kuhinja lonac”, je potvrdio svoja očekivanja da će stvari, kaj će dolazit iz Slavonije, biti bolesne. Žene, rakija, hiphop, vutra i nema sekiracije. Tako smo i mi najsretniji s ivom, pivom i gotivom, pogotovo ak’ slušamo Diamondov “Stunts, blunts & hiphop”. Dečke iz KD-a upoznali smo 2000. godine na drugom gostovanju Tram 11 u Osijeku. Krenuvši na put s dva auta kasnili smo u samom startu bar sat-dva, a kako je po putu progovorio babylon, dobro smo i došli poslije tamanjenja čokolade na nekoj benzinskoj, nesnosne vrućine i već dosadnog Targetovog freestylea cijelim putem. Prošavši dva puta isti kružni tok prije skretanja u centar Neđo, Kum i T. sastali su se s ostatkom ekipe, koja je već završavala drugu kavu. Odradivši par razgovora na OS-radio-stanicama i snimanja za TV za vrijeme probe, koja nije ni odrađena zbog nedostatka mixete, slijedilo je osvježenje i kratak odmor. S obzirom da smo na njega krenuli kad je škvadra već počela ulaziti u klub, Wocasova Lucija je ostala prodavat karte boreći se s redarom oko upada svih njegovih frendova, kojih uvijek ima više nego kaj klub može primit. Vrativši se u krcat klub, Krivično je počelo svoj nastup dižući škvadru stvarima čiji rapovi nisu bili najrazumljiviji zbog razglasa, ali su svi u publici ionako znali textove. Počevši s “Čovječe, ne ljuti se” rokali smo do dolaska Nereda, na kaj je rulja podivljala rapajući u sav glas “Crnog sina” i “Spremni za rat”. Kad je na red došla petorka i “Rokaj-snimaj!” bili smo na dva mica, od kojih je i drugi crk’o nekoliko minuta kasnije. Do kraja smo nekak izgurali s jednim mikrofonom nas trojica, a kao zahvalu za dobar štimung i odaziv publike, Woo je na binu pozvao naše frendove s “estrade”, dobitnike Crnog mačka za debitante godine, Osječane “Gužvu u 16-ercu”. Osječki punkeri su bez bada uzeli mic i počeli repat svoje textove prilagodivši ih uz podloge kaj je Wocas puštao. Klubom je odzvanjalo “Cuga okupacija, droga zanimacija, pička rekreacija, dobra zajebancija” dok je škvadra umirala od smijeha, odobravajući briju urlikanjem.
Nakon nastupa Borbaševa mlađa sestra nas je pozvala sve u Oks, gdje smo prvi put nastupali u Osijeku, čiji je vlasnik prvak u karateu, gazda zaštitarske agencije i, trenutno, pratnja manekenke Nine Morić, BORBAŠ. Dolaskom u Oks, di je u tijeku bila večer narodnjaka sa zvijezdama Ljiljom i Dragom, Kum se je odmah skompao s Borbašem, noseći do odlaska njegov veliki zlatni lanac s velikom pločicom BORBAŠ. Atmosfera nam je bila nevjerojatna, isto valjda ko i njima kad su vidli rappere kak ulaze u klub, ali zabava je bila do jaja. Brijući, neki uz cugu, neki plesom umirući od smijeha, a neki u lovu na dabrove, Neki Tanđarola popeo se na binu i počeo rapat na mjuzu za pevaljke sa sintisajzera. Trebali ste vidjet zbunjene ljude, ali bilo je i škvadre kaj je plesala. Pred jutro smo se pokupili iz kluba, željni spavanja, stiščući se u jednom autu nas šest jer je drugi vozač doma furo ulovljene dabrove. Tog dana Woo je dogovorio s KD-om da naprave stvar na Kooladeovu podlogu za hiphop generaciju, zbog čega su Duci, Nixon i Rookie i došli kod nas. Odlaskom od Shota, gdje su Elemental ostali snimat novu stvar, prespavali smo kod mene. Nixon k’o kralj sam, a Rookie sa strahom da ga Duci ne napadne po noći. Novo jutro donijelo je cjelodnevno vježbanje i prepravljanje textova za večerašnje snimanje, koje je poslije dugog ponavljanja , živciranja, sklekova, ali većinom zajebancije prošlo super, jer su dečki po prvi put bili u pravom studiju, legendarnom “Studiju 25” još legendarnijeg Mladena Maleka, gdje je snimana, zbog uvijek dobre atmosfere, većina nekomercijalnih stvari ZG scene. Dan prije Elemental je okrenuo svoju novu stranicu, snimajući stvar za Pimpovu kompilaciju i pokrenuvši pregovore o suradnji s Menartom. Subotu iza toga KD je snimilo stvar rapajući drugačije nego istog dana ujutro. Te subote bio je posljednji party Blackouta prije ljeta 2000., na kojem se pojavio naš “izgubljeni pajdo” Janko Williams, stari brijač u našoj škvadri, koji je odlaskom u Ameriku prekinuo kontakt. Wocas je te večeri stvorio filozofiju o značenju prstiju na lijevoj i desnoj ruci i njihovom povezanošću s Prvom petorkom. Gledajući unazad na sve to snimanje, pušenje, grljenje starih frendova, rokanje, filozofiranje i zapisivanje mogu reći da je taj vikend bio jedan od uspješnijih.
U potpunosti smo se posvetili hiphopu, nesvjesno težeći da sve stvari, nastale tog vikenda, dođu do ljudi i prestanu brijat – INKOGNITO.
*Vjerujem da je isto osjetilo i petnaestak ljudi skupljenih kod Maleka na snimanju “Domaćica”, kazete s freestyleovima u produkciji WORKSHOP CLASS-a. Nered je upao u studio i pozdravivši se sa svima ušao u kabinu, stavio slušalice i počeo rokati. Ubijen tol’ko da valjda ni sam nije znao kaj rapa, stopivši se s “Devil's son”, instrumentalom Big La, crni sin je odrepao isproviziranu kombinaciju textova s novog Blackouta. Prva nota podloge na koju je uslijedila Neredova najava sebe: “Šta je, jebem vam mater!” te početak rapa:
“Ukleto proročanstvo, chosen one, black son, odabran,
Neđo Luciano urokan.
Crni klan, Mediteran, pod nogama Sicilija i jebeni Balkan”
podigla je nevjerovatnu atmosferu. Elemental, Šahmat, Grass, Cromega, Connect, Xzed, Woo, Wocas i ja ostali smo zapanjeni svako u svojoj briji. Divljajući po studiju, zakamenjeni na kauču ili oduševljeno klimajući glavom uz podlogu, svi smo svjedočili najboljem izdanju Crnog sina ikada. Frajer se skroz oslobodio rapajući napisane textove, a nek neko kaže da Neđo ne može bacit freestyle iz glave pojest će sve vas s napisanim textom beskonačnim “top of the dome” rapom k’o na jamu u Vinkovcima, krajem šestog mjeseca 2000. Freestyle MOTHA FUCKA! KAJE!
Pa i ne baš puno toga jer kad je Nered htio izaći iz studija, odrapavši svoj dio, Malek mu je rek’o da ostane unutra jer je sad samo namještao vokale pa će morat ponovo odrapat. UPAMTITE TRENUTKE!
''Moje Timbs. One su uvijek tu i na sve pašu. Znao sam kupit 3-4 hlače ili majce koje sam iznosio, a timberland boots su još uvijek bile tu i opet sam kupio nove.'' CROMEGA |
|
|
 |
|
Tko Je Online |
Gostiju online: 3
Korisnika online: 9 |
|
|
|
