Glavu mi je iz stranica izvadilo prštanje fontelea, koji je trgnuo i usnulog Dulaka nakon dužeg zvonjenja, koje nisam ni osjetio. Dok sam proučavao Dulakov zbunjen “`oćeš se javit`” pogled, još uvijek su mi u glavi brijale slike graditelja hiphopa. Ne vjerujući da je sve to netko zapisao, prebacio sam pogled sa Dulaka na monitor, na kojem se je automatski pojavila slika mlađeg Bodege, Bozija. Iznenadivši se kaj ga vidim uzeo sam nedovršeni blunt, koji se je u žaru čitanja ugasio, i pripalio ga, slušajući Bozia kak` prepričava događaje iz A-dama, gdje je s ostalom braćom i bratićima na brijanju. Bozi i njegov stariji brat blizanac Ozbi Bodega vođe su škvadre s Remize, koja zajedno s Rudeš ekipom, Zobija i Ziboa Brigante, tvore “double R” organizaciju, koja je prije nekoliko dana otišla u A-dam kako bi skemijala neke poslove i dobro se zabavila usput. Dok sam ponovno punio spremnike, Bozi nam je ispričao glavne bisere još jedne double R brije, koja se uvijek, neminovno, pretvori u avanturu. Braća Brigante, koja se inače bave prodajom krzna, otišli su u A-dam kako bi prezentirali najnovije materijale Brankove Womenart produkcije, koja je na planetarnom glasu zbog izvrsnih pornomixtapeova mladog, neafirmiranog redatelja Lekua. Branko je uzevši ideju svog djeda uposlio Lekua da smixa najbolja rokanja sa starim snimkama klasičnog hrvatskog hiphopa, koje je njegov djed Branko sačuvao za vrijeme rata. Bozi veli da se škvadra raštrkala po gradu čim su se iskrcali iz starog “Bullettraina”, vlaka-metka kojeg je početkom 1990. p.b. isfur’o KRS “ichi-ban” svojim posjetom Japanu. Zobi je u društvu uvaženog producenta Baby-Lona i ekipe otišao u potragu za svježim dabrovima kako bi obnovio robu na domaćem tržištu, dok je Zibo s ostatkom škvadre krenuo prodati snimljenu mixtape memoriju nekom tipu u “Reddistrictu”, kak` bi isfur’o novce za brijanje. Našavši se s Bodegama, koji su stigli sat vremena prije letjelicom Gotiva airlinesa, u “Pussyeye” coffee shopu, krenuli su bezbrižno u “Reddistrict”, na sastanak `di su kasnili. Šetajući pored razgolićenih dabrulja, koje su gledali pravom bojom ove četvrti, nabasali su na dabrulju koja je, misleći da su turisti, počela vući Ozbija sa sobom u stan.
“I, je l’ ju je roknuo?” prekinuo je Bozin film nestrpljivi Dulak, na kaj ga je Bozi pit’o da l’ ga je teška gadro zela.
“Ma, pusti ga. To mu je od ozračenog duhana. Rokaj dalje!'' Odgovorio sam mu završavajući blunt.
Kak niko od ekipe, koja ga je gurala: ''Odi, odi!'' nije bio u lovi, mlada mulatkinja kosih očiju ostala je bez posla, ili su to samo svi mislili. Stariji bratić Pajk neprimjetno je ostao s djevojkom ne misleći o plaćanju.
Ušavši u polumračan hodnik, u kojem je neki brabojed dobivao honolulu, bili smo pred ulazom u Diamantov svijet. Maknuvši debelu zavjesu ugledali smo gologuze dabrove kako plešu u kolu ne ostavljajući mašti previše toga. Iza njih sjedio je u svojoj kožnoj fotelji Diamant, naš tip koji je u A-damu izgradio svoje carstvo. S jednom rukom na mobyu, drugom haklajući Sony playstation, radio je grimase pričajući na fontele, pogledom nas pozivajući sebi. Pretpostavljam da mala ispod stola nije usavršila karakas kak treba. Ozbi mu je uručio tape s memorijom za kojeg je dobio finu lovu, dok su ostali lovci zašprehavali dabrulje, žicajući besplatno. Sad kad smo bili u lovi krenuli smo natrag do one “napasne” jer Diamant, tak i tak, drži samo balkansko krzno, a tog ima i doma. Nabrijavajući se cijelim putem nazad na onu mulatkinju, spustio nas je standardan prizor. Gužva ispred “Dabrovog brloga”, u kojoj Zobi miče pijanog Baby-Lona sa triput većeg redara, kojem Lon objašnjava da Pajk, koji ih je sreo u istoj rupi, u stvari ima za platiti, ali je riječ o nesporazumu. Tada je počela međusobna makljaža, u kojoj sam se nahvat’o guza i sisica, boreći se većinom s dabruljama. Na sve to sam se samo nasmješio jer sam već bio u drugom filmu, koji me je podsjetio na crvena prigušena svjetla. Ispričao sam im kak sam, zaustavivši se na crvenom, dok sam fur’o jedno sfrustrirano kopile doma s tuluma, zabrij’o na crveno i pohranio neke stilove u trajno pamćenje.
“Crvena je boja mojih očiju, crvena je boja amsterdamskih noćiju.
Auti prikočiju, kada uočiju,
Novu Red Sonju kak fura vatrenu kočiju.”
A sve sam im to isprič’o jer je u tom trenu pored mene stala žena u crvenom vozilu pa me je cijela ta situacija skroz oduševila. Mora da sam ih previše zbunio ovim jer je Dulak opet zasp’o, a Bozi je rek’o da ćemo se ćuti kasnije. Ostavljen na solo, mog’o sam se ponovo vratiti zapisima, koje je moj deda stvorio u ljeto 2000. p.b.
E, fakat. Pardon kaj se nisam predstavil. Moje ime je Target III.

* * *

Svratio sam, u povratku s neuspjelog termina mixanja stvari Petorke za generaciju, do Wooa da ga pozovem na jednu vožnju do Babylona. Ispred zgrade me je čekalo troje vukovarskih penzionera, koji su u Zagreb stigli za vrijeme rata. Sjedeći na ulaznim štengama, provodili su slobodno poslije podne politizirajući o svakodnevnici.
Dok smo se pripremali za put na telki se vrtio tape sa spotovima, koji su uvijek dobrodošli kao vizualni dokazi svog vremena, prihvaćeni kad god da se chilla. “We’ll always love Big Poppa” od Loxa još jednom me je podsjetio na sličnosti ljudi, koji nisu ni svjesni postojanja onih drugih, istih, svojim snimcima Brooklynske škvadre, i mlade i stare, koja odaje počast najvećem rapperu svih vremena, pozirajući ispred svojih zgrada. Sjetivši se penzića ponovio sam još jednom bit svega – SVE JE TO HIPHOP.
Uvjeren sam da će se mnogi neodobravajuće namrgoditi zbog toga, ali i takva reakcija ima svoje zašto, a i svoju povijest. Sredinom 90-ih to je shvatio i KRS, izjavivši da on ne samo radi hiphop, već da on je hiphop. Tada su ga napali sa svih strana, kaj je bilo i za očekivat zbog onog postotka negativnosti, koji je potreban hiphopu da bude to kaj je. Savršenstvo u svojoj nesavršenosti. Sličnu rečenicu napisao sam i na drugim mjestima pa, ako brijete da se cijela poruka ovih rečenica ponavlja i vrti u krug, shvatili ste kaj hoću reći.
Zato shvatite, shvatite da sve i je hiphop. I KRS i Brooklynska ekipa i starci ispred zgrade i Flipmode, kojeg smo slušali do Dubrave, gdje smo se zaustavili kak bi se odmorili malo od puta. Sve. Pogotovo preminuli Biggie Smalls, kojeg su opjevali THE LOX u spotu, koji nas je podsjetio na starce pred Wooovom zgradom, o kojima sam razmišljao dok smo prema istoku izlazili iz grada stajući na što više semafora, kak sam zamolio Wooa, da mogu više tog zapamtiti i zapisat. U glavi mi se vrtio moj spot sa ZG i BK škvadrom zajedno. Odavali smo, kao pravi vjernici u našu kulturu, počast svima koji su nas prerano napustili. Svim hiphop anđelima koje je tuđa ruka odvela s ovog svijeta. Pjevali smo, svako u svom kvartu, “We’ll always love big popa” brijući svoj znak zahvalnosti. Kamere su zabilježile sve poze, ali ni jednog pozera, jer se na takvima odmah vidi da ne žive to. Kaj se tiče poziranja, njega naravno ima i u Brooklynu i u Blackout ekipi u kojoj to ponosno predstavljaju Misfortunetellazi Stupni i Dash, jer nemogu svi biti prirodni, a upravo taj sklad opuštenih lica ne bi bio prirodan. Hiphopu je potrebno da ga neko sa strane komentira, kritizirajući ga, da bi bio to kaj je. S ovim smo se ponovo vratili na ono staro, ali tako će biti dok ljudi ne prihvate funkcioniranje kruga i prestanu brijat bad jedni drugima. Nemojte misliti da bi zemlja tada bila prenapučena jer će se ravnoteža već sredit prirodnim putem ko kak to radi i sad. Sve će i tada ići u krug, baš ko i blunt ili ona kazaljka sata o kojoj sam prič’o u Cypheru. Ne, ne u krugu gdje se rapa, nego u jednom poglavlju knjige čudnog vam naziva, u kojoj se priča o freestyleu di emceei jedni drugima bacaju rime u nedogled. Rapajući bez prestanka u svijetu utrke za vremenom i tehnologijom, koja nas vodi u istraživanje svemira s neriješenim kućnim problemima. Standard, tehnologija i pristup informacijama na zavidno su visokom stupnju razvoja, ali naš način razmišljanja je isti, nepromijenjen. To vam najbolje pokazuju sva klasična djela, koja su stvorena nekad davno da bi ih ljudi shvatili tek danas jer se povijest ponavlja, kako kažu, vrteći neprekidni krug u nedogled. Isti nedogled, koji bi se drugačije mog’o reći i “zauvijek” ili “fo’ever”.
“For ever and ever, and ever, and ever…”
KRS-ONE ''Next level''
Vječnost, koju je stvorio Biggie svojim postojanjem, a ne samo nečijom spikom u kojoj je on najveći rapper ikada, ostavlja veliki trag na putu napretka čovječanstva, jer je spoznaja vječnosti jedne veličanstvenosti potrebna svakom od nas. I KRS-u, koji je tvrdio da su prvi writteri crtali po pećinskim zidovima, a i B.I.G.u, koji je putem hiphopa uskrsnuo, “cos’ he went from negative to positive – and it’s all good”. I ako ne znaš, sada znaš, papak.
Potreban je i Puffyju, koji je radio s obadvojicom, a i onima koji smatraju da je Puff prodan i da nije “pravi” hiphop. I tebi, koji sad čitaš ovo. Ovaj text, koji je posljedica spoznaje veličanstvenosti hiphopa, moćnog kao energija Rocka, Punka il’ Jazza, veličina i prostranost Europe, Amerike il’ Afrike, dobrota i ljubav Isusa, Budhe il’ Alaha. ( Pet božjih odlika za svaki prst na ruci, svakog člana Prve petorke od kojih jedan vjeruje u filozofiju 5% nation of Islam, usamljeno pišući o istini, koju zna prihvatiti samo petina crnih Amera, koji otprilike, i čine petinu čovječanstva, opjevanog u stihovima “The last poetsa”, koji su od kraja 60-ih, recitirajući na jazz podloge prenosili svoje afričke korijene, vjerujući u milost Alahovu, širili vidjenu istinu.)
Nemojte mi nikad reći da je hiphop samo subkultura ili brija mladih, koja će ih uskoro minuti. Nemojte mi pričat o kvarenju mladeži izravnim textovima, o zrelosti i odanosti jednih izvođača i djetinjarijama i prodanosti drugih, koji ne odgovaraju vašem ukusu. Nemojte tak brijat jer mi je u mislima Bahatteeva “Noć pečenih volova” s njegovog novog “Svaki pas ima svoj dan” albuma, dok na TV-u gledam Fugeese live u Njemačkoj, gdje trudna Lauryn pjeva istim žarom ko i trudna Malekova žena na refrenu “Noći pečenih volova”. Veličina hiphopa nije vidljiva ko masivnost Himalaja, već nezamjetna kao tlo po kojem hodamo.
Nakon kave smo nastavili put rokajući “Wu-Tang forever”, tražeći prave putokaze za Babylon. Slušajući “For heaven sake” uočili smo da stvar ubrza na refrenu pa se normalna vrati na rap dionicu. Krateći prvi takt refrena, RZA je ubrzao pjesmu, podižući joj dinamiku, stavljanjem samplea prije početka takta. Završetkom refrena sve se vraća na normalu. Frajer je lud! Isto ko i cijela Wu familija. WU-TANG predstavlja najvišu razinu hiphopa svojom produkcijom i svojim pjesničkim izražajem, bilo da se radi o Reaovom i Ghostovom slikarskom stilu, Methovoj ritmičkoj a cappeli ili Masta Killa i U-Godovom recitacijskom rapu, koji najviše podsjeća na klasičnu poeziju. Upravo to i je hiphop – POEZIJA. Da li poezija u pokretu latino-plesačice u Santaninom “Maria, Maria” spotu ili naše miss dabar Marije, koja je nakon dugo vremena ponovo došla na Blackout party, otimajući nam poglede. Ako želite pravu poeziju, onu liričkog izraza, poslušajte Wooa, koji rapa:
“Sunce opet izlazi na istoku i plače
slušam vraga i anđela u mom mozgu kak se kače…”
na “Za sve oko mene”. A ako bilo kako osjetite ljepotu u ovim rimama jednog običnog dečka iz Dubrave, koji ih piše za sve ljude oko njega, osjetit ćete i ljepše sutra kako dolazi jer sama činjenica da je ovo napisao lik iz kvarta sa završenom srednjom školom natjerat će stranca da se zapita kakvi su tek onda hrvatski studenti književnosti. Mada slika nije najpozitivnija, kao što neki ne zamišljaju Tram 11 pozitivno zbog tema o kojima pričaju, plus kaj je još gore kaj rapaju, pokušajte cijeniti dubinu opisa izlaska sunca, kojim započinje novi dan, gdje Woo povezuje milijune vršnjaka, koji briju kak i on, riječima istine, ne mažući ljudima oči kao mediji il’ ko roditelji djeci. U slučaju da se još uvijek niš nije desilo, slobodno spustite ovu tešku, neosnovanu knjigu i upalite TV. Možda uhvatite spot s rimama:
“Gledaš na telki kak petorka roka ligu,
umjesto da uzmeš knjigu i pročitaš o singlu.''
* * *
Predložio sam Woou da poslušamo CD M2Sa “No man’s land” dok se vozimo do Babylona. Sjedeći u zamračenom kupeu, kojeg je na pola rezala slaba zraka saharskog sunca, zbunjeno me je pogledao i rekao da je album kopija TUPAC-a, i to loša, te mi ponudio da ga poslušam doma. Pokušao sam ga nagovorit da ga poslušamo zajedno kako bi mogli popričati o njemu, da zapišem koji komentar kao osvrt i na M2S, nekakvu grupu kaj brije na nešto. Jačina glasa koja govori: “To je smeće! Neću to slušat”, isti tren mi je dala kritiku tog materijala. Nudeći mi uporno da ga uzmem i poslušam doma, samo sam odmahnuo glavom fala, jer kužim da se fakat ne isplati ni poslušati. Digavši pogled s gumba za memoriranje misli, pogledao sam TV na kojem je upravo završavao Eminemov “The real Slim Shady” na njemačkom MTV-u, a u pozadini čuo RZu kak roka na jednoj od stvari s “Wu tang Forever”. Vidjevši Wooa, koji je upravo napunio novu dozu inspiracije, ugledao sam Babylon. Stigli smo, ostavivši one opasne po društvo i našu hiphop zajednicu negdje u pustinjskom pijesku.
Babylonska sredina nudila nam je inspiraciju u svemu, pokazujući nam svrhu i bit stvari koje nas okružuju. Takve smo slike počeli upotrebljavati i u rimama, koje se nisu poboljšale, ali su opisale svoj svijet razmišljanja otkrivajući nam tajne pri ponovnom čitanju kad bi se vratili. S okusom čokolade u ustima, shvatili smo stvoreno i opisali postojeće, ostavljajući svoj doprinos za buduće generacije ili kak bi se to normalno reklo: “Rokaj, rokaj-snimaj, da snimiš, kad rokaš, glavom klimaj.”
* * *
Za vrijeme snimanja “Lovaca na šubare” sjedili smo jednom prilikom u studiju, čekajući Bizzu chillajući. Po satelitskoj smo tražili odgovarajuće spotove, dok su atmosferu popunjavali spori Davinini beatovi ghetto soula. Taj dan sam trebao snimit rap na “Dame biraju” kao bi se popunio kratak rap, lutalice sa Remize. Pero je rek’o da dođem poslije šest jer od tad oni snimaju neke zaostatke, ali njega nije bilo ni u sedam kad je po drugi put zvao da sad dolazi. Došavši u lapo osam, legenda Bizzo je čak skoro uvjerio Miru, kojeg su ovakvi svakodnevni termini Bolesne braće koštali i para i živaca, da on uopće ne kasni jer je javio u pol sedam da će kasnit. Zadivljujuće gledavši Bizzinu nevjerovatnu legendarnost sjedili smo još neko vrijeme dok je on pripremao text. Za to vrijeme David nas je zabavljao u jednom od svojih napadaja euforije, kada poludi i počne glumit “vjeverice” il’ neke druge ZG legende. U jednom od tih napadaja nastao je i Babylon, kad je Dooks provalio da ćemo ponudit amere kad dođu prvi put s babylonom, kao: “Do you want sum babylon, man? That’s Croatian chronic, and shit, you black nigga shit, bitch.” Odmah sam prihvatio taj izraz, napisavši text po povratku kući, koji je razveselio Dooksa zbog upotrebe njegove riječi.
“… prostorija puna dima, k’o i u studiju di se snima
ponuđeno svima, svakome ko glavu klima, jer se ima,
dere se babylon, dok dere bariton
čikove skuplja đon, freestyle maraton…”
TARGET, PRVA PETORKA
Slušajući 22. take snimanja Bizzo je izgovorio već ustaljene riječi: “OK! Ponovo!” tražeći da još jednom snimi text za sex. Dok sam slušao kombinacije rapova, napisao sam svoju verziju sexa, koja se i nalazi na toj stvari umjesto na “Dame biraju”. Snimivši svoj rap pustio sam Peru da dalje snima i otišao sjesti, do deset kad je bilo gotovo snimanje. Politizirajući o kašnjenju, na kaj se Pero branio “pa znate me” spikom, zajebavali smo ga da mu moramo kupit mobitel jer mu je doma isključen telefon, kod tete je u kvaru, a u praoni, di šljaka povremeno, ga ima i nema. Sva ova procedura oko snimanja 20 lajnova ponovila se i na snimanju nastavka “Malu na stranu” za naš album, di je tri dana dolazio u studio ne snimivši ništa jer će sad trebat krenut kad ga nazovu, a muva se po studiju sat i pol, ili dođu po njega Banana i Kempf da idu u kino za kaj sutradan veli da je treb’o ostat jer je film nula bodova, i tak to. Sav taj nevjerovatan odnos prema svemu, srećom, na kraju završi dobrim materijalom, ko kak je “Lovci na šubare”. Zanimljivo je kak svi briju za Dooksa da je lud, al ga Bizzo šiša za duplo, ziher.
- Krajem sedmog mjeseca, oko 25-og, Bizzo je ubo mobitel. –
Dva dana od kad je kupio mobitel, kako bi ga se uvijek moglo naći, zakasnio je na snimanje vokala za stvar s “Vrućine gradskog asfalta”. Došavši pola ćuke poslije, sam je zaključio da mobitel ipak koristi, jer je tak malo zakasnio. Zbog punjenja baterija i Mirinog premještanja studija počeli smo poslije devet, do kad je Bizzo pisao text koji, naravno, nije pripremio. Skupljajući zapise sa nekoliko stranica notesa, više od pol sata je kombinirao 16 napisanih lajnova, za koje je mislio da ih je 18, i četiri kaj treba napisat, tak da je na kraju ipak ušao u studio s potrebnih 20, a ne 22, kak je htio napisat.
Niti pet minuta nakon ulaska u studio, mora da je osjetio miris blunta i pridružio nam se, doletjevši Kvartovskom Lufthansom. Snimanje smo odgodili za prekosutra da Bizzo može srediti text do kraja jer mu se ovakav, sigurno, ne bi svidio pa bi morali ponovo snimat. Zasjeli smo, još malo, brijući na nekakav francuski erotski program na satelitskoj i ovaj borilački iz 80-ih “Najbolji među najboljima” na HRT-u. Mijenjale su se slike danonoćnih treninga duše i tijela s tjelesnim treningom spajanja duša “menage troi” krugom, dok je naš razgovor o rokanju sinhronizirao sve viđeno. Za Bizzu dvije trebe zajedno ak se priča o pornićima. Čuvši to, obeć’o sam mu da ćemo na jesen ulovit dva dabra na nekoj gaži i zašprehat ih da se izuživaju dok mi gledamo, slušajući Bizzine omiljene the Beatnuts, puffin’ on a cloud. U slučaju da Kempf bude dobar povest ćemo i njega jer je jedino on vidio bradavice miss Lopez na spotu pa mora i ovo.
Došavši doma pol sata kasnije zabrij’o sam na onaj drugi film, koji je još trajao. Upravo je počinjala finalna borba protiv Koreanoamera i oriđiđi Koreanca, koji mu je na sličnom natjecanju, 10-ak godina prije ubio brata, dok je padao sladoled. Prvi udarac je pobr’o Zapad, ali je uzvratio tokom borbe pretukavši Istok, ostavivši ga, nemoćnog, da čeka milost ili smrt. Trebao je samo jedan udarac, koji bi usmrtio Istok, prije kraja, da Zapad pobijedi. Isti udarac, kojim je mladi neobuzdani Istok usmrtio zapadnog brata. Zapad je izgubio s bodom razlike puštajući Istok da preživi, stvorivši muk u publici. Pri dodjeli medalja Zapad je ponosno gledao veselje Istoka, zadržavajući suzu u oku. Najuvaženiji korejski ratnik, koji je oduzeo život Amerovom bratu, sada je, pošteđen, prišao protivniku i ponudio mu sebe za brata, stavljajući mu medalju oko vrata kao pravom pobjedniku, koji je pokazao veličinu. Zapad je bio milostiv, što je Istok prepoznao i uzvratio, pokazujući u tom trenu zajedničkog veselja, uobičajeni završetak hiphop battleova. Stisak ruke, koji poštuje pobjednika, ali mu ne dopušta bahatost, vidljiv je i na micu i na gramofonima, zidovima, plesnom podiju, ko i na izboru miss dekoltea tjedna, šatro. Sve picine oči širom svijeta briju isto različite brije tak da naši ratnici sad sigurno chillaju uz gaj-cu, gej-šu i gajplju, slušajući RZ-inu mjuzu Wu-Tanga, porodicu, koja osvaja poštovanje svojim stilom liričkog sječiva, koji zuji posljednju melodiju svojim protivnicima prije smrti. Wu, wu, wu! Ne glasnije od 21 u bilo čijem-kakvom vozilu slijedi svoj put smakivavši svoje smrtnike uz misli knjige samuraja. Knjige ratnika, koju je, sigurno, u drugom izdanju čitao i Koreanac, ne samo Forest Wittiker, Ghost Dog u istoimenom filmu, u kojem se pojavljuje i tvorac cijele muzike za film, jedan od najcjenjenijih hiphop producenata, mozak Wu-Tanga, Prince Rakeem-RZA. RZA, koji je u hiphopu profur’o filozofiju Dalekog istoka svojim kung-fu skitovima i Shaolinskim stilom rapanja, dajući azijskoj mladeži znanje njihovih predaka u prihvatljivijem obliku, zatvarajući krug.
Proživeći sve ovo, sad slušam novu stvar M.O.P. na Westwoodu, čijim refrenom roka sample “You’re cold as ice!” mada ostatak pjesme nije takav, refren direktno podsjeća na RZ-n stil sampliranja pjevnih dijelova, koji u njegovoj verziji zvuče morbidno, ko i ovaj iz 2000. premda je on s tim počeo još ’93. na ''36 chambers''. Sad bi sigurno Phićo bio ljut kad bi čuo da Timotije roka MOP album, a njemu emisija ni nejde ljeti pa će mu propast neki exclusivi do jeseni. Phill, ovo je još uvijek Hrvatska!
29.07.00. u 0:23 po prvi put sam čuo povratni, ubojitobolni udarac Eminemu. Naime, poslije uspoređivanja Ema s boybandovima i teen-pjevačima u tisku, on je popljuv’o sve njih, a jednom prilikom je uručio svoj CD Christini Aqullieri. Neznam točno kaj je ona napravila na to, al ju je Shady počeo opasno pljuvat. Moglo se vidjet na FETT MTV-u kako Slim na amsterdamskom koncertu saopćava publici da je “all good between him & Christina”, držeći gumenu lutku plavušu s vel’kim čubama u visini genitalija glumeći opaki honolulu. Christine mu je uzvratila preradom Marshallovog texta, rapajući na “the real Slim Shady” instrumental, a refren završava sa “so won’t the real slim shady please shut up”. Rap je loš i sigurno puno vas brije da joj ga je neko napis’o, ali ja mislim da mu je sama vratila, pa zato – YOU GO GIRL!
Odrastajući ovih 25 i nešto godina hiphop je živio u muškom svijetu, koji je stvorio njegov image bunta, žestine, svodništva, politike i kriminala, ali, ako se sjećate CUBE-ovog klasičnog “Amerikkka’s most wanted” albuma, znam da znate da naš “mans world, thank you very much, wouldn’t be a damn thing without women touch”. Nikad toliko zapažene kao braća, sestre su ipak unijele u kulturu snažnu žensku ruku, koja se brine o kući, tako da legende kao QUEEN LATIFAH i MC LYTE, koje danas i nemaju neku karijeru u rapu, drže stupove našeg hiphop muzeja. Cube je imao Yoyo, ženu Da Lenchmoba, P.E. su imali Sister Souljah, Juice crew je predstavljala Roxanne Shante, Death Row je rokao “ruff’n’tuff” s Regeinim “afro puffs”, Ruff Ryders imaju Eve - ryde or die bitch, Bad Boy fura Notorious K.I.M., Outsidaze i FlipMode uljepšava odlična Rah Digga, Hurricane G izašla je s Def squad, a Fugees su na sam vrh odaslali dobitnicu 7 Gramyja, Lauryn Hill. Bilo da se radi o Bahamadii, Azia ONE, Lady Pink ili Angie Martinez kultura je zastupljena u svim elementima kod nas i u svijetu. Remi, Scats, Lucy i Bigga zapamćene su na našem prostoru kao ženski MC-i iz doba stvaranja scene, na kojoj na žalost egzistira još samo članica Elementala Remi pa bi priča o ženama u CRO RAP-u bila završena.
This is a WAKE UP call, koji ste propustile s Young Lordzima.

''Njegova univerzalnost i fuzija svega ostalog. Ta nekakva hiphop svijest i način razmišljanja kojeg moraš osjetit. A baš nekaj konkretno mi je sner na ''Survival of the fittest''. Bomba!'' KOOLADE