U kina je došao “In too deep” (u srcu mafije) s LLom i Omar Epsom, koji glumi undercover murjaka, koji ulazi među Bogove anđele i zatvara ih zauvijek. Taj solidan krimić, kojim roka Mobb Deep, a uz La još glume i Nas, Shyheim, Sticky Fingaz i Jeremaine Dupri, namjerav’o sam pogledat protekla tri dana, ali bezuspješno. Danas je dan D. Ujutro me je zvala Goga, koja se upravo vratila s mora, pa sam ju pozvao da mi radi društvo. Žena, koja će u skoroj budućnosti najavit nove ženske emcee, zove se Lady Blunt. S njom i Cromegom, kojeg ste mogli čuti na Blackout freestyleu i “Domaćicama”, di je zasjenio većinu svojim rapom preko Nasovih instrumentala, sjeo sam pogledati izvrsnu glumu LL COOL Ja, koji je svojom sposobnošću fakat bio Bog na svom teritoriju. Poslije filma otišli smo do starog panja mudrosti kod Sanatorija na Šalati, gdje nam je ljepota pogleda dijela Zagreba otvorila vrata Babylona. Gledajući i vidjevši većinu stvari 3-4 sata smo brijali gore na panju uživajući u hiphopu, koji nas je, kao tri naoko različite osobe, spojio u jednu. Lablabla je u ekipu došla niotkuda prije kakvih 6 mjeseci kad sam je upoznao kod Kooladea, kao curu koja voli i želi pjevat, vel’ku poznavateljicu R&B-a, damu klošaricu, veći kapacitet od Wooa i Wocasa, koja je odlučila rapati “jer to voli”. Vid aka CROMEGA je od presnimavanja kazeta u 8. razredu, preko svih partyja, trpanja informacijama, b-boy stylea, mnogih freestyleova i nestanka, u kojem je sredio školu, došao do zrelijeg dečka po kojem se uopće ne vidi da ima veze s hiphopom jer liči na modernu vjevericu. Rokajući, pričali smo o hiphopu, prisjećajući se ko CL i Pete Rock, na sve stvaraoce povijesti, rapajući Phife-a sa ''Scenario'' remixa, ''Tennessee'' i ''Everyday people'' od Arrested Development, Dreov dio sa “No diggidy” Blackstreeta zbog čega me cijela petorka pljuje jer sam je stavio na broj jedan svoje top-liste ’96. ispred svoog “pravog” hiphopa. Slušao sam LABLA i Vida kak pjevaju Destinys child i “Stayin’ alive” di je Cromega odrep’o verse od John 40a. E, od John 40a! Pričao nam je kak je bio nabrijan kad ga je Phill zamolio da londonski kralj mixtapeova DJ MK prespava kod njega, ali i kak se razočarao, ko i njegova baka, kad su umjesto crnca ugledali Engleza, koji je ujutro brij’o: “I would like to have me a breakfast”. Tad sam se sjetio Wooa, kojem nemože izaći iz glave MK i njegov porno-maraton, kojeg je imao kod Philla cijelu noć, gledajući ne obične, nego specijalno smixane pornjave Mista Hornovog starog. Kroz nas je živio hiphop dok smo rokali deadprez, Outsidaz, Eazya, Puffa i Masea, kojeg je Vid oponaš’o kak pleše. Raspravljali smo o XZEDu, kojeg Bla ne voli, ali nas dvojicu fura i volimo ga slušat mada nema vrhunski skillz. Xzed je legenda ko i njegov zaštitni znak, lavež, ali još uvijek nemogu vjerovat da te je Zio nagovarao da zalaješ kad bi u Cabu bilo puno ljudi, back in a days. Pitali su me zakaj neće bit singl ''Za sve oko mene'', al’ sam odgovorio da toj stvari to nije ni potrebno jer ima sama svoju povijest i ljudi je mogu pamtit po četiri različite verzije.
“Na Zemlji sam 17, 18, 19, 20 godina, moja rodbina
bagra je mladih afro-američkih dvojnika…”
Još jedan dan u Zagrebu, baš ko i svaki drugi, prolazio je udisanjem hipa i izdisanjem hopa, kak nam je to protumačila Bla dok smo pričali o DJ Tommekovom “Ich liebe für hiphop” singlu u kojem GZA drži govor o novom svjetskom poretku ispred mnoštva, koje kliče - hip, hop, hip, hop, istim žarom samo u hiphop briji, ko i nacisti zeig-heil. Novu Njemačku fura pozitiva hiphopa jednako ko i Japance il’ Južnoafrikance jer dečki iz “Prophets of the city” sigurno vole slušat DJ Hondu kad chillaju. Loše stvari – strah i gluposti su WACK ko i npr. skinsi za koje Vid veli da kod nas predstavljaju potpunu idiotariju jer svi oni, protiv kojih oni jesu, ni ne žive u Hrvatskoj, a strah od crne planete će uvijek postojat ako ćeš krivit druge za svoje propuste. “Amerikka’s most wanted” predstavio je novo žensko ime. Kako se ona zvala bilo je pitanje, koje mi je donijelo 5 bodova na našem kvizu, kojeg smo slučajno započeli Wocas, Koolade i ja uz Lucijin nagovor u 1. mj. 2000. Nisu znali odgovor, ali smo svi počeli rokat refren “You can’t play with my Yoyo”, poslije čega je Cromega roknuo neki svoj text, od kojeg smo ostali paf zbog kameleonskog stila, kojim je mijenjao flow tokom rapa. Sjetili smo se i mog rapa na Blackout freestyleu, kojeg Bla voli zbog uleta Dafari-evog “Bionic” instrumentala kad počinje:
“…pravi underground, svaki MC sluti
da Target nekaj muti čim šuti u glavi riječi vrti
dok ne uputi direktno, rimu kaj zvuči efektno,
moćno, jer rapam danonoćno pa sretno…”
Dok su obadvoje u isti glas rapali moj text, ja sam potvrđivao svrhu sveg ovog kaj pišem, upisujući u mobitel imena grupa i stvari, kojih smo se sjetili te večeri. Mislili su da isprobavam njihovo znanje hiphopa i da ću ih ispljuvat u knjizi jer još nisu dostigli pravi nivo znanja, a nisu primijetili da i sam neznam stvari Outsidaza, koje je Vid rapao ili lakoću shvaćanja i nadopunjavanje LaBla na sve moje misli kad sam pričao o knjizi. Cura, koja od nas troje, ima najmanje 981 o hiphopu odmah je shvatila i prihvatila bit kulture, dok je dečko, koji bez problema može raspravljati o hiphopu s Phat Phillom ili Wocasom, ili isti tren rapat uz bok s Bizzom ili Inkom, izjavio da on nije hiphop jer voli samo rap dok mu ostali oblici nisu tol’ko zanimljivi. Tako smo završavali večer pričajući o klopi, koja nam je bila potrebna poslije dugog puta u Babylon. Cromega je brijo da organizam više reagira na stvari osjetima kad je gladan, ko kak čovjek želi više toga kada nema. Čuvši to shvatio sam njegov stav i izgled sitosti, ali i udav poslije tjedan dana ponovo mora jesti, pa ćemo vidjet kaj će biti na jesen kada izađe drugi Tram 11, gdje Cromega zajedno s Woom i Targetom tvori 360° moći zatvarajući krug.
Nedavno me je Bahattee uvjerio da nikome ne treba pomagati u rapu jer tako osoba il’ neće biti originalna ili neće imat žar u očima, kojeg ima Vid kad rapa, steknutog odrastanjem uz uzore, koji nisu posvećivali pozornost, još jednom klincu kaj je počeo rapat, u količini koja mu je bila potrebna tada.
Hvala, nema na čemu!

*”Big poppa” (22.2.), “Rockafella” (l.3.), “1800 suicide” (22.3.), “Proceed” (5.4.), “Daam” (12.4.), “Creep with me” (19. i 26.4.), koji su osvajali prva mjesta Blackout top-liste iz emisije u emisiju, od ''Brooklyn ZOO”, preko “Keep their heads ringin’” do “All I need”. Tada sam freestyleao iz glave s Niggom, gledao Dooksa kak se šeće klubom i rapa i pitao se zajedno sa Stuom ko je frajer koji liči na Curious Georga jer on jedini uz nas dvojicu brije na “Fast life”. Taj frajer je bio Bizzo, a Nasa i G Rap-a je vrtio Frx.
Sjećam se da sam istrgnuo text iz “book of rhymesa” kad me je neki tip pitao di može nabavit text “Život velikog grada” poslije našeg prvog nastupa, koji je natjerao i Chordbastaze da rapaju. To je bilo vrijeme zagrebačke, a i hrvatske hiphop renesanse, kojoj smo svi mi pridonijeli svojim prisustvom i ljubavi prema ovoj velikoj kulturi, koju zovemo HIPHOP. Svi smo bili “mladi i buntovni” puni stavova, želje i snage iz čega je proizaš’o današnji hrvatski hiphop, koji nikako nemože “zdisati” bilo koga iz tog vremena, iako je danas neusporedivo kvalitetniji nego “prije 5 godina”.
Za sve one, koji nisu čuli materijal Lordza, dozvolite da ga ukratko opišem. Tada mali, Badcat je nacrt’o naslovnu stranu s četiri karaktera od kojih je možda jedan ličio na sebe, ali slika je prikazivala stav YLa od izraza lica, poza do crno-bijele grafike negativa. Album je započinjao introm na kojem je Bjedov aka Don Dovbje recitirao Targetove stihove jer je recitirao i u osnovnoj pa zna kak to ide, olfo, a Kiki, Gjerga i ostala škvadra je radila atmosferu pljeskanjem i ispuštanjem glasova dok sam ja rok’o 4 lajna. Istoimena stvar albuma “Wake up!” bila je wake-up-call svoj škvadri da razmisle i počnu slušat, po našem ukusu, kvalitetniju mjuzu, dok je D.R.O.G.A. (društveni rap o gradskim aktualnostima ili građanskim aktivnostima) bila posvećena našim poznanicima, koje je pubertet odvuk’o u mutne vode. Kako je sredina 90-ih bilo prelazno razdoblje s engleskih na hrvatske textove, na “Get down with the reel” Phast je rok’o “pure hiphop ish” na engleskom. “Magazine”, koji je bio lapo-lapo počinjao je s:
“Sve je to OK! al’ da l’ ga fakat morat čitat,
kad hoćeš nekaj radit moraš prvo njega pitat,
kralj sam gangsta rapa pa je slučaj jako hitan,
al’ to mi baš ne paše pa ćemo ga preispitat…”
a rapali smo o časopisima, koji pišu o hiphopu bez ikakvog znanja o njemu. Popularnost ruggamuffina navela je Shota da snimi “Da stylea” njegovu rude boy pjesmu di smo semplali Mad Liona. “Nešto novo” ugostilo je prvu ženu na micu Biggu i Mad Woo Skillahu, koji je slučajno uletio jer Phast nije imao text, a da ga čujete ne bi vjerovali. Shot je tada rapao:
“…Lordsi žive vječno/ipak smatram
da smo kvaliteta, rime idu tečno kao potočić
one nose moje tijelo/možda postanemo
legende, možda na raspelo nas razapnu
možda čak i zgaze nas ko neku stoku
ali mi smo bili prvi koji bili su u toku.”
..popraćen govornim sampleom hiphop boga – “Ha! Listen to this new type of somethin’, (‘cos hiphop be runnin’ thru ma vains ever since…)”. Nakon ''bad news homeboy'' interluda slijedi “Život velikog grada”, stvar koja je natjerala ljude da drugačije gledaju na hrvatski rap. Rek’o mi je Koolade neki dan da ju je po prvi put čuo kad je bio gost kod Balena na “Rapattack” po povratku iz LA-a i tada su oba dvojica ostali paf, jer nisu vjerovali da se takav text da složit na našem jeziku. Naš prevod imena grupe “Mladi gospar” bila je tipična hiphop stvar di smo se Phast i ja mijenjali na micu uz sampliranog Womaha na refrenu. “Zahvala” je Shotova solo stvar posvećena mami, tipa Pacove “Dear mamma”. Ugostivši Stupnija nastala je “YL with Stoopni” di je Stu rok’o po prvi put, isprintavši text sa slovima u najvećem formatu da može čitat, ali ipak se je skroz preznojio dok je odrep’o:
“Svijet propada, a ja još uvijek stojim
kak je pošlo zadnje dane ja si brojim
po ulicama šeću il’ prosjaci ili krema
kak se brzo obogatit, glavna nam je tema
Lexov i šampanjac, odijela Moschino
u privatnom bazenu, baš bilo bi nam fino
rješenju problema droge niko se ne nada
murija tuče klince pa to postaje parada vel’kog grada
najboljeg u kojem sada stojim
sa mladim gosparima tu dobre rime krojim
prozivaju te lijenim, kažu da si nonšalantan
u drugom sistemu postaješ perspektivan, iziritiran
glupostima, koje uvijek seru
ubijaš što se nađe u tvom okruženju
kad ti dosadi život ti samo zadrži dah
pa tvoje će tijelo opet postat prah.”
“Anything fo’ya” bila je ljigava stvar Lordsa, zapravo Shota i mene jer se Phastu nikad nije sviđala, u kojoj smo rapali stihove o dječačkim ljubavima. U freestyle stilu “Slobodan izbor”, moja solo stvar, opisivala je početak razmišljanja koja su danas, pet-šest godina poslije, isplivala na površinu. Zato ću stavit sve riječi na papir kak bi vidjeli cijelu pozadinu ovog štiva, a i teme, kojima smo tada svi bili zaokupljeni, brijući na znanje i ''viši stupanj inteligencije''.
''Kaj se događa u svijetu punom ljudi osim svađa
u gomili igrača di samo poneki pogađa,
a ja sam meta, ako ti smeta moj izbor tema
badava ti Beretta, kad te nema
i kaj će ti kaloš kojim hoćeš me sredit
kada nemaš ideja kako ćeš ga upotrijebit
sredit sve probleme koji sad te muče
jer prevel’ka si faca da dopustiš da te uče
oni kaj te muče ne dopuštaju ti mir
želiš ljubavni rap, al’ boy Tronic is “outta here”
više ga nema, pa nema ni sramote
kak se sada rime kote bit ću tu do svoje stote
jer sam naoružan, nikom ništa dužan
dolaziš sa glupim smješkom, odlaziš samo tužan
bez epiteta jer mi fakat smeta kad se hvale
nemoj se nadat, ne mogu biti ljubomoran na budale
nenaoružane, šanse su im pružene,
al’ ne bi mogli nikaj ni da su snage združene
da su skupa ko jajčani blizanci
opet bili bi stranci čak i svojoj majci.
Slobodan izbor, baš kao slobodan stil,
svi imamo oružje – shoottakill! 2x
Slobodan izbor, al’ ko će prvi povući,
daj se odluči, nekaj izluči ili muči
Nisi svjestan, a nisam niti ja baš do kraja
mogućnosti i budućnosti kaj nas spaja
stapa sa mnoštvom novih stvari
pa etapa kaj dolazi neće bit nakrivljena ko moja kapa
il spuštena ko hlaće jer pucam na visoko
da me čuješ imaš uho da me vidiš imaš oko
Phast dere kao uzzy odvratno je elokventan
jer se koristi oružjem da bude inteligentan
ispred tebe, uvijek za po koji korak
spoji mozak i tijelo baš kao Neven Čorak
napuni se, napuni šaržer i počni pucat
ja ću sredit one koji žele te otkucat
odat, nemogu se prodat i da hoću
jebeš CD kada nemrem snimit ploču,
a znaš da hoću, eksplodirat kada počnem komponirat
mogu birat pa me nemoj onda dirat
razne načine, odbacujem splačine
pušim samo uvjerljive stranice ko i Reel Phast začine
ne navlači me, jer sam spreman
zamračit te ko Filip i puknut ko Frx na 0-1
- refren -
Kol’ko metaka mogu ispucat sa dvadeset redaka?
puno, ak je u pitanju tri-pet-sedmica
switt-n-wessun, baš ko u jesen sav sam mokar
al ne od kiše, grdo mi se piše, nemrem više
dan odluke, koliko se boduje figura
na D8 ako ju B1 odfura
pojede, pa si iskalio svoj bijes
al’ ideš u rešt zbog 92 FS
metode sa zapada, neuspješnost tvog napada
poduči se od Arapa i strijela je odapeta
pa sad leti, al’ opet ništa jer izranja
iz mojih usta u obliku jezika katana
transformacija, na mnoge teme varijacija
s kopljem u ruci Shake Zulu reinkarnacija
moja nacija još iz vremena Atlantide
tri plemena, pa se mogu čudit kad me vide
kad me ugledaju ned se poredaju uz zid
kaj vas nije stid kad vas mladi gospari pobjeđuju
služim se oružjem kojeg posjeduje svak
pa se čuvaj oštrice mača koji pada kroz mrak.''
- refren –
Zadnja rečenica je Malcolmova, a Terry Merrows bi za to rek’o ''Mind power''. Prvo slovo je Pe, drugo Ha, a treće A, zatim eS, na kraju Te i to je sve kaj moraš znat. Zapravo ima još jedna stvar. Nema zajebancije sa Phastom i Lordsima poručio je Jakša na ''No jokin’'', njegovoj drugoj solo stvari, gdje je svima seljačinama rekao ''do viđenja'' jer intelekt vlada. Gdje da stanem, pitanje je koje Ink postavio na najavljivaču Elemental albuma ''Kad ritam povede''. Istim riječima počinje i ''Ni vrit ni mimo'', jazz stvar s pjesničkim rapom, koja govori o teškoći donošenja životnih odluka, a na neki način je i prethodnik ''Dana odluke'' s Workshopclassa, gdje je ista tema prikazana u tri različita primjera. Zadnja stvar bila je ''Hoods’ anthem'', lošija engleska verzija ''Kužiš spiku'', koja je inspirirana Treachovom ''Crayziest'' himnom. Uz bonus sastavljen od svih starih stvari završava kazeta Young Lordza, benda koji je rodio mnoge grupe nakon njihovog raspada zbog različitih stajališta, i inspirirao mnoga današnja imena da rapaju. Mladi gospar bio je simbol mladih ljudi, koji su vladali svojim područjem djelovanja, zato nije važno ko je prvi smislio ili isfuro taj izraz i ko ga smije ili ne smije koristiti. Važno je jedino da su Lordzi neizbrisivi dio hrvatske povijesti.
Upravo slušam ''Down with'' nakon dugo vremena i mislim da je Phastova rima na toj stvari najboljih 30 sec. Lordza i najbolja njegova rima ikada. Dižem tetrapak mlijeka tebi u čast. Živjeli!
Nastavljajući tu tradiciju na istom mjestu samo godinu dana poslije snimala se rima: ''Ti znaš ko sam, mladi gospar, radim košmar, noćnu moru, uvijek sam vjeran hard coreu…'', za drugu stvar Tram 11 ''11'', koja je uslijedila nakon odličnog ''Verbalatora''. Izvikujući po prvi put ''1+1≠2 već 11'' u starom shatout stilu na kraju stvari smo spomenuli sve koji su u to vrijeme radili nešto - Shot, Dash Stupni D-misfortunetellas, Wocas, El Bahattee, Lucy, gospon Horn, SRS - Bizzo, Dooks, Phill, Frx-Blackout, Mad Lordz - Reel Phast, E-hip, Bigga & Samurai, Megablast, SIDEFX, Tagragz clan, YCP, 2 FAST, Lunar, Speed, Badcat, Raptor, NWS, MCA, TSW. Ovaj mali broj ljudi vjerovao je u razvitak hrvatskog hiphopa, dok su ostali više brijali na Amere i s vremenom se predomišljali. Tada je bilo sve puno ludih rappera, al’ ni’ko ne zna rapat. Samo je 20 MC, koji ne mogu ga sjebat’, jer ni’ko ne zna, ne razumije pravu razliku pa se vodi bitka baš tu u Zagrebu između nutra i van svaki dan. Vanjski utjecaj je provaljivo’ u stan i stavlj’o se u ekran i tako su došli tzv. ''FAKERI'', koji su opet počeli srat’ pa ih pozivam u rat, on je vel’ki Golijat, ja sam David, al’ ne Baby Dooks. Frajer će mi iskrvarit’ pa se dere ''spasi me!'', okusio je intelektualno nasilje od Mad Woo Skille, predaleko je od zbilje, trgam ga od vinyle, veli da prodaje kile, al’ ja mu pljačkam riznice. Ne može niš’, jer ne smije doć’ blizu knjižnice, baš poput pizdice se duri i furi u svakoj uri, kada Woo počne da ga kuri frajer je ravan nuli. Nemre nikaj, jer mu non-stop uzimam sav dop - naučit’ ću ga kaj je rap, a kaj hiphop. Rapom i hiphopom bavili smo se na ''Hiphop vs RAP'', novcima na prvim ''Hrvatskim velikanima'', ZG scenom na ''ZG TAG'', a El Bahateea, koji je prekinuo suradnju sa Shotom i C-Factom ko’ Nutzide, ugostili smo na prvoj verziji ''Crne kronike''. ''Hrvatski velikani'', koji su verzijom sa Blackouta, Tram 11-u donijeli uspjeh, donijeli su i čudne poglede između Shota i 11-ice. Naime, snimivši prvobitne velikane ‘di je Shot rapo’, on je htio stvar sačuvat’ za sebe, jer je bila najbolja do tada u domaćoj produkciji, al’ nije radio demo, kojeg smo mi završavali i htjeli smo tu stvar stavit’ gore pa da bude na oba dema. Tak’ smo se natezali do snimanja Blackouta, kad smo, nezadovoljni Frxovom idejom i podlogom za Tram 11 stvar, snimili textove ''Hrvatskih velikana'' na podlogu od ''Butterfly'' i lansirali hrvatski rap na tržište. Ljutnja je s vremenom prošla, ali i nakon 2. dijela velikana, prva verzija je još uvijek najbolja. Kad ju je Frx prvi put puštao na Blackoutu, sjećam se da je Wumah zvao da pohvali stvar, a pogotovo Shota, koji mu se najviše svidio s rapom:
''U petak je bio Mažuranić, u subotu jedan Gundulić
u nedjelju navečer samo čelavi ban Jelačić.
Redom svi su pobjegli iz stražnjeg desnog džepa,
misliš dovraga i bestraga, o čemu ovaj kreten rapa,
e pa, dalje nastavlja se priča o velikanima
''Moć novca'' kao na malim ekranima
samo gledana iz žablje perspektive, odozdola
ostali imaju, a meni samo da je pola.
Igram vola oko stola s kasicom prasicom
kao Nosonja iz TNT-a žudim za kobasicom
kaj služi ko’ metafora, drugom riječi novac.
Iz tih moralnih načela ko’ na ljudske glave lovac.
Ja sam đubre materijalističko, prase kapitalističko
Senzualističko, hedonističko/ pičko jedna prodo’ si se- A, A!
nikad pa ni tada.
Zvuk je uvijek isti ko’ i život vel’kog grada,
al’ zarada nije nikakva, u tom zecu leži grm
dva, tri Zrinska- Frankopana, put je dug i strm.
Ja si hoću imat’ trezor ko’ što ima Pajo Patak
pjevati ''Ustani bane'', češat’ jaja, taj zadatak
sam si stavio, u tu svrhu mikrofon zabalavio
rimu odvalio, velikane sve pozdravio
sa pitanjem ''kad ćete u posjetu mom džepu?''
očigledno još ne, još sam previše odan rapu.''
Zadnja rima Shota i Woova ''ja ću rapati do smrti makar živio u bijedi'', sa ''ZG TAG''-a, prikazivala je hrvatsku hiphop-stvarnost, koja nikad nije bila u pravom studiju, koju ne zna ni’ko drugi osim nas samih, al’ stvarnost, koju je živjelo i tisuće drugih ljudi, koji danas kupuju domaće albume, traže pjesme na Narodnom ili Obiteljskom radiju, gledaju nas na TV-u. Novo doba počelo je izlaskom Blackouta, a starom zahvaljujem uz zadnju kiticu ZG TAGa:
“Ne bi rek’o da bi se opek’o kad bi rap’o,
jer ja sam sada doš’o pa sad probaj , daj ugasi me.
`97. we represent baby, one, two, three, fo’, five five, ten-again
1, 2, 3, samo kako žena zna, digni ruke u zrak i slušaj pjesmu gospara
ja hoću hoody, potočić žubori, Bruce Lee - volimo te sada svi
ja kontroliram mic u ime zagrebačkih domova,
mladi gospar daj pokaži kak’ se rastura
nisam na prodaju, nisam na prodaju,
jadan bijedan nemreš bit’ originalan, al’ ja mogu
recesije, koncesije, Stupnijeve depresije,
za sve je kriva naša ljudska psihologija
organski ja znam gdje da stanem
pa kada Woo dolazi bolje pazite na glave
pad sistema, a ko’ će bacat’ rime kad ih nema…''

 ''Mlade mulatkinje na njemačkim jamovima koje se poslije sexa pretvore u gajbu pive i 3 kompića.'' LUNAR