 |
|
OBAVIJEST:
Vezano uz neke glasine koje su krenule u određenim krugovima u posljednje vrijeme, trenutak je da i mi damo svoju službenu izjavu. Hip Hop Unity je nezavisna medijska kuća koja se bavi novinarstvom, a forum, koji se nalazi na portalu Hip Hop Unitya, služi za komunikaciju među poklonicima hip hopa i izražava isključivo mišljenja pojedinaca na forumu. Samim time Hip Hop Unity se ograđuje od bilo kakvih komentara ili mišljenja članova na forumu.
OGLASI
|
|
|
Naslovnica  Tekstovi Kolumne Sve Je To Hip Hop - 8. poglavlje - Ti čašpri iskrivljeno? Ne, Babylonski |
|
Sve Je To Hip Hop - 8. poglavlje - Ti čašpri iskrivljeno? Ne, Babylonski |
''Kužiš što je dobra ova trava, razvaljen sam kao krava, po tradiciji plantažera dobrog bilja g.Zelenko još jednom spašava vam dan, il je bila noć, nema veze, zeka peka dok ne pukne, mozak ne zašteka, dum dum nokaut, verbalni boks, čak i Ivica Račan puši joks, a pozeri, foleri, neznate šta su ganjaroleri, dim dim šalji dalje, stavi pljugu u čvalje, pušim vutra za bolje sutra, ružna ti je butra, Frula!''
Otvorio sam oči napola ugledavši istu sliku, koju sam sklapanjem kapaka ostavio sa sobom. Dulak je, valjda, otiš’o doma jer je nedjelja, dok sam ja spavao iscrpljen knjigom i rokanjem ''Stone crazy'', koja je upravo svirala, najbolje je opisivala moje stanje, u kojem sam šetao stanom od kupaone do kuhinje. U hladnjači nije bilo ničega pa sam se zadovoljio tekućim kalorijama, koje je Dulak ostavio, i ponovo uzeo knjigu u ruke. Zastavši, sjetio sam se da bi mog’o nazvat XXXL ekipu da vidim s čim se oni bave u primorskim predjelima Gornjeg okruga. Umoran glas Severininog prezimenjaka starijeg javio se na MZ-in fontele pričajući mi o lošem uvodnom sadržaju, koji ih, naravno, ne zaustavlja pri rokanju. Javio se i Chockdogg, koji je, začudo, bio normalan poslije jučerašnjeg rokanja sa Sheffiqua familijom, koji su spojili odmor s poslovanjem popularnih Homegirlsa i rokaju na veliko cijelim morskim prostranstvom. Ostali su bili odsutni pa smo se pozdravili do daljnjeg i ja sam se vratio u prošlost svojih predaka znatiželjno iščekujući nastavak priče.
* * *
Izašao sam iz kabine snimeći svoj dio za ''Ti čašpri iskrivljeno'' i sjeo u prostoriju za chillanje, gdje su Woo i Wocas gledali prvo poluvrijeme Milan-Dinamo, di smo zgubili 3:1 nakon početnog vodstva. Dve, tri minute prije devet poslao sam poruku Renu da vidim kad će doći jer Woo nije znao kak je on napis’o text i kak da mu se najbolje prilagodi. Nekoliko trenutaka kasnije, čuli smo korake u hodniku kako se približavaju našoj jazbini di je škvadra bila u ''neva gonna give you up'' raspoloženju Diamonda. Na vratima se pojavio tanki, visoki doberman-lookin’ mothafucka, lik u traper šulji ispod koje je virila potkošulja preko zelenih Crosscolours bermuda sa žujom u ruci, ljutitog pogleda zbog prekidanja tekme. Ren-motherfuckin’man.
Renato Đošić, poznat je kao veteran hrvatskog hiphopa, koji još od 80-ih uvijek nekaj radi kaj se tiče mjuze, a writteri ga bolje znaju kao Keops. Lik, koji je zajedno s Hamedom vodio ''DJ is so hot'' još na Z3-u, poslije čega ga nije bilo u javnosti zbog ''Zločina i kazne'', obrade Joey B. Elisa ''Go for it'', di je po prvi put kod nas prikazana druga strana mirnog života, pojavljivao se svako malo sa svojim ''Boyz you’re stupid'' bandom, rokajući spotove po HRT-u do izlaska njegovog prvog albuma ''Me & my body J.C.'' 1998. Tada smo SRSayazz i 11-ca gostovali na pjesmi ''Stilska mafija'', koja je bila kao stvorena da ''pet najboljih u struci'' srokaju stvar, koja će na Renovom albumu predstavljati osnovnu bit hiphopa. Tada sam prvi put doš’o kod Mire Vidovića u MORISS STUDIO, gdje su snimani najbolji uradci ZG hiphop produkcije ''Spremni za rat'' i ''Lovci na šubare'' i gdje mi trenutno završavamo drugi album 11-ce. Suradnja sa čovjekom, čije sam gotovo sve rime znao rapat ko klinac, pukla nas je na profesionalni nivo kad smo s Renom i Fali V-i gostovali na Pravom vremenu. Za telku smo vježbali nastup s bendom u Brazilu na Savi, di su probe završavale ko veliki freestyle sessioni zg rappera i dubrovačkih muzičara. Došavši na HTV Ren nam je svoj desetorici dao najskuplje PELLE majice, koje je skemijo preko Rubelja da se isfuramo ko cjelina na televiziji. Kad su se kamere uključile, glavna tema iz Godfathera zasvirala je u glavama iz kojih su počeli kliziti slikoviti opisi cijele ekipe, koja je stilom i uglađenošću mafijaša rokala freestyle rime, dok su Fali V brijali spori funk. ''Barbique na cesti negdje krajem ljeta'', o kojem je Ren rap’o u stvari zbio se u 5. Elementu, di je u ljeto '98. bila Renova promocija, na kojoj smo rokali stilski ko i na nastupu u Tvornici godinu dana kasnije.
Danas u 2000-oj, 26.06. stajao je na vratima, došavši snimiti verse za stvar s našeg novog albuma, na kojoj se kao začetnik rap šatre i morao pojaviti. Kad smo po prvi put slušali:
''Ja ustajem u pola 1 u noći napola ludu
perem na tulum, gdje otvorit ću oći
dizel na grane, 96 kuna saks
i fosil sa lijeve strane, a u pađe fon i fax
čupa u slobodnom padu, slobodnjačku 3 dana bradu
ramfu pelle ćehla i pelle sam za bandu
pa čemska u lupi i zimvo se
i rolam 20 na atsa baš ko rija, OK?
pa perem prema benzijaneru, lagano gangstr, a cagi u grubijaneru
na kaziću pegla kristalno čist day, Tram 11 OK, OK, OK
a zadnja čoćaku na kraju grada, kakav biznis
jer percepcija pada nilskog konja šiš
pa perem u brbklu lagano jan
u budali zozanpra, extremno bezobrazan
i vidim da me mrmaš sni, a gogi me daju i maju zeze about ko si ti
jer kika ti je lil’ anderstandibl
who’s the bitch No. 1 koka Ela ranje s njom.
dok ne dođe peti dan/kad nakon dobrog lumatu vaš pa sam
velika štala u mjestu OK!
kad žišku nonegra da dera stipu reci heeej!''
Nismo imali pojma kaj je lik rek’o, ali smo znali da je snimljeno još jedno remekdjelo di Ren čapri iskrivljeno.
Izlaskom svih izdanja Blackout ekipe publika se žalila da previše isfuravamo zagrebačku spiku i da su prosječnom slušatelju textovi prilično nerazumljivi, ali s obzirom da je cijela Blackout ekipa rođena, kao i hiphop, između 1975. i l979., drugo i nije za očekivat. Šatra i sleng nastaju u zajebanciji, koju ekipa prihvati i nastavi upotrebljavati u internoj spiki, koja nakon nekog vremena zbog povezanosti ljudi postane uobičajena. Prije 10-15 godina nije bilo treba, cuge i pila, a danas ih možeš čut’ po cijeloj Hrvatskoj. Riječi, koje rapperi upotrebljavaju u textovima, popularne su u njihovim krugovima ili ih izmisle kao zamjenu za književnu riječ, koja se ne rimuje u tom smislu. Danas mladi dolaze na rivu popit pivu i popušit…. Tako je nastala gotiva. Ja uzmem mikrofon, uključim na ON, pojačam ton i rapam ko šampion jer me pere… stig’o je i babylon. Izlaskom Lovaca na šubare svi su počeli brijat na lov i dabrove, a ostale nerazumljive ''gluposti'' mogu se pročitat u lovačkom rječniku pa kad se javite na Blackout rap show, ko oni klinci, emisiju nakon izlaska albuma, možete reć’ da pijete ''čkapi'' juice i jedete ''ljadro'' kekse, koji su strahovito popularni u vojsci. Kada zamislite bilo koju od tih riječi, sve one imaju oblik, koji je lako umetljiv u sam tok rapa, koji će ovako nerazumljivo teć’ dok god leti Kvartovska Lufthansa, od New Orleansa do baraka u Kozari Boku, di mali Mujo brije isto ko lil’ Mojo, tak da će se skužit, ako se ikada sretnu. Zapisano je da je Bog pomiješao jezike kad se srušila Babylonska kula, tak da nam se i danas čini da, i među ljudima koji pričaju istim jezikom, svako brije svoj film pričajući drugačije, ali ak’ smo svi potekli od istih ljudi, koji su pričali istim jezikom, valjda ćemo uskoro i počet komunicirat jedni s drugima.
Ako zamisliš paletu boja, koje se prelijevaju jedna u drugu od svijetlijih prema tamnima, možeš uočiti čvrstu povezanost, u kojoj se drastično razlikuju samo bijela i crna, ali ih ostale boje ipak povezuju lančanom reakcijom pretapanja. Isto je i kod nota i kod izmjene noći i dana. Sve različitosti pridonose istom cilju. Prelijepoj slici, ugodnoj kompoziciji i životu, koji je isti svim vizualno nespojivim stvarima. Dal' ste se ikad pitali: zašto masa ljudi voli narodnjake, a masa tvrdi da su ovi prvi primitivne seljačine, dok uživaju u zvukovima Westbema na Love Paradeu. Narodnjaci pak briju da su ''vjeverice'' zdrogirani idioti, a stvarnost je da obadvije grupe uživaju u muzici, koja ih pokreće svojim ritmom, sastavljenim od istih dijelova – noge, snera i hi-hetova. Oba srca tuku isti ritam ljubavi prema svojemu, kvareći njegov potpuni doživljaj bespotrebnim kritiziranjem onog drugog, koje nam nije po ukusu. Zašto onda postoje sukobi? Kada bi odgovorio na to pitanje, neko bi postavio protupitanje nezadovoljan mojim odgovorom, ne slažući se s njim, ali rasprava, koja bi se odužila kružeći oko jedne stvari, pokazala bi našu jedinstvenost u prenošenju definicije ''svoje'' istine, za koju se borimo svojim idejam, a koja nas cijelo ovo vrijeme drži u kontaktu, jednog nasuprot drugom. Upravo tako, gledajući se, ljudi i komuniciraju težeči jednoj ideji makar bili udaljeni tisućama milja. To nam najbolje pokazuje nogomet, šica, znanstvena otkrića, religije, a i hiphop.
Sjećam se kad smo sjedili u ''Scoch'' clubu u Dalmatinskoj, di su bila dva-tri partyja sredinom 90-ih, kad je Dash poludio čuvši ''Recognize’n’realize'' od Swiff’n’wessun, kojim teče ista melodija, koju je on upotrijebio na jednoj svojoj podlozi. Ista stvar se dogodila i s ''Dez Mozges'', poslije čega je izaš’o album Gravediggaza s istim sampleom. Lord Jamal roknuo je istu melodiju na dead prez ko i Koolade pola godine prije, kad je izašo Blackout 00, di je Frx na ''Superisti'' sampl’o istu melodiju ko Brand Nubian početkom '90-e ili Maniac, nešto prije Frxa, koji baš ko i Dre, DJ Pooh ili Edub koristi u svojoj mjuzi ovaj topli funk Parliamenta i Funkadelica. Nije čudo da su svi ovi producenti obradili iste pjesme i da je jedan ''Doggy style'' ili ''Chronic'' prodan u više milijuna primjeraka kada ljudi vole iste stvari. Možda ne u istom trenutku, ali prije ili kasnije dođu na to, unoseći duh prošlosti u sadašnje stvaranje budućnosti. Shvativši sve ovo, pitanje je kako će svi oni koji se zaklinju u svoju originalnost reagirati kad ih neko napadne da su ukrali, uzeli ili zbajtali, samo zato jer ne poznaju razliku između plagijata i nadahnuća.
Intelektualci briju na esperanto kao jezik globalne komunikacije. Naše područje je najviše pod engleskim utjecajem. Najviše ljudi na svijetu priča kineski. Škvadra brije kak priča dva, tri jezika, a opet izgledamo ko da pričamo s gluhonijemom osobom, najviše se koristeći rukama i nogama da uvjerimo sugovornika u našu spiku. Ko kuži spiku? Ljubav prema svom gradu protumačena je ko širenje regionalne mržnje, pa di god da dođemo ljudi pitaju, upozoravajući, da l’ ćemo izvodit ''Kužiiš spiku'' jer možda ne bi bilo pametno. Kaj? Pa ni ne moramo spomenut ZG jer je on na bini u obliku 11, Nereda, Braće, Elementala il’ bilo kog drugog. Mi smo Zagreb kad nas troje il’ četvero šećemo u jesen Šibenikom tako da nam nije potrebno kritiziranje lokalnih ZG ''faca'' da ne predstavljamo i da smo ''fake''. Sva ekipa iz Šibenika kuži spiku, a nas zbog toga prozivaju u Zagrebu. 1997. na ''Des Mozgesu'' je rečeno: ''85% ljudi ne smatram kadrima da skuže spiku, al’ ih zato nemam na piku…'' da bi nas izlaskom ''Kužiš spiku'' na Hiphop generaciji '98. popljuvali Nomad, Stoka i drugi, koji su to radili indirektno. Brate mili, niko ne može zaustaviti proročanstvo. Imamo rime s odgovorima na sve napade, stare nekoliko godina. ''Petorica u autu, wofer trese kantu…'', ''Pet najboljih u struci, pa pazi kak ga držiš u ruci…'', ''…pozovi nas doma, sve ćemo pojesti, dobro se provesti, sa sobom još 5 povesti…'', zato se nemojte iznenaditi kad izađe prva petorka jer je cijelo vrijeme bila tu.
Ovo je HIPHOP, a to znači da nam ustaljeni standardi i norme ne znače previše jer radimo po svojima, pričajući babylon i spajajući sve ljude, koji su voljni poslušati u niti života 360º kruga.
Jedan Afrikanac je nakon borbe u Zairu, di je Ali nokautirao Formana u osmoj rundi, rekao da slonu kad spava možeš raditi kaj hoćeš, ali kad se jednom probudi, gazi sve pred sobom. Pričajući o slonu mislio je na Muhameda Alija, a Ali je 100% hiphop pa zaključite po tom kakva je budućnost. Kakva je budućnost jedne bebe, koja još nije u mogućnosti odlučiti o svom životu, koji prolazi u svijetu gdje obitelj kao temelj cijele zajednice nije ''Jedno''. Ja ne želim da mi dijete odrasta u takvoj sredini. U društvu gdje vrijedi Joeov stih ''…I rather be feared than loved, because the fear last longer…'' Zajebi to. Nemam za to vremena. Brzina života u kojem živimo ne dozvoljava nam da dosegnemo Isusov stupanj svjesnosti i da širimo ljubav usprkos napadima. Oni, koji ne žele izaći na pljusak u Sahari da se ne smoće i zaprljaju, ostat će ostavljeni da lutaju u potrazi za odgovarajućom oazom. Hiphop škvadra će za to vrijeme gledat plesačice u svili, koje te zovu mili, dok zavaljen slušaš Tram 11 i rokaš Phillie.
Zavaljen u svom kauču malo prije sam gledao ''Ricky Lake show'' na kanalu A, u kojem su raspravljali o rasističkom ''stavu'' obitelji, koje ne prihvaćaju miješane brakove svoje djece. Iz velikog koša, sačinjenog od najrazličitijih stavova, pitanja, iskustava i uobičajenih gluposti, posljednji primjer je bio frajer, koji je odgajan u bijeloj obitelji, koja je bila član Ku Klux Klana, a svi prijatelji su mu bili afro i latino-ameri. Lik priča da je bio bed, jednom, kad im je u posjetu doš’o grandwizard KKK-a i našao njegovu kazetu ''Amerikkka’s most wanted'' Ice Cubea. Iz straha, on je rekao da je tape od njegovog brata, koji je homoseksualac i nije član organizacije. Nakon izlaska cijele obitelji iz klana uslijedila su zlostavljanja i prijetnje, ali danas on fino živi sa svojom ženom Kim, koja je ulaskom u studio uzbudila sve prisutne. Rasprava se vrtila u krug i niko nije dopustio da ga razuvjere, dok u studio nisu unijeli 10-mjesečnog malog mulata, sina još jednog miješanog para, sudionika emisije. Vodili su rat oko straha za budućnost svoje djece, koja bi po njihovom mišljenju trpila pritisak separacijskog društva, bez da su njih pitali. Ratovali su, a isto su reagirali na produkt njihovog neslaganja. Mala tamna beba, koja sliči onoj na coveru ''Ready to die'', unijela je novi život u sve njih, stavljajući pitanja i stavove u drugi plan prošlosti.
Gledajući u budućnost vidim sliku opjevanu u ''Za 10 godina'', kad ćemo se sjećat pobjednika, koji su pisali povijest na dan kad smo snimali ''Ti čašpri iskrivljeno''. Rena nismo skužili, al’ smo ga osjetili. Dinamo nije pobijedio, al’ smo dali prvi gol i Boysi su pokazali da ''Jedno'' ipak funkcionira, ne dajući da odvedu njihovu braću. To je bilo danas, a sutra nas čeka kak smo ga pripremili. Žišku?
''Beat Street. Opako. Gledao sam ga 50 puta. Wild style je bio dobar, al kad je izašo Beat Street… Tada sam bio 100% u tome, živio sam to.'' D'KNOCK |
|
|
 |
|
Tko Je Online |
Gostiju online: 3
Korisnika online: 1 |
|
|
|
