"...Što god mislio il' radio, sve se vrti oko love
Ak' je imaš, oćeš nećeš, možeš kupit snove..."

"Sve Za Lovu" je, ako se ne varam, i naslov jednog od uradaka vrijednog urednika ovog sitea, koji u velikoj mjeri točno opisuje što novac može značiti mladom rap izvođaču. Uz novac se veže i onaj lijepi termin "komercijala", koji bi trebao označavati uratke nekoga tko se "prodao", to jest roba stvorena s namjerom da se proda. Za razliku od raznih oblika netrpeljivosti protiv kojih se treba boriti i ne davati im prostora, protiv novca se ipak ne može tako lako, jer nam svima treba. Novac pomiče granice, mjenja i utječe na ljude na puno načina, i usudio bi se reći, uspješno podjarmljuje ljude. Stoga promotrimo...

O ulozi novca u domeni rapa se puno zna i priča se. Mladi ljudi koji misle da imaju talenta vježbaju, pišu tekstove, probijaju se na raznim freestyleovima, šaljući svoje demoe u razne radio emisije, a i različitim izdavačima. Svi oni sanjaju da će se jednoga dana baviti onim što vole, a i da će ih taj posao financijski opskrbiti. Većina tih mladih ljudi se trudi, ali se pokušavaju osigurati i po drugoj strani, razvijajući druge vještine i znanja, koje bi im mogle osigurati barem novac, jer živjeti se mora, a uspjeti baš i ne.

Priča o ulozi i utjecaju novca se nastavlja kod repera koji su "uspjeli". Neki su pametni pa zarađene novce ulože u neke projekte, vlastite izdavačke kuće ili nešto drugo, pa su s te strane osigurani. Drugi pak počnu trošiti puno, utapajući se u raskoši, autima, drogama itd. To sve košta, a da bi zaradili, radit će ono što najbolje, a često i jedino znaju, repajući. Naravno, ako se to događa prečesto, dolazi do zasićenja publike, a uratci postaju konfekcijski. Ili ljudi odustanu i vrate se u anonimnost radeći već nešto negdje. Za poneke etablirane zvijezde se sumnja da su se i dalje bavile preprodajom droge. Neću navoditi imena, pošto ne mogu ponuditi dokaze, ali skoro sam siguran da bi se u praksi našlo sve spomenuto. Ne osuđujem nikog, samo ljudsku glupost, a nje ima u iznenađujućim količinama, a u kombinaciji s većim količinama love ispada svašta.

Novac je lijepa stvar, a njegov nedostatak je jako ružna pojava. Netko ne želi priznati svoju motivaciju novcem i svime što dolazi uz njega, dok se drugi pak hvale onim "lijepim" stvarima koje će im se dogoditi kad ga dobiju. O novcu se i pjeva, a i razbacuje njime u spotovima stanovitog portabl mogula u rap industriji, uz dužno poštovanje njegovom liku i djelu, te u spotovima njegovih pulena/pobočnika/prijatelja. I dok se o novcu pjeva, slabo tko se usudi priznati da je istome postao rob. Po mome mišljenju, tu je granica koju se ne bi smjelo prijeći. To jest, nitko nebi smio stvarati samo radi zarade. Stvaranje bi moralo biti izraz nečega u nama, a ostalo bi trebale biti samo nuspojave, kao znak tuđeg shvaćanja i prihvaćanja našeg rada. Daklem, stvaranje radi sebe. Ali uvođenjem profesionalizma u stvaranje, te kako raste količina novca u igri, umjetnost se gubi. Treba održavati nastupe, raditi nove stvari, često u žurbi i izvođači postanu robovi industrije. Netko se uspjeva izvući, netko ne, a takvi počesto ostaju sami, pribjegavajući kojekakvim pomagalima u trenutcima depresije. Ovakva situacija se možda čini dalekom, u nekom svijetu gdje je viši standard ljudi i gdje se "lakše diše".

Značaj novca se osjeća i u rimama domaćih izvođača, od "Hrvatskih velikana", a vjerojatno i od prije, pa nadalje. "Hrvatski velikani" predstavljaju svojevrsnu prekretnicu u povjesti hrvatskog rapa, jer od tada hrvatski rap izvođači dobivaju donekle vrijeme i prostor na televiziji, a samim time i neka lova ulazi u igru. Doduše, nije to ne znam koji novac, ali omogućuje ponekima da se profesionalno bave rap glazbom.

Ali iz vida ne treba izgubiti one koji se nisu u stanju profesionalno baviti glazbom, iz kojekakvih razloga, da ne ulazim sad u detalje. Takvi ljudi, koji se od milja zovu "underground" i dalje stvaraju, trude se oplemeniti svoju okolinu svojim radom. Kod nas, a i u inozemstvu, takvi su u većini. Oni zaslužuju podršku, kakvu god. Njihov rad treba tim više cijeniti, jer nastaje u "garaži", najčešće bez ičije pomoći, na raznolikoj opremi. Novac i njima puno znači, naravno, jer uvijek se može u nešto uložiti, nešto popraviti ili poboljšati, da bi sve zvučalo i izgledalo bolje. Dio njih se želi probiti, da bi si omogućili da rade ono što vole, a da i još bude love. Ostali su zadovoljni time što rade, a izvor novca su našli negdje drugdje. Neki su vjerojatno i probali se probiti, ali nije išlo.

Ovo se naravno odnosi i na čitav spektar aktivnosti koje spadaju pod Hip-Hop, od kojih je ipak najeksponiranije repanje. Za crtanje grafita je također potreban novac, jer se boja troši. Neki grafiteri, uz malo sreće i puno talenta, uspiju i zarađivati na tome, crtajući grafite za reklame ili ne znam što. Oni mogu, u puno većoj mjeri nego reperi, objediniti profesionalni dio aktivnosti s amaterskim. Jer kad naprave ono što moraju, uvijek se mogu po noći iskrasti van i uljepšati neki zid ili ogradu. Što se tiče breakdance plesača, okvir za profesionalno bavljenje samo time u našim prostorima je odista mali, ako ga uopće i ima. Zapravo meni ništa ne pada na pamet, osim ono minimalno na ponekom spotu ili na nekom nastupu. Pozicija DJ-a glede zarade je uglavnom, kod nas, vezana za radio i klubove. Puštanje muzike koja se "voli", eventualno pravljenje mixeva ili suradnje s bendovima, i to je to. Možda vam se ovo čini premalom pokrivenošću ovih djelatnosti u mojoj kolumni, ali niste u krivu. Kriv sam samo možda ja, jer nisam u mogućnosti doprijeti u dubine problema do razine kojom bih bio zadovoljan.

Naravno, ako se želi organizirati nešto, da ljudi grupno mogu uživati, opet je potreban novac. Od nalaženja sponzora, prostora, dogovaranja nastupa s izvođačima u koje je ipak bar donekle uključen novac, a i ako se žele još poneke pogodnosti za pučanstvo, sve to košta. Da to košta, očito je iz broja takvih događaja. U nekom klubu još donekle, ali nešto veće jako teško.

Da ne zaboravim, novac je potreban i za ploče, CD-e bilo originalne ili pržene, za impulse prilikom skidanja mp3-a s Interneta, za struju koja se troši prilikom slušanja mjuze i šta ja znam. Daklem novac je uključen u manje više sve vidove Hip-Hopa, ali novcem ga se ne može kupiti. Doživljaj Hip-Hopa se može poboljšati novcem, ali nedostatak novca ga ne uništava, već mu daje mogućnost da se razvije na specifičan način, različit od okoline čiji utjecaji nisu dovoljno jaki, upravo radi nedostatka love.

Jos jedna stvar prije nego odrežem. Razbacivanje izrazima "komercijala" i "prod'o si se" dokazuje veliku količinu neshvaćanja situacije. Nikoga na treba kriviti zato što je odlučio živjeti od nekog stila glazbe. Lova ne raste na granama, a treba je. Eto, malo poduke za kraj, a ako vam nije jasno o čemu pričam, pitajte se biste li vi odbili tu lovu koju oni nisu.

Autor: Quazaar

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.