"... Ti ne možeš mi ništa, ja najveći sam faker, a ti debilna kretenčina, odi pozdravi si mater..."

Što to ima toliko privlačno u ovim riječima, da se njima počesto poslužimo u raznolikim situacijama? Čega uopće ovakve riječi mogu biti izraz? Da li netko odista misli da je toliko bolji od nas, nadmoćan nad nama? Da li smo mi odista toliko moćniji i jači od onih kojima upućujemo ovakve riječi? Da li je uopće potrebno koristiti ovakve fraze?

Nekad davno bio sam malo dijete. To dijete iz nekog razloga većina ostale djece nije voljela. Dapače, često bi od njih dolazile rijeci tipa 'debeli', 'brundo' i tako to. Što je moja malenkost mogla tada učiniti, da bi zaštitila svoje jos nerazvijeno 'ja' nego postati jos gori i inventivniji u uvredama od ostalih. Tako je i bilo. Naučio sam na kojekakve uvrede odgovarali još gorima, biti plameno brz na jeziku. Dosta godina kasnije, shvatio sam da su takve fraze zapravo i postale samo prazne fraze, ništa drugo. Nakon toliko godina nerazumijevanja prema meni, došao sam do zaključka da 'ljudima' oko sebe neću pomoći u razmijevanju sebe uvredama i psovkama. Umjetnost izražavanja psovkama je ostala, ali na osnovi te prakse izveo sam i mogućnost izražavanja kraćim proznima djelima. Čak i malo lirike, tu i tamo. I puno me je teže uvrijediti danas nego onda, ali nije nemoguće. Čak sam si i postavio pravila glede uvreda, koja se uglavnom tiču toga da ne vrijeđam ničiju mamu, niti tatu, niti ostalu rodbinu. U tome se najčešće krije razlog potezanja zle krvi. Ne hvala.

Općenito, nakon poveće količine razmišljanja utrošenog na i oko filozofije vrijeđanja, neke stvari su se iskristalizirale. Ne očekujem da ovo je ovako, ali se meni takvime čini. Bilo bi lijepo da se o tome moze povesti uljuđena rasprava, ali iz nekog razloga to je teško, pogotovo među osobama muškog spola. Daklem, što sam ja to skužio?

Vrijeđanje i uvrede su izraz stanja uma, kao i jos štošta. Uvredama se štitimo od raznih osobnosti pred kojima se osjećamo slabi. Dotične osobe, vjerojatno iz istih razloga nas gaze po onome gdje smo slabi, osjetljivi. Neki jednostavno imaju potrebu osjećati se nadmoćnima, pa vrijeđaju ljude oko sebe. Ne treba govoriti da su takvi zapravo najslabiji, i da će se uvredama braniti do zadnje čestice energije. Nažalost, takovih je puno. Također, jako puno ljudi koji zapravo ne shvaćaju ovo, pa u sebi talože gnjev, ili spremno odgovaraju uvredama. Malo ljudi ovo vidi, pa stoga i malo ljudi može razlikovati recimo kritiku od uvrede. Recimo, česta situacija jest da nam netko nešto govori da radimo krivo, a mi spremno odgovaramo "ODJEBI!" i nastavljamo po svojem, makar iz čistog inata. Jest da postoji puno ljudi koji se preseravaju svojim znanjem, ali i od takvih treba razlikovati korisne primjedbe od pukog sranja. Naravno, za to treba biti i jaka osoba, čime nas se relativno malo može pohvaliti, pa u životu imamo osobe koje najčešće slijepo poslušamo, i osobe koje najčešće pošaljemo negdje.

Nakon teorijskog promatranja, to ovo sve u praksi znači, te naravno, kakva je veza ovoga sa Hip-Hopom? U biti, stvari su jednostavne. Zar cemo dopuštati da nam svaka kretenčina koja zna psovati određuje naše vlastito mišljenje o nama samima? Zar ćemo se spuštati na nivo svakog iskompleksiranog kretenčine koji umjesto da jača svoj duh, okolo sere? E pa ja kažem, uz nadu da se vi slažete, "NEĆEMO!". Ovo svojstvo, naravno nije lako postići, ovo zahtjeva vježbanje. Ako uvidite ispraznost uvreda upućenih vama, a i općenito, možda vam neće biti teško postati imun na takva sranja. Doduše, od sebe ne treba otklanjati kritike, a ovo zahtjeva veliku dozu objektivnosti prema sebi i samopoštovanja također. Za ljubitelje Hip-Hopa ovo znači da ne trebaju drugima dopuštati da im definiraju Hip-Hop. Hip-Hop ne mora za sve biti jedan te isti pojam, niti se svi moramo isto oblačiti, a nekog ko nam kaže "Kako ti možeš biti Hip-Hop s takovom oblekom?" uz podsmjeh, ne moramo čak niti počastiti odgovorom na ovakvu glupost. Hip-Hop nije niti kult niti religija, niti ima bilošto čvrsto u sebi, čega bi se svi morali držati. Zapravo ima jedna stvar, a ta je međuljudsko razumijevanje. Možda mislite da ne možete biti jaki, ali možete. Odgovaranje uvredama i skupljanje gnijeva su nezdravi i s fizioloke točke gledišta. Svu tu energiju se može konstruktivnije upotrijebiti.

Eto, tako ja to vidim. Daleko do toga da sam ja savršeno postavljen prema ovim pravilima. Nisam. To nije razlog da vi ne pokušate. Mozda je nekome ovo već odavno jasno u podsvjesti. Ako netko zna neke bolje metode, neka se slobodno javi. Uvrede će jos dugo kočiti istinsku komunikaciju između ljudi, ali treba i dalje pokušavati komunicirati. Ovakve pojave su jos češće na raznim vidovima interneta. Ljudi sakriveni iza svojih kompjutora se počesto znaju razmahati, nebi li dokazali da su glavni. Tek se istinskom komunikacijom može doći do toga da čovjek ne bude odista sam. Njegujte komunikaciju i razumjevanje.

Autor: Quazaar

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.