Teško je krenuti pisati reportažu kad je glava još prepuna živih dojmova o fantastičnom koncertu i predivnoj umjetnici pa se naprosto ne mogu odlučiti otkud krenuti. Uglavnom, kao što je većini čitatelja poznato, koncert Alicije Keys trebao je biti održan u dvorani Dražena Petrovića, međutim zbog velikog interesa publike premješten je u Dom sportova, što se pokazalo opravdanim, budući da je prostor, usprkos visokim cijenama karata, bio gotovo do kraja popunjen. Po mojoj procjeni bilo je preko 8 tisuća ljudi. 

Prije samog nastupa Alicije Keys, publiku je zagrijavao njen DJ s odabirom recentnih hitova i prateći pjevač, a nešto prije 21 sat na pozornicu se popela zvijezda večeri. Nije potrebno napomenuti kako je svojom pojavom muškom dijelu publike oduzela dah, a ono što je sljedeće upalo u oči bila je scenografija koja u svakom smislu zaslužuje pohvalu. Pozadinu je okupirao ogromni ekran na kojem su se neprestano izmjenjivale slike i video isječci s koncerta uz obilje video efekata, a sama pozornica bila je išarana brojnim raznobojnim reflektorima, ukratko, sušta suprotnost sterilnim i repetitivnim pozadinama na koncertima 50 centa i Snoopa Dogga. Isto se, nažalost, ne može u potpunosti ustvrditi i za zvučni sustav, budući da je u nekoliko navrata došlo do preopterećenja i popratnog pucanja zvuka, uz vidljivu nelagodu na Alicijinom licu. Što se same kvalitete zvuka tiče, ona je bila na razini i moglo se stvarno uživati u Alicijinom kristalno čistom glasu i instrumentima brojnog pratećeg benda. Posebno su iznenadili prateći vokali, koji su u nekoliko navrata naprosto preuzeli show, oduševljavajući svojim vokalnim sposobnostima kako publiku, tako i samu gospođicu Keys. Alicia je naprosto briljirala, isprva je samo pjevala, a nakon nekog vremena zazuzela je svoje mjesto za Yamahinim klavirom i pokazala zašto trenutno spada u sam vrh svjetske glazbene scene. Uz pretežan naglasak na stvarima s posljednjeg albuma "As I Am", nizala je hitove sa starijih albuma, dok je publika zadivljeno pratila svaki njen pokret i pružala joj iskrenu podršku. Posebno je oduševila svojom neposrednošću u komunikaciji, nije bilo ispraznih fraza i besmislenih riječi, vidjelo se da nije riječ o memoriranom i isplaniranom nastupu nego o spontanoj i iskrenoj razmjeni dojmova s publikom. Kako je koncert tekao kraju, Alicia je podizala atmosferu nizom svojih najvećih hitova, "Fallin'" je izmamio brojne vriskove, a kulminacija se svakako dogodila na prvom bisu, kad su krenuli početni taktovi "No One". To je definitivno bio vrhunac koncerta, cijela dvorana je bila na nogama i pjevala uglas s Alicijom, dok je u pozadini golemi ekran prikazivao zvjezdano polje. U tim su trenucima u pravom smislu riječi publika i izvođač postali jedno. Iako je to vjerojatno bio planirani kraj koncerta, publika se nije dala i nastavila je zazivati njen povratak, što je potrajalo nekoliko minuta, pa se Alicia još jednom oduševljeno vratila i izvela "If I Ain't Got You" kao posljednju stvar te večeri, nakon čega se iskreno zahvalila na odličnome prijemu i izrazila nadu u ponovni susret. 

Što reći nakon svega. Po mojem mišljenju, radi se o koncertu koji je za klasu nadvisio koncerte 50 centa i Snoopa Dogga u svakom pogledu. Počevši od koncertne infrastrukture i scenografije, preko same izvedbe i duljine koncerta, pa do najvažnije stvari - reakcije publike. Alicijin nastup trajao je preko sat i pol, uz dva bisa, popunjenu dvoranu i kostantno odličan feedback. Što se bisa tiče, nije se moglo dogoditi da on izostane, kao u slučaju Snoopa Dogga, budući da se ovaj put ipak radilo o ozbiljnijoj publici. Na kraju ostaje samo nada da izgradnjom Zagrebačke Arene Dom sportova napokon odlazi u koncertnu povijest, jer u infrastrukturnom smislu nikako ne može pratiti zahtjeve najvećih spektakala. Srećom, to se večeras uopće nije osjetilo, budući da je Alicia odradila izvanserijski koncert i u Dom sportova unijela duh Harlema priredivši prekrasan doživljaj svim prisutnima.

Autor: Rz0