Hip Hop scena se i ove godine na jedan dan preselila na hrvatski istok, točnije u Vukovar, povodom drugog po redu Blackout Festivala. Lokacija je bila ista kao i lani, parkiralište kraj hotela Dunav, smješteno tik uz prekrasni Dunav koji je osim impresivnog pogleda, osigurao i savršeno mjesto za predahnuti od brojnih nastupa, popiti hladno piće i pojesti nešto (veliki pozdrav glavnom kuharu koji je do kasnih noćnih sati neumorno dežurao uz roštilj).
Program je zaista bio popunjen, od 17 sati popodne pa nadalje. Organizatori General Woo i njegova Blackout Slavonija ekipa su u tim popodnevnim satima opet pružili priliku mladim demo izvođačima, dok su oni poznatiji, naravno, ostavljeni za kasnije. Mikrofone su za početak zagrijali dečki iz 032 Familije, koji su bili vidljivo pod utjecajem treme. Iz tog prvog dijela programa treba izdvojiti grupu SB Representa iz Slavonskog Broda, za koje se mora reći da su dosta napredovali i danas zvuče sasvim solidno, a veliki plus imaju u činjenici da im je jedan od članova i Yula, po mnogima jedan od najboljih beatboxera u Hrvatskoj i dečko koji uvijek zna napraviti show. Tako je bilo i ovog vikenda, kad ga je nekoliko izvođača kasnije zvalo s njima na stage kako bi pokazao svoje umijeće.
Nisde je na stageu ovog puta djelovao puno opuštenije te je automatski i bolje zvučao, jedina zamjerka kod ovog nastupa ide toncu koji nije primjetio da je mikrofon kojeg je koristio Buco, koji je Nisdeu davao bekove, puno glasniji što je na trenutke bilo poprilično iritantno. K.L.U.B. je bio također ugodno iznenađenje. Kiddara, DaMental i ekipa su vrlo dobro uigrani na stageu i znali su privući pozornost i animirati ono malo ljudi što se u tim popodnevnim satima skupilo na festivalu. Definitivno grupa na koju treba obratiti pozornost u budućnosti. Još jedan odličan nastup koji treba izdvojiti iz prvog dijela festivala je svakako onaj šibenske grupe One II Many. Miyagi i Ma su već gotovo veterani na sceni, što se itekako vidi u njihovom nastupu. Po kvaliteti showa definitivno su zasjenili neke koji su nastupili u udarnom terminu.

Glavni dio programa počeo je iza 20 sati s nastupom Popaya i Kingston Soundsystema. Popay, jedna od najoriginalnijih pojava na našoj sceni, oduševljava iz nastupa u nastup, i definitivno se radi o izvođaču koji je kao stvoren za ovakav tip festivala. Njegov dancehall rasplesao je gotovo sve prisutne. Čista petica! Flamie je preuzeo mikrofon nakon njega, svoj posao je odradio solidno, makar je prije njega bilo puno boljih nastupa. Isto vrijedi i za Spinza. Ovaj Amerikanac sa prebivalištem u Ljubljani je svoj nastup odradio vrlo srčano, ali s obzirom da gotovo nitko tamo nije bio upoznat s njegovom glazbom, animirao je tek one u prvim redovima. No bez zabune, nastup kao takav bio je bez značajnijih zamjerki.
Nakon njega pozornicu su preuzeli Sinestet, kojeg su predstavljali Panoptik, AC3PO, Atomic, DJ Chill i hypeman Don Demižon. Premda se ni njima ne može naći konkretna zamjerka u nastupu, dapače, uz Atomicove vratolomije na podiju i Chillove vratolomije na gramofonima to sve skupa djeluje vrlo dobro, njihova glazba je poprilično mračna a u terminu u kojem se ljude nabrijava na vrhunac večeri to dvoje se ne poklapa. To je rezultiralo blagim smirivanjem atmosfere među publikom. ACC su ju malo podigli sa svojim nastupom, koji je većim dijelom bio ispunjen stvarima s novog albuma, od starijih su izveli samo svoj hit Petak navečer. Treba istaknuti pjesmu Reci mi grade koja je uživo zvučala odlično.
Nakon njih došao je red na slavonske snage, tj. Kandžiju, 3kija, Setta i Lesa. Kandžija je opet dokazao da je trenutno apsolutni kralj stagea i neviđeni showman, što se primjetilo i po reakcijama publike. No ni 3ki ni Sett ne zaostaju puno za njim. Radi se o vjerojatno najboljem nastupu večeri, u kojem su prošarali kroz Kandžijine hitove poput Blata i Sexy žulja, ali su izveli i nekoliko pjesama s novog 3kijievog uratka. Sljedeći na bini bio je Target, kojemu se nakon nekoliko solo pjesama pridružio i Woo te su skupa izveli Hrvatske velikane. Još jednom je reakcija ne samo publike, već i ostalih prisutnih izvođača pokazala koliko Tram 11 nedostaje na sceni. Nažalost, usprkos jednoglasnom apeliranju publike da izvedu i Jedno, Woo je sišao sa stagea a Target je nastavio sa svojim solo stvarima.
Nered i Stoka se bez nekog objašnjenja nisu pojavili na festivalu, što je razočaralo mnoge, no to nije spriječilo publiku da gromoglasno pozdrave goste iz Beograda, Bad Copy. Iako bez Wiklera, Ajs i Timbe su, kako samo oni to znaju, svoje odradili bez greške, na radost brojnih obožavatelja. Ajs je je vrlo vjerojatno osoba koja je taj dan podijelila najviše autograma i ispunila najviše želja za slikanjem.
Atmosfera je ipak dosegnula vrhunac kad su se na stage popeli dečki iz grupe Connect. Prve redove su preuzele djevojke u deliriju koje su se jedva uspjele skoncentrirati dovoljno da ne zaborave disati i usput okinuti koju fotku. Za to vrijeme Dragi, Jura i Selko su prošarali kroz svoje najveće hitove kao što su Jebena, Nebo, Brige ugasim pjesmom, Na na na, itd. Čak su dva puta izveli svoju himnu Samo je jedno, što je prisutne dovelo do stanja općeg ludila. U jednom dijelu nastupa na stageu im se pridružio i Burky koji je s Dragim odrokao nekoliko Funky Bizniss stvari, u svakom slučaju manje nego što je publika od njega očekivala.
Nakon Connecta došlo je vrijeme za headlinera večeri, J-Roa iz grupe Alkaholiks. Iako se neosporno radi o jakom imenu koje zaslužuje taj status, trebalo ga je staviti prije Bad Copya i Connecta jer se dobar dio ljudi za vrijeme njegova nastupa pokupio, a ovako bi ostali u isčekivanju gore navedenih. Bez obzira na to, J-Ro je svoje odradio profesionalno, kombinirajući klasike svoje matične grupe sa solo stvarima s novog albuma.
Sve u svemu Blackout festival je i ove godine zadovoljio, osim nedolaska Nereda i Stoke i manjih grešaka u rasporedu izvođača sve ostalo je bilo na visokoj razini. S obzirom da se radi o najvećem hrvatskom Hip Hop festivalu koji se održava u sredini koja je daleko od središta zbivanja, nadamo se da će postati tradicionalan, a na dobrom je putu da bude tako.