Osječko ljeto mladih događaj je koji svome gradu priređuje zbor osječkih studenata i već godinama početkom ljeta upriliče nam nastupe izvrsnih bendova uz koje studenti četvrtkom chillaju u popularnim studentskim birtijama. Time su naš grad obogatili sa mnoštvo nastupa Zabranjenog pušenja, Bareta i plaćenika, a zalomilo se i pokoje Hladno pivo. Ovogodišnji raznovrsni program nudio je ponešto za svakoga-Pipsi, Urban, Ateist rap, pomalo jazza, osječkih demo bendova i DJ-a; i naravno Edo Maajka koji nam je ovdje najzanimljiviji. A koliko je šaroliko društvo imalo priliku biti zadovoljeno ponudom, toliko je stvari uspjelo i iskrsnuti, ponajviše zahvaljujući pogreškama organizatora. Za početak smjestili su cijelo događanje u dvorište novog studentskog doma (što je usput izvrstan prostor, ali kombinacija ispitnih rokova, studenata i desetodnevne buke rezultirala je peticijom protiv oljm-a), previdjeli su da Hrvatska igra odlučujuću utakmicu sa Australijom, krivo otisnuli plakate, uzeli katastrofalan razglas koji se tek negdje 5-6 dan namjestio tako da većina ljudi solidno čuje ono što ekipa s bine ima za izvesti, a kruže i priče o gomili novca koji se razbacao. Edin nastup imao je te sreće da je prije njega namješteno sve što se trebalo namjestiti s tehničke strane, nije bilo prijenosa iz Njemačke od krucijalne važnosti za hrvatski rod, no Edo je ipak odlučio da su Francuska i Brazil zanimljiviji od gomile ljudi koji ga čekaju, tako da je koncert počeo u 11 iako je predviđeni početak bio 9 (jedno vrijeme je i kiša padala). A struktura gore spomenute gomile bila je zbilja raznolika-roditelji sa i bez djece, studenti, srednjoškolci, novinari, punkeri, vojnici, sponzoruše i rap ekipica-svi su htjeli komad Ede te večeri i tako osigurali ovom koncertu najveću posjećenost na Ljetu mladih. Francuzi su počeli sa slavljem, a kod nas se na binu penju Edo, Frenkie u ulozi bek vokala, i Leksaurini. Rulja se usmjerila prema bini i veselica je mogla početi. Edo je zadnjih godina toliko postao omiljen i imao je toliko prilika izvježbati nastup, što je rezultiralo time da se stvarno izgradio u izvrsnog performera i naučeno znanje nam pokazao. Izbor pjesama bio je takav da nas je držao nabrijanima cijelo vrijeme. Većinom su izvođene stvari sa Ćumura (Trpaj, Bomba, Stvoren za rep, To mora da je ljubav), a između njih one udarničke sa prethodnih albuma poput Slušaj mater, Ne-mo-žeš, Pržii, Dragi moj Vlado, Minimalni rizik, Mater vam jebem... Publika ga izvrsno prihvaća, na svaku pjesmu se skače i divlja (no bez ekcesa-možda zbog najvećeg broja osiguranja na cijelom događaju), refreni se poznaju i urlaju-posebno na Mater vam jebem... Edo između pjesama priča i tako nam otkriva kako mi vidimo njegovu živost na bini i kako nas sve fascinira, ali da je to samo površina, te da je i on čovjek sa svojim problemima; drži malu propovjed s porukom 'jebo vojsku', te kao i inače priča publici o miru i ljubavi; hvali novi studentski dom, a najduhovitiji je trenutak kad povezuje kvalitetu osječkih ćevapa i izgled gradonačelnika. U tri momenta Edo uzima predah. Prvi puta imamo klasičnu Wimbledonsku scenu: kiša počinje padati, akteri večeri povlače se u svlačionicu, a pomoćnici navlače ceradu preko opreme. Drugi puta Edo prelazi u ulogu bek vokala, a Frenkie preko Guns are drawn izvodi svoju stvar. Publika ga izvrsno prihvaća i nadam se da je to znak potencijalnim organizatorima da smo spremni i za njegov solo nastup. Treći moment je kada Edo zove Kandžiju na freestyle. Leksaurini sviraju neku masnu podlogu, a Kandžija kida freestyle nešto više od minute, a ovog puta prozvani su: studentski život Osijeka, Elemental, Jay-Z... Na njega se nadovezuje i Edo koji nas časti jednom freestyle sevdalinkom, a nažalost Frenkija nismo imali priliku čuti jer se čovjeku pripišalo. Naravno po završetku nastupa publika euforično urla da 'oćemo još, Edu nije teško nagovoriti pa rasturaju još dvije stvari. Ispraćen je gromoglasnim pljeskom kao zahvalom za izvrstan nastup. Kao rezime: tijekom godina Edo i Leksaurini uigrali su se i priređuju zaista vrhunski komad zabave kad se popnu na binu. Ljeto mladih možda će se više pamtiti po najdinamičnijem koncertu i efektnom kraju programa nego po početnim propustima. Nogomet je najvažnije sporedna stvar na svijetu. Broj posjetitelja na Edi je bio najveći u odnosu na ostatak ponude  -možda to sugerira da će Osijek u narednom vremenu postati više Edo Maajka nego Urban? Živi bili pa vidili.

Provjeri slike u Galeriji.

Autor: Pangalaktik