24.07.2003. / Dan prvi / Dynamo Productions

Evo prošlo je 4 mjeseca od Open Festa, i nisam jednostavno mogao ovo prije napraviti, i molim vas imajte na umu da je ovaj tekst napisan prije 3 mjeseca...Ali dobro, bolje ikad nego nikad... Fokusirat ću se na dva događaja: koncert britanskih Dynamo Productionsa i Ede Maajke dan kasnije.

Open Fest je stvarno jako velik projekt koji je 4 dana držao cijelu Rijeku na nogama. Dva stagea, tona razne muzike za razne ukuse i neukuse. I kad sam saznao da dolaze Dynamovci nisam mogao vjerovat...Ono Rijeka i Dynamo Prod.? Netko tu sere, ali došao je i taj dan, stojim ispred ulaza, a iz zvučnika praše prljavi, tvrdi zvukovi starog funka i rapa i dva manijaka za gramofonima.

Ali nećemo odmah na to...Prvo vam moram usaditi u mozak osjećaj tog prostora di se to događalo. Dakle Adamićev gat, odnosno ono veliko parkiralište preko puta autobusnog kolodvora žabica okruženo sa tri strane morem (u to vrijeme velikim javnim wc-om kojeg je i sam autor koristio). Stvarno jako velik stage, brdo izbacivača, jak razglas i odgovarajući ogroman prostor, štandovi sa Ožujskom, malo skupom ali šta se može. Impresivno nema šta. Ali tu dolazi do izražaja prvi i jedini propust organizatora. Zapravo dosta velik propust. Za puštanje muzike prije Dynamovaca su bili angažirani riječki house DJ-i Amor&Darian sa kako je najvljeno "malo drukčijim setom nego inače". I naravno publika je bila prigodna, ljudi su došli na house party i to su i dobili od Amora&Dariana koji su puštali straight up house. Kladim se da jedno 90% ljudi tamo nije niti znalo što ih očekuje, zašto ovo mislim reći ću kasnije.

I tako stojimo ispred ulaza i čekamo akreditacije, ali dolazi do nekih sranja i još stojim pred ulazom kad Dynamovci počinju puštati. Lagano pizdim, prolazi 10 minuta, 15, 20, 30, puno pizdim. Frendovi me smiruju i odgovaraju od kupovanja karti jer Dynamovce prati reputacija održavanja koncerata od 4 sata. Muzika u to vrijeme nije bila toliko previše impresivna, malo više mtv orjentirana ali do izražaja dolazi njhov stil miksanja. Tvrdi prijelazi bez milosti, rezanje kad se najmanje očekuje, lude kombinacije i poneki lagani scratch. I nakon 45 minuta dobivamo akreditacije. Praktički trčim unutra da bi upio što više tog zvuka i vidim brojku od 150-200 ljudi. žalosno, ali jebiga bilo je više prostora za skakat.

Ali baš tada nakon sat vremena od početka počinje ono što sam čuo samo par puta na nekim real audio snippetima na netu. Tvrdi, stari funk, soul, breakbeat i tona, tona svima nama omiljenih rap zvukova, oldschool, newschool pa biraj... 4 sata tog sranja, 4 sata stvari koje bi bilo nemoguće nabrojiti pojedinačno. Toliko prepoznatljivih zvukova, originlnih soul i funk pjesama koje su semplirane u nekim od legendarnih rap pjesama...E sad dolazim do onog zašto nitko nije očekivao ovakvu muziku. Situacija: - puštaju neku polu laganu soul pjesmu, svi lagano plesuckaju i odjednom je izmasakriraju, ubiju, zakolju, poderu, razrežu, slome, zgaze i ubace već toliko prepoznatljive trube, DJ Kool - Let me Clear My Throat. U tom trenutku su okinuli okidači u koljenima i sljedeća 3 sata se samo skakalo...Jebeš treninge i sranje. Treneri u dvorane dovedite Dynamovce. Gledam ljude okolo, izbezumljeni...Neki lik pored mene sa kakadu firzurom i lacoste majcom postavlja pitanje "Što ovo nije trebao bit house party?". Ali dobro stvorila se fina masa ljudi i uživanju u zvuku nije bilo kraja. Na kraju drugog sata sam već bio kompletno oznojen, ljudi su sjedili po podu i uzimali kratke predahe jer kažem vam ovo stvarno ali stvarno nije bilo normalno. Tu negdje je na polovici je baš počela padat lagana kišica kojih 10 minuta - instant osvježenje. James Brown , Kurtis Blow(The Brakes), Sugarhill Gang, ODB sa Shimmy Shimmy Ya preko nekog starog funk beata, Pete Rock & C.L. Smooth, su eto neke od stvari koje su mi se stvarno urezale u sjećanje (nemojte se bojat nije prošlo bez In Da Club). Ali opet kažem ovo što sam nabrojio je možda pokrilo 15 minuta, a ovo je trajalo 4 sata i sve u istim tonovima.

U jebote al sam se raspisao...Kažem vam, ovo je sigurno najintenzivniji i najbolji rap party na kojem sam bio, a da je rap publike bilo recimo 7-8 ljudi od 150-200 što je sramota. Da ne pričamo o kvaliteti muzike koja se vrtila, što je meni stvarno došlo kao osvježenje od mtv plastike i govana koji se vrte po partyima (iako ja nisam jedan od onih koji bira i sere ako mu ne paše, party je party). Još jednom svaka pohvala organizatorima što su se potrudili dovesti ove luđake u Rijeku. I velika zahvala Basti i Freezu sa www.hip-hop.hr što su mi sredili akreditaciju i samim time omogućili da snimim sve ove slike, pit ćemo opet. A za sad mogu samo slušat RJD2-ov PoorBoy Lover megamix i prisjećat se tih 4 sata.

25.07.2003. / Dan drugi / Edo Maajka & Leksaurini

Edo Maajka je u vrlo kratkom roku i drugi put posjetio Rijeku, čovjek stvarno radi ko lud...Svi smo još bili dosta friški sa dojmovima partya iz Jupitera kad je posljednji put tu bio i očekivao se opet odličan party. Sa njim su ponovo bili Leksaurini, ali je dovukao i Frankiea iz Disciplinske komisije te DJ Krige-a.

Ono što mi se nije sviđalo je položaj bine što se tiče ovakve vrste koncerata. Potrebno je imati blizak odnos sa publikom, a to je teško izvesti ako je bina stvarno dosta udaljena od ljudi. Ali nema veze napunili su stage i odrali. Ono što me još uvijek fascinira je iz kojih sve društvenih slojeva ljudi dolaze na Maajkine koncerte, čovjek je jednostavno prešao okvire jednog repera i postao zabavan svima, kako i nebi kad na stageu on i Leksaurini stvarno imaju neku vrstu kemije i ubiju svaki put.

Ljudi je bilo više nego na Dynamo Prod., ali su zato bili dosta statičniji. Repertoar nije bio znatno promijenjen, jedino što je Frankie odrepao solo pjsmu preko Lose Yourself beata. Gušt je gledat te ljude na stageu kako se sami zabavljaju i pritom proizvode odlične zvukove. Ali je dojam definitvno bolji kad je DJ u pozadini i baca scratchave, potpun doživljaj. Ono Edo izvodi refren sa "Znaš me" a u pozadini se čuje "y-y-y-you know me", odlično.

Opet dosta funka, reggaea, rocka i naravno hip hopa izblendano sa još jednom savršeno uigranom Edinom i Frankievom izvdebom na mikrofonu. Bez greške, ali i malo manje intenzivno nego u Jupiteru. Čuo sam kritiku na račun izvdebe da je zvučala dosta "mehanizirano". Nikako, jer je promijenjeno stvarno dosta parametara i bilo je poptuno drukčije nego u Jupiteru.

Jedini problem je što je Edo stvarno bio "otuđen" od publike prevelikom udaljenošću. To bi bilo to...Sve sam rekao u svojoj recenziji iz Jupitera pred par mjeseci i ostalo bi bilo samo suhoparno ponavljanje...

Autor: riot

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.