S velikim sam nepovjerenjem gledao na najavu Sageovog dolaska ovdje. Ne zbog toga što sam mislio da je on možda prevelika "zvijezda" da bi došao, nego iz apsolutno obrnutog razloga. Imam opravdanog razloga smatrati da za Sageov rad prije najave ovog koncerta nije znalo ni 100 ljudi u cijeloj Hrvatskoj, a i to je vrlo optimistična brojka. Ipak, to je najbolje pokazao broj posjetitelja. Nije bilo totalno prazno, ali nažalost, nije bilo onoliko ljudi koliko sam očekivao da će ih doći. Očito je hype koji se stvorio na H3S-u oko ovog koncerta, stvoren samo na H3S-u i na žalost, nigdje drugdje.

Od svih najglupljih razloga zbog slabe posjećenosti, najgluplji je zasigurno bio taj da je on bijelac. Opet se ponavlja stara priča o kojoj neću ponovo. Warm up je obavio Richelleux solidnim setom, a zatim je i DJ Excel nastavio isto tako. S obzirom na karakter koncerta, nadao sam se malo profiliranijim setovima usmjerenim na rad Sageu srodnih umjetnika, ali nažalost, ništa od toga.

Da na duljim više, vrijeme je za Sagea. Izašao je na binu, popeo se na stolicu i javno razotkrio svoju "Free Winona" majicu čime je izazvao poklike oduševljenja. Nije duljio i odmah je razvalio "Makeshift Patriot", svoju možda najpoznatiju i najkontroverzniju stvar. Objavljena samo mjesec dana nakon napada na Twin Towerse, jedna je od prvih pjesama posvećena toj temi. Posebnost te pjesme još više leži u tome što je bila prva koja nije bila napravljena s velikom dozom lažnog patrionizma nego se u najosjetljivijim trenutcima usudila iskritizirati američku vladu i politiku. Nije ni čudo da je pjesma odmah na početku usijala atmosferu kod malenog broja Sageovih poklonika.

Kao što je bilo i najavljeno, nastup mu isprepleće slam poetry elemente sa standardnim rap nastupom. Slam poetry između pjesama je izazivao jednako oduševljenje kao i same pjesme, tim više što se Sage nije suzdržavao od spominjanja Eminema, George W. Busha i američke vlade, naravno u negativnom kontekstu.

Nema sumnje da je Sage izvrstan emcee. Praktički bez stanki, odrao je popriličan broj pjesama, a između njih recitirao poeziju. Za to vrijeme održavao je izvrsni kontakt s publikom, čak je u jednom trenutku za vrijeme repanja sišao među ljude i prošetao se repajući cijelo vrijeme. Ali Sage je i više od tipičnog "reci hoooo" emceeja, on je showman. To je dokazala njegova igra s perikom koju je nosio na početku, zatim ju je bacio negdje u žaru nastupa, pa je idućih nekoliko pjesama pitao publiku da mu je pomogne naći. Zanimljivo je i kad je izbačajem noge skinuo tenisicu koja mu je odletjela u ruke, pa ju je objesio na stalak za mikrofon, pa joj repao. Raspoloženje su dizale i zajebancije na vlastiti račun, na račun Amerike i na račun publike. Naprimjer, dok ga je zanimalo nosi li tko u publici fudbalerku. Pošto nije znao taj izraz, objašnjavao nam je kako ta frizura izgleda riječima "short on the front, fun on the back..." Ma čovjek je zbilja zabavan i vrijedi ga vidjeti.Publika je zbog toga i bila izvrsno raspoložena, pa se nisu ustručavali od skakanja na svaki jači beat koji su inače zvučali izvrsno, ali su bili malo pretihi za pun doživljaj. Vjerojatno je tako namjerno napravljeno, jer je naglasak ipak stavljen na Sageovu liriku, a moram priznati, svaka riječ se jasno i razgovjetno čula.

To je otprilike to. Koncert je bio vrlo dobar, koliko mu je god to količina i zainteresiranost publike dopustila. Sage je bez sumnje napravio izvrstan show, šteta što nije još i neki freestyle dodao doživljaju, jer je poznat kao jako dobar freestyler.

Na kraju je još Chill dovršio party svojim standardnim setom uz dodatak nekih klasika. Ako ovo i nije bio najbolji koncert koji sam imao prilike vidjeti, definitivno je bio vrijedan 35 kn, šteta što više ljudi nije tako razmišljalo.

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.