Koncert 50 Centa u Zagrebu zasigurno je najiščekivaniji događaj što se tiče hip-hop nastupa u Hrvatskoj. Već na samom dolasku u Dom sportova mogla se primjetiti dimenzija spektakla koji se pripremao za nekoliko sati.

U dvoranu, koja je već tada bila sasvim solidno popunjena, ušli smo nešto prije pola 8. DJ Chill lagano je pripremao publiku za ono što slijedi, a iščekivanje u zraku moglo se rezati nožem. Oko pola 8 svjetla se gase, a na pozornicu izlaze Neredovi dečki okupljeni u Neki Daniels ekipi. ACC, Muhamed, Khan, Dante, Ropez, Burky i drugi dobili su priliku predstaviti se široj publici, što su oni vrlo ozbiljno shvatili. Pozornicom su vladali sigurno i bez treme, kao da se radi o klupskom koncertu, a ne o nastupu ispred par tisuća ljudi svih generacija. Najviše su se iskazali ACC, Muhamed i Khan koji su bez problema dizali publiku na noge te jasno poručili svima kako njihovo vrijeme tek dolazi. Nakon njih na red su došli dečki iz Zaprešića, Connectovci Jura Blaze, Dragi i Selko koji su izveli svoje hitove, među kojima su najprihvaćeniji bili "Nebo" i "Jeebena". Još se jednom pokazalo da ih publika cijeni i podržava, a njihov odličan nastup nije nikakva novost. Kasnije se Dragom pridružuje Burky i skupa izvode dvije pjesme kao Funky Bizznis. Na pozornicu se zatim penju Marin Ivanović Stoka, kojem je to bio prvi nastup nakon poduže stanke i izlaska iz komune, Marko Lasić Nered, organizator cijelog događaja, i Saba kao podrška. Izvodeći "Vječno Dole", "Puši moje sranje" i "Grad kojeg imam rad" dotakli su veliku većinu publike u srce i vjerojatno nitko tko i malo ozbiljnije prati hrvatsku hip-hop scenu nije ostao ravnodušan na te tri stvari. Pokazali su da im i nakon toliko godina na sceni ne fali energičnosti te da se itekako mogu mjeriti s mlađim izvođačima.

Ubrzo Stoka i Saba odlaze, a Neredu se pridružuje Jasna Zlokić, takozvana J-Zlo! Publika ju je pozdravila i više nego oduševljeno, veliki pljesak i urlici oduševljenja preplavili su dvoranu dok je ona dolazila obučena svodnički, u bijelom odijelu s bijelim šeširom na glavi. Nered je sasvim dobro izveo svoju dionicu, no činilo se kako ga nitko ne doživljava previše te svi samo čekaju kada će J-Zlo izvesti svoj dio. Napokon smo čuli i to, nakon Neredovog prvog versa bez problema je otpjevala refren svog najvećeg hita "Skitnica" te se po ničemu nije dalo zaključiti koliko je dugo apstinirala od nastupa, niti koliko ima godina. Na odlasku Jasnu i Nereda prati još jedan gromoglasan pljesak, svjetla se ponovno pale, a DJ Chill nastavlja zagrijavati publiku, dok mi odbrojavamo svaku minutu do 9 sati. Budući da je pauza ipak malo previše potrajala, mogao se čuti i pokoji zvižduk upućen prema organizatorima.

Oko 9 sati svjetla se gase i uz scenu brišućeg leta helikoptera na velikom ekranu započinje kratak film gangsterske tematike koji prigodno najavljuje glavnu zvijezdu večeri. Na impozantnu pozornicu uz dojmljive svjetlosne efekte i nezaobilazne zvukove pucnjeva preko uvodnih taktova hita "What Up Gangsta" stupa 50 Cent praćen svojim vjernim pratiteljima Lloydom Banksom i Tonyjem Yayom, izazvavši totalni delirij u publici, pretežno sastavljenoj od mladih tinejdžera. Pratnju 50 Centu, Banksu i Yayu pružali su basist i bubnjar, stvarajući u suradnji s matricama impresivnu zvučnu kulisu koja je ipak ostala nedorečena zbog neadekvatnog razglasa. Naime, jačina zvuka jednostavno nije bila primjerena veličini samog događaja, a pogotovo se osjetio nedostatak basa, što ipak nije smetalo publici da oduševljeno reagira na svaki Fiftyjev pokret. Pozornica je izgledala impozantno, pored impresivne čelične konstrukcije glavnu ulogu imala su tri velika ekrana na kojima su se izmjenivale sekvence s koncerta i video spotovi.

Što se samog tijeka koncerta tiče, nije bilo nikakvih iznenađenja. Fifty je izveo gotovo sve svoje hitove, presvlačio se nekoliko puta, pri tome bacivši svaki put odjevni predmet u publiku, Banks i Yayo su konstantno dizali hype, tu i tamo izvevši pokoju svoju stvar, a publika nije prestajala skakati. U dva se navrata zamračila dvorana, a Fifty zamolio da se podignu upaljači i mobiteli, što je izgledalo stvarno impresivno. Međutim, nije se moglo oteti dojmu da sve izgleda nekako sterilno, konfekcijski. Fiftyjeva komunikacija s publikom svodila se na pričanje memoriranih pričica koje su služile kao uvod u sljedeću stvar na repertoaru, npr. "Yo, when I was in studio with Dre, he gave me a beat, and i said to Doc, man if I can't do it…" Stekao se dojam da je došao samo odraditi koncert, nije bilo prisnosti između izvođača i publike koja se dobro osjeti na manjim koncertima. Zapravo, to se ne može niti očekivati, međutim, ako ništa drugo, mogao je barem pokušati pozdraviti publiku na hrvatskom jeziku. Ukratko rečeno, Fifty je odradio koncert koji je, iako za publiku poseban, za njega bio samo jedan u nizu. Sve skupa, uz bis, trajalo je oko sat vremena i dvadeset minuta.

Usprkos svim navedenim nedostacima, za koje ipak valja imati razumijevanja budući da se radilo o premijernom događaju takve vrste, radilo se o koncertu kojeg se svakako isplatilo posjetiti. Zagreb je prvi put svjedočio istinskom hip-hop spektaklu zvijezde na vrhuncu svoje karijere i nadamo se da se na temelju odličnog odaziva i prijema publike konačno pozicionirao na svjetskoj karti.

Autori: Atema i Rz0