Uvod u polemiku:

Ovo je moj prvi text za Hip Hop Unity. Ja sam Geralt iz Rivije. Tko je Geralt iz Rivije? Kao što moj omiljeni filozof kaže „činjenje je sve, činitelj je ništa“ tako sam i ja mišljenja da je – tko sam ja – nebitno za to što pišem. Koje su moje reference da bih bio mjerodavan pisati o ovome? Moje reference nisu 20 godina slušanje hip hopa i svakog albuma, niti nošenje hip hop odjeće i obuće, niti citiranje KRS Onea, niti imam snimljenih 5 albuma.
Moje reference su sljedeće: uvučen u hip hop kroz starije mangupe – rađenje iznimno lošeg ghetto repa – stvaranje komercijalnog repa da bih bio polu poznat i da bih privukao pozornost ljepšeg spola – početak shvaćanja hip hopa kao rep vještine kad sam prvi put čuo Valara (mojeg uzora u kasnijim godinama), opsjednutost tehnikom i multi rimama, stvaranje „realnog hip hopa“ i dovikivanje s hejterima kroz bespući hip hop scene da bi došli do današnjeg dana (19.10.2014.) gdje obitavam u maglovitom području hip hop muzike. Usudio bih se reći da sam optrčao sav taj apsurdni krug ličnosti i shvaćanja hip hopa kao glazbe i kao takav mogu stajati sa strane posve (gotovo pa posve) nepristrano dok ocjenjujem real/fejk tezu kao individua koja je osobno iskusila navedena stanja kroz vremenski period od desetak godina. S ovim uvodom bih vas uveo u središte ovog texta: REAL VS FAKE HIP HOP – VJEČNA (borba) i polemika.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Prije no počnemo diskutirati o real/fejk tezi obratit ćemo pozornost na fejk repere. Dakle, tko su ti fejk reperi i dokle seže njihova geneologija?

Početkom hip hopa u Hrvatskoj takozvani fejkeri bili su ljudi koji se nisu oblačili u skladu s hip hop modom i kulturom. Ljudi koji su voljeli hip hop muziku i slušali je bili su lažni i fejkeri jer nisu htjeli nositi velike vrećaste hlače dok im zadnjica viri van kao ogledni primjerak kakvog butika. Budalasto i djetinjasto shvaćanje ako pitate Geralta. Prevrtimo film par godina unaprijed i dolazimo do novog shvaćanja titule fejk. Fejker je bio čovjek koji laže u svojim pjesmama i predstavlja se drugačije nego što je. Recimo da je netko radio u praonici automobila bilo bi fejk od njega da to ne izrepa i tako bude realan. Priznaj da pereš aute, kmico! To je realni hip hop. Priznaj da radiš od 8 do 15 h i da dođeš doma i napraviš si ručak, pa onda odeš posjetiti baku, pa onda odeš s prijateljima popit par piva i tako legneš u krevet da bi se probudio u istu besmislenu svakodnevnicu.

Zapravo Geralt dvoji dali je ono što se plasira kao real rap danas zaista real? Real hip hop populaciji zasigurno je poznat Jedi Mind Tricks i Vinnie Paz sa svojim vrhunskim hardcore vokalom. U pjesmi „Philosophy of Horror“ on tvrdi sljedeće: „I was Albert Eiensteins mind, I was Italy’s fine wine, I was working with God when he defined time“. Odličan rap i odlična strofa, no dopustite mi da primjetim da je to definicija fejk rapa.

Primjer dva: Nas feat. 2Pac, „Thugz Mansion“. Ovdje Nas govori kako postoji mjesto u raju rezervirano samo za thugove (ljude koji su radili svašta, ali ipak idu u raj jer su u dubini duše ipak dobri). Instumental pjesme je tako dubokouman i tako real da smo smetnuli s uma da Nas laže u pjesmi. Ili možemo ustvrditi da on misli da ne laže, ali i dalje on plasira laž slušaocima. Dali da ja vjerujem Nasu na riječ da je sve što je on izrepao u „Thugz Mansionu“ istina? U čemu je onda razlika između jednog Nasa ili Rick Rossa koji tvrdi da prodaje heroin i svodniči kuje? U ničemu. Oboje je fejk rap. Ali dali je to fejk rap potuno je nevažno. Važno je kako to zvuči kao muzika. Slušati glazbu na temelju toga dali je fejk ili real je potpuno blesavo jer vaše uho respondira na pozitivan ili negativan način ovisno o glazbi koju sluša. Vaše uho ne reagira na laž ili istinu kada se radi o zvuku. Geraltu se čini da temelj za ocjenjivanje fejk/real jest zvuk instumentala. Melankolični riff gitare je real, a nasilan i napadan trap beat je lažan? Hmmm. Počeli smo govoriti koji je zvuk fejk, a koji nije? Dali nam je dobro? Dali je to potpuno suludo ili je to sasvim normalno? Neka svatko sam sebi odgovori na to pitanje.

Situacija je slična s nama reperima kada se obraćamo fejkerima (ako ne fejkerima onda nekome neodređenome). Zašto se mi svi obraćamo nekoj nepoznatoj individui kada radimo reprezent rap? Kome se mi to obraćamo i s kime se mi to svađamo? Fejkerima? Dali većina nas repera koja se tu i tamo obrati nekoj neodređenoj osobi („ja sam kralj, ti si kmet“) boluje od neke vrste hip hop šizofrenije? Jesmo li bolesni? Činimo li svaki put kada se obratimo nekoj neodređenoj osobi lažan rap? Ili u najmanju ruku nejasan (prema tome nerealan) rap? Zapitajmo se svi (skupa s Geraltom).

Čitava ta retorika od real rapa počiva na vrlo klimavim nogama već u startu. Ako nečiji text i jest lažan, to najmanje znači da on radi lažan rap. Upravno suprotno. Svjestan svog “lažnog” repa on taj rep prezentira publici iskreno i realno. Stoga onako ironično fejk rap stoji na istom temelju kao i “real rap”. To concur, fejk rep je realan koliko i “real rap” i real rap je fejk koliko i fejk rap. (Hip hop) Glazba zapravno ne radi diferencije oko toga jer nije u stanju. Rade to slušaoci (ove ili one) glazbe kao njezini advokati.

Čisto iz aspekta stvaranja, lažno repanje bi trebalo biti na većoj cijeni od real repanja pošto ono zahtjeva kreativnost da se izmisli nešto zanimljivije od real rapa gdje se govori o tome što se radi. Real rap zahtjeva manje posla. Ovdje se ne tvrdi da je lažan rap bolji od real rapa. Sve ovisi o izvodaču i njegovoj vještini da i najjednostavniju (lažnu ili realnu) situaciju učini lirički zanimljivom i primamljivom za ponovno slušanje.

Geralt je htio započeti pitanje otkuda takav animozitet prema novim stilovima (i kako se ljudi preko glazbenog žanra žele definirati kao osoba) hip hop glazbe od starih, ali mislim da će to obraditi malo detaljnije nego što je prvobitno bilo zamišljeno. Dotad razmislimo malo jesmo li zaista razmislili što je to realan ili lažan hip hop ili smo čisto žrtve indoktrinacije naših hip hop predaka (?)

Mala digresija na kraju:

Geralt drži da ako se već hip hop kultura diči odgajanjem mladih naraštaja slušatelja i izvođača cilj joj nebi trebao biti da stvori realne ili fejk repere (ako govorimo o izvođačima), nego realne ljude. Plus i da na neki način obrazuje publiku o strukturama hip hop glazbe, multi rimama, holorimama i ostalim sitnicama. Bitno je i publiku osvijestiti na način da bi ona koračala u stopu s izvođačima. Kao što jedan grk kaže: „Ne radi se loše jer se jest loš, već iz neznanja“. Dakle: saznajmo! Wisdom prije swega (iako ja volim i swag).

G.I.R.: Hip hop psiholog