U srijedu održan koncert američke hip hop grupe Dälek i bečkog dvojca The Closing bio je nešto što je vrlo vjerojatno promijenilo glazbene standarde okupljenih u KSET-u. Za četvrto gostovanje Däleka zahvaliti možemo Zavodu za eksperimentalni zvuk, kao i za onaj premijerni predgrupe. 

The Closing je okupio publiku od 50-ak ljudi te nas svojom ambijentalnijom elektronskom glazbom uveo u nešto “teži” zvuk koji je slijedio. Pod utjecajem modernog hip hop i downtempa IDM-a pripremili su odgovarajuću atmosferu. Zvuk koji je nastajao tijekom koncerta bio je odlično usklađen, odvijao se fluidno i po nekoj zamišljenoj liniji. Produkt je bio ugodno uljuljavanje u glazbu s izraženim vizualnim asocijacijama kroz polusatni set.

“Who you pray to, my God the black God?
Who you pray to, my God the brown God?
Who you pray to, my God the white God?
Your reaction’s kind of odd for a kid who loves to nod”

S prvim stihovima pjesme “Spiritual Healing” svima od 150 članova publike postalo je jasno da ih čeka odličan koncert MC Däleka, DJ Reka i Mikea Swarbotsa. MC Dälek imao je opušten scenski nastup, flow bez greške te je odlično orkestrirao nastupom bez zadrške popravljajući eventualne tehničke poteškoće. Između pjesama obraćao se publici i stvarao fine vokalne prijelaze na sljedeće izvedbe. Neke od pjesama koje su dodatno probudile publiku, koja je već imala uzbuđena sva osjetila, bile su “Culture for dollars”, “Eyes to Form Shadows” i “Opiate for masses”. DJ Rek i Mike Swarbots virtuozno su vladali eksperimentalnom pozadinom. Nerijetko su imali solaže od kojih se jedna posebno istaknula- da je u pitanju bila bas gitara, to bi bio rif za pamćenje. Iznimno profesionalan i uvježban dvojac, suradnja bez zamjerki, žednim ušima, koja su se ondje možda našla samo zbog njih ponudio je sat i pol live iskustva za pamćenje. Trud da se koncert učini jedinstvenim te da učini odmak od studio izdanja bio je prepoznatljiv te ga je publika zaista cijenila. Dojmu je potpomogla odlična rasvjeta koja je bez problema pratila grupu te se kao i zvuk igrala percepcijom.

Prije nego što su svi premjestili na dio za osvježavajuća pića, grupa je na ponovno pozivanje na pozornicu glasnim zvižducima i ovacijama na zahtjev odradila “Classical Homicide” i time završila koncert. Nadalje su mogli uživati u instrumentalnom zvuku old school hip hopa – još jedno ugodno iznenađenje.

Što se mene tiče, sinoćnji događaj je izmijenio sve standarde za dobar zvuk i dobar koncert do te razine da mi je teško pomiriti sa podcijenjenošću ovog žanra hip hopa. Zvuk koji prati natprosječne i iznimno društveno osviještene rime MC Däleka, nije primamljiv zvuk za mase ali kvaliteta je naprosto neupitna kao ni dobar beat koji nosi lajnove. Za one koji još nisu, dajte im šansu, teško da ćete zažaliti. Hip hop je toliko širok spektar da je šteta zadržati se na samo jednom podžanru. Zašto ne upiti maksimum iskustva koji je dostupan?

Reportažu napisala: Kristina Vrdoljak aka kikiblanche
Photo by: Kristina Vrdoljak aka kikiblanche