PUSTOLOVINA! Jedna riječ koja najbolje opisuje ovaj, ali manje-više i svaki Ferragosto Jam u Orahovici. Par dana preživljavanja na predivnom jezeru uz odličnu glazbu i atmosferu je ono po čemu je ovaj festival poznat.

Festival je ove godine počeo u srijedu za one nadobudne, ali su headlineri počeli s nastupima tek u petak. Međutim, ne mogu reći da su zbog toga ti dani bili manje zabavni. Jedina razlika je bila u manjku ljudi, što nam je išlo na ruku jer smo došli u četvrtak predvečer i na svu sreću našli odlična mjesta za šator. Iskusni posjetitelji Ferragosta znaju da je dobra pozicija za šator krucijalna ukoliko ne želite spavati pod 45 stupnjeva (onih za kut, a i Celzijevih, na isto dođe).

Petak je bio rezerviran za Krankšvester i KUKU$, barem što se tiče repa.

Krankšvester je kasnio nešto više od pola sata, tj. cijeli timetable je bio pomaknut za toliko. To je možda uzrokovalo malu pomutnju i nesigurnost posjetitelja koji nisu znali kada im točno počinje izvođač kojeg su htjeli vidjeti, ali je većina to dočekala s odobravanjem pošto su headlineri stavljeni relativno rano zbog čega se dosta ljudi nije stiglo pravilno „zagrijati“ za koncert.

Bio sam na svim nastupima Švestera u Zagrebu pa nisam pretjerano bio uzbuđen oko njih te sam znao što me čeka… Ali bio sam u krivu… Bio sam apsolutno u krivu… Ovo je najbolji Švecin koncert još od doba kad su promovirali prvi album (dakle u zadnje cca 4 godine). Cijela publika je znala riječi svakog refrena, a i većine versova. Playlista koju su izveli je bila savršena i cijeli tempo koji su odredili je bio bezgrešan. Malo mi je falila „Motovun“ za dobre stare dane, ali to nije umanjilo moje uživanje u ovoj predstavi. Izvodili su „Majko, Ženiš Sina“, „Shimmy Shimmy Yavore“, „A Jesi Blesav“ (za koju je 3ki rekao da mu je najdraži beat), „Polarna Jebačina“ i ugodno su me iznenadili kad je Sett uspio otpjevati ono dugo „aaaaaaaaaaa“ na kraju „Ružne Ribe Jebu Se Ko Zmajevi“. „Znam s Kim Se Jebeš“ me vratila u dane kada sam znao ime skoro svakoj osobi koja je dolazila na njihove koncerte, u doba kada ti je osoba koja je slušala Švecu postala instant najbolji prijatelj, a najviše me razveselilo što je publika znala i veći dio versova. Ma predivno. Totalno vesela disko pop atmosfera je nastala kad su izvodili „Disko Rak“ te „Sotona“ na čijem je kraju došlo do divljačkog poganja. Najbolju reakciju po mom mišljenju je publika pokazala na „Benbare & Saundsistemi“ što pokazuje da je trap na live nastupima pun pogodak, a to je potvrdio i nastup KUKU$-a i High5-a o kojem ću kasnije malo više reći. Koncert su završili srcedrapajućom izvedbom „Kru’Ti“ koja mi je srce istovremeno ispunila i ljepotom i tugom što dotična ženska osoba ne shvaća što ju čeka u krevetu 🙁 . Da ova izvedba bude magična iznad svakog mogućeg ljudskog poimanja, pobrinuo se ogromni leptir koji je Settu sletio na desno rame. Ovo su trenuci koji život čine vrijednim življenja.

Sljedeća postaja je bio DJ stage na kojem su nas čekali Moz, KUKU$, DJ Venom, Ivan Pocintela te DJ Distinctive. Nastup KUKU$-a je bio pravi trap blagoslov pošto su na stageu bili i High5-ovci koji su dodatno pridonijeli atmosferi. Šlag na torti je bio Heroj Djece koji je ujedno i na početku najavio KUKU$, a tijekom nastupa povremeno dolazio i hajpao te animirao publiku. Povremeno se moglo čuti skandiranje „Sukre, Sukre“ iz publike, na što je Heroj izašao uzdignutim rukama da pozdravi svoje poklonike. U očima 33 Bande se vidjela neizmjerna zahvalnost što su dijelili pozornicu s takvom ličnosti. Kada su stanke među pjesmama ovoliko nabrijane i divlje, možete si zamisliti kako je bilo tek dok su izvodili pjesme. Spartanac je bio apsolutni hit, a Rade „Rocky“ Ulica nas je čak počastio s par sklekova na jednoj ruci. „San Andreas“, tj. u ovom slučaj „Swan Andreas“, i „Pare“ koje su bile prve uspješnice KUKU$-ovaca su se pokazala kao klasici pošto su svi još uvijek znali riječi. Svaka čast mladom Hiljetu što je cijelo vrijeme skakao i prštio kozmičkom energijom koji je prešla i na publiku. Prije zadnje pjesme, Sukre je odlučio baciti u publiku svoju „triestri“ majicu (a Sven nam je ukazao da je majica dobila na vrijednosti pošto sadržava Sukreov znoj). Nakon što je Riđi lansirao majicu prema zadnjim redovima, Sukre je na poziv publike bacio i ručnik poput pravog heroja koji stavlja potrebu publike ispred svojih vlastitih. Nastup su završili s „Pusti Me Na Miru“ koja je sjela kao izvrstan oproštaj pošto i sam naslov kaže da ih pustimo na miru. Bitno je za napomenuti da je tijekom izvođenja ove pjesme Heroj Djece pokazao da je zaslužio certifikat flex trenera tako što je smrtno ozbiljnog izbacivača naučio flexat u svega par sekundi i stavio svima osmijeh na lice i toplinu u srca.

Zabava ovdje nije stala te su prethodno navedeni DJ-i nastavili do jutra puštati glazbu i uspješno zadržali veći dio publike. Tek kad je svima postalo jasno da će sunce počet pržiti za kojih pola sata, svi su se pokupili i otišli na zasluženi odmor.

U subotu sam došao pred kraj Leta 3 kako nebi propustio Prti Bee Gee, no na kraju nastupa je izašao Sett i rekao da su Prtijevci zadržani i da su se zamijenili sa S.A.R.S.-om. Po mojoj slobodnoj procjeni, najviše ljudi je došlo na Let3. Prilikom njihovog nastupa se inače prostrana livada napunila ljudima toliko da se nisam mogao probiti do wc-a koji su bili na drugoj strani pozornice.

Nakon toga sam brzo kreno prema DJ stageu na High5. Ovdje je situacija bila skoro pa identična prošloj noći samo što je bilo manje ljudi na stageu. Goca je pretpostavljam bio u backstageu zajedno s Herojem Djece, a Gežin (obavljao dužnost DJ-a za KUKU$ noć prije) se vratio u Zagreb tako da su na pozornici bili High5 i Hilje koji je cijelo vrijeme plesao iza njih i mimikom oponašao tekstove pjesama. Mislim da su se High5 trebali ugledati na Hiljson i unijeti jednaku energiju u skakanje i animiranje publike, ali ok, publika je svejedno znala tekstove većine pjesama. Izveli su nezaobilaznu „FLXM“, „Katty Perry“, „Versace“, „Jackie Chan“, „Žene Gazele“ i „Doktori“, a uz sve to je i Žugi izveo „33 Banda“. Trenutak za izdvojiti je kada su kao uvod u „Iembi Crnac“ zahtijevali od publike da nakon što oni kažu „jebeš“, publika mora reći „Snajpera“. Oduvijek sam volio što se ta ekipa podjebava međusobno u javnosti gotovo svakodnevno, a ovo mi je bio vrhunac. Snajperu, jebi se! (Lol jk, falio si na stageu gro). Pjesmu su nastavili izvoditi u revijalnom tonu pa su tako na refrenu repali „iembi Snajper“. Nastup su završili s „Cheez“, bengerom dostojnog kraja svijeta.

Sljedeća točka migracije je bio Piknik stage. Kada je S.A.R.S. završio publika se već poprilično smanjila pa su Prtijevci izvodili pjesme pred značajno manje ljudi nego što bi to bilo da su počeli na vrijeme. Gledao sam već par njihovih nastupa i svi su skoro isti. Nisam neki njihov obožavatelj, ali mislim da bi definitivno mogli podići dinamiku svojih nastupa.

Ta večer je bila pravi trening za noge jer smo se opet morali vraćati do DJ stagea na after na kojem su svirali DJ Oliver, Kula, Moz te D’noizz. Ovdje smo ostali do jutra kada su najavili kraj festivala. Mnogo djece je ostalo razočarano tom viješću, a Sukre nebi bio Heroj Djece kada bi dopustio da se takva stvar dogodi stoga je svojim super moćim poletio do DJ laptopa, ponovo ga išao otvoriti i pokrenuti windowse kako bi usrećio djecu. U tom naumu su ga spriječile zle sile i glavni protivnik svakom pijanom čovjeku u 6 ujutro: ljudi sa zdravim razumom.

Kako god bilo, time je još jedan „INmusic za siromašne“ (prema riječima Koce iz Precjednika) završio i svi šatori su nestali do podneva ostavljajući za sobom dokaze pustolovine koja se ovdje zbila. Vidimo se iduće godine i laku noć.

Autor: Mjuzik Džanki
Fotografije: Damir Časar (Mixeta.net), Teuta Stazić (Osijek031.com)