Tremens je vani sa novom recenzijom, ovoga puta secirao je “Garaže” od Dekadenata.

Dekadenti – Garaže

Dekadencija, stanje otklona od tradicije i normalnoga, devijacija i anarhoidne asocijacije. Sviđa mi se ime! Prema prvim mislima koje mi sijevaju, obećavajuće. Vidjet ćemo koliko se razumiju u lingvistiku, ili su samo slučajno naboli nešto dobro. Još jedan bend s kojim se prvi put susrećem. Pa dobro, još bolje: mogu sa zdravom kurcoboljom popljuvati ako budu loši. Kliknuo sam skidanje albuma i čekam da se to dovrši jer mapa je ogromne veličine od 92 MB. Ok, ako se dogodi da bude dobar album, barem ga mogu spržiti na cd. Dok čekam da se skine gledam naslovnu sliku. Sasvim je ok. Jednostavna, pomalo infantilna. Reperska. Furka na stare omote bendova poput Souls of Mischief. Crno-bijela. Podsjeća me na vlastiti pogled na hip hop otprije 20 godina. Podsjeća me na bratića. Mislio bih da je prva od tri siluete njegova, ali znam da nije. Za sad sve djeluje obećavajuće. Album se napokon skinuo. Preslušavanje! Da vidimo što se krije ovdje.

1. Rampa – opla, jeben početak. Mračni beat nazvuk na Defari, Cappadonnu ili neki Wu satelit s kraja devedesetih. Refren kurca ne kužim, al ok. Ritmično je. Flow odličan, još novih klinaca koji ulijevaju nadu u hip hop. Rime obećavajuće. Nije poigravanje prvoloptaškim stihovima, već zvuče kao da imaju nešto u glavi. Makar rima ne bila doslovno rima, već nešto slično. Za reprezent stvar sasvim pristojno. Doduše, kad u rapu spomeneš nečije mane, očekujem da si superioran s druge strane, a frajer je upravo spomenuo nepoznavanje gramatike kao manu. Dooooobro, sad si moj! Hrabro, ali sviđa mi se. Pod povećalom si. I pras, prvi pad! Uf! Ima jedna iritantna stvar koja me oduvijek smetala: krivi naglasci! Čemu? Od jebenog Miše Kovača, preko Elementala, pa sve do hrpe nepoznatih repera koji nikad nisu upoznali slavu, krivo naglašavanje riječi teža je patetika za nekoga tko je “majstor riječi”. Da bi bio majstor u objektivnom smislu, moraš odlično poznavati materiju, proučiti je i usavršiti. Kako se možeš tako zajebati na naglascima? Pritom ne mislim da idiome i dijalekte poput zagrebačkog, istarskog, splitskog ili osječkog, već ekipa počne nekako retardirano naglašavati riječi, obično da bi se naglasak rime poklapao, da ne ispadnu iz ritma ili da imaju bolji flow. Ovdje stvarno ima glupih i nelogičnih naglasaka na riječima poput oblozi, pronađi, kondukter, poduzet, sve se tu nešto sjebalo… Ok, ajde, mogu živjeti s time. Smanjit ću kriterij. Samo što očekuješ više od nekoga tko se odmah na prvu uzdigne u znanju jezika. Pobogu, zašto ga siluješ onda? Ne možeš baratati njime u izvornom obliku? Bilo kako bilo, idemo dalje. Samo što si se pozvao na jezik pred recenzentom koji ga poznaje bolje od velike većine ljudi. Grammar Nazi on your ass here, kid. Sve u svemu, stvar je ok za početak. Tvrdo.

2. Zijizmi – reprezent stvar, ponovno s lošim naglascima, ali dobrim ritmom i flowom. Sviđa mi se izražavanje respekta TBF-u i Tram 11 u tekstu. Beat je nešto smireniji, opušteniji, cijela stvar je (jebi ga, subjektivno) dosadnija od prethodne. No, i dalje underground, a samim time bolja od onoga što se vrti na radiju. Odmah sam se sjetio prastare zajebancije da je snimanje refrena previše mainstream, a da pravi undergorund nema refrene. Nema ni ova pjesma.

3. Kapuljače – jazzy instrumental, tekst doslovno o kapuljači. Ok. Dobro je to. Treba repati o bilo čemu, time se širi kreativnost. Čak je i zanimljivo obrađena tema. Stvar lijepo teče. Ovu treba slušati na slušalicama pod kapuljačom dok hodaš u 3-4 ujutro maglovitim zagrebačkim kvartom. Prije koju godinu, kad sam upisao drugi faks, skužio sam da su mi gotovo sve duge majice u ormaru s kapuljačom. To primijetiš tek kad moraš doći na neku prigodu gdje te ne očekuju u hoodie-u. Tako da dobro kužim dečke u ovoj temi. Volim kapuljače. Stvar je zanimljiva. Plus.

4. Jeka – promjena producenta, ali i dalje mračno i tvrdo. Malo isprekidan flow koji zna zvučati amaterski i nespretno. Naslušao sam se stranog eksperimentalnog rapa i repera koje rijetko tko poznaje, baš volim ovaj žanr. Nije čisti reprezent jer ne pljuju ni po kome osobito, čak ni imaginarnom neprijatelju, pa iako nema točno određene teme po kojoj briju, fora ih je slušati. Navukao sam se svojedobno na albume repera pod imenom Tunsi, ovaj me cijeli album za sad dosta podsjeća na to, premda sam siguran da nisu upoznati s opusom dotičnoga. Preporučam slušati takve albume u autu. Dosta dobra protuteža agresivi koju promet budi u animalizmu vožnje, a opet nije neko meko sranje koje samo po sebi iritira svojim melodijicama i prenemaganjem. Mislim da ću si spržiti ovaj album na cd u tu svrhu. Nije loše.

5. Griva – ne kužim o čemu je ova stvar. O autorovoj kosi i drugim asocijacijama. Sviđa mi se stih “ne repamo za plazme i terence, repamo za šake i respekte”. Sasvim dobra poruka. I Dubrava je istočno. Znamo to. Ne zna Jeru the Damaja.

6. Nisam nikad – evo, tekst o tome što nikad nisu radili. Ok stvar. Dečki otkrivaju neke stvari iz privatnog života prema kojima su mi simpatični. Izražavaju i respekt prema ženama. Lajk. Stvar za upoznavanje osoba iza mikrofona. ?

7. Garaže – stvar istog naslova kao i album. Mračan i tvrd beat. Tekst o kvartu i henganju. Oko garaže. Frajer koji im gostuje ne zna reći r pa kaže gavaže. Sad sam skužio da sam ga čuo već vanije negdje s tim pvoblematičnim v. Nekad izgovori v, nekad r. Ma neka, dapače. Neka repa dečko. Ili vepa. ? Ni Vojko Vrućina nije baš spretan s r pa repa bez problema.

8. Para za ovo – haha, melodija beata je ista kao i Cypressova Hits From the Bong, samo što su Cypressi iskoristili sempl Dusty Springfield Son of a Preacher Man, a Dekadenti su odsvirali melodiju u programu u kojem već produciraju instrumentale. Stvar reprezent bla-bla.

9. TDK Cypher – redaljka repera, svatko hvali sebe. Ok. Loši naglasci povremeno napadaju. Zanimljiv instrumental.

10. Epilog – jedna mekša pjesma za kraj. Tekst ništa posebno, tema nejasna. Pjev ženske koja gostuje (Ajreen) nije baš najbolje sjeo na sve ovo.

Sve u svemu, album je dobar. Nije revolucionaran, nije neka bomba, ali dobro je da postoji. Dobri su. Iskreno, bolji od onoga što su klinci radili u devedesetima ili nultima. Barem nemaju onu količinu amaterizma kakvu smo znali čuti od raznoraznih pojava na (čak i) underground hip hop sceni. S druge strane, teme pjesama uglavnom su prilično nejasne i slabo inspirativne. Ne nose neke velike poruke. Šteta. Tada su se ljudi trudili nešto i reći. Ipak, hip hop ima bolju budućnost od loših prognoza onih koji stalno nešto kenjaju. Barem još uvijek ima ljubavi prema tvrdom i mračnom zvuku. Underground stoji bolje nego prije. Šteta što se gotovo svi furaju na reprezent stil jer to i nije neki izazov. No dobro, vježbom do usavršavanja. Bit će bolje. Ima zanimljivih pjesama. Treba provjeriti stanje na live nastupima. Može biti bolje, može biti gore od albuma.

U svakom slučaju, album je vrijedan slušanja. Ocjena -4/5. Navučeno.

Tekst: Tremens