Prije nekih deset godina, The Beat Fleet izdao je svoj prvi službeni album, Ping Pong – Umjetnost zdravog đira, i dao tadašnjoj glazbenoj sceni injekciju adrenalina koja joj je bila prijeko potrebna. Masni funky beatovi, pravični flow i tekstovi koji su oslikavali splitsku svakodnevnicu tada su zacrtali put uspjeha za TBF, koji su do danas postali hip hop institucija.

Hip hop sagu nastavili su sa Uskladimo toplomjere (2000.), album koji se komotno nadovezao na prvi, što po zvuku, što po oštroj društvenoj kritici. Sa Maxon Universalom već nastaje promjena. Lvky pušta produkcijsko kormilo i TBF proširuje postavu tako što dodaje live band, koji su zvukom znaju biti i laganiji od funky beatova, a tekstovi se obraćaju širem auditoriju – tako da je pjesme tipa ‘Ovo je pljačka’ zamjenila ‘Papilova’, što je bliže pop zvuku, nego rapu.

I tako dolazimo do novog, Galerija Tutnplok, koji je po zvuku sličan trećem albumu, a po tematici prva dva. Jer ‘tutnplok’ označava totalno uništenje svih principa i vrijednosti, a to je stanje u kojem se mi trenutno nalazimo. Album odmah kreće u mračnom ozračju sa ‘Ne znan šta bi reka’, koja počinje kratkim rapom a nastavlja dugim instrumentalom. Već prvi stihovi ‘MC priko kurca puca luđe od kreka’ govori da će na ovom album biti i dovoljno materijala za rap glave, a sa ‘Obnovom’ bacaju se u brži ritam i društveni angažman, tako da će ovo biti pjesma na koju će se ljudi bacati na koncertima – a ima i moćan riff.

Slijedi ‘Budite kao mi’, stvar koja možda najbolje oslikava grdu stvarnost života mladih ljudi u Hrvatskoj, onih koji su željni svjetla kamera i slave bez ikakvih zasluga, svih kvazi i wannabe celebrityja koji ližu modne piste i pune ‘skandalozne’ tekstove žutih tjednika.

‘Lud za njom’ definitvno je najlaganija stvar na ovom albumu, a vjerojatno i prvi pravi sentiš TBF-a. Ovdje se već osjeti Lvkyjeva produkcija, ali za razliku od njegovih autorskih albuma, ovdje nije bilo potrebno dovoditi dvije klape kako bi popravile vokale. Naime, neki MC-iji znaju i pjevati, fo’ real. Slična je i slijedeća, ‘Fantastična’, koja čak ima i Olivera za sempl.

E sad, sa ‘đitom’ album se ipak okreće skroz na hip hop, tu je i pravi beat i zarazan refren, album dalje nastavlja jednakim tonom, te ima i stvar o Dati. Ta se pjesma sigurno dugo kuhala u glavama TBF-a, jer Alex je o Dati repao a capella prije nekih godinu dana na večeri rap poezije u Zadru. Možda će neki reći kako je to samo nerdy himna o androidu koji je postao ikona SF fanova diljem svijeta, ali treba uzeti u obzir i to da je Data mašina sa dušom, stroj koji želi biti human, a ovaj album uglavnom govori o tome da smo sve manje humani, a sve više strojevi.

‘Smak svita’ zvuči kao vesela i lagana stvar, ali tekst nam govori o tome da smo u dubokim govnima i da je smak svijeta zapravo već tu, završavajući sa nekom ‘C U When U Get There’ melodijom. ‘Intropatija’ za kraj albuma, nadovezuje se na prvu stvar i daje pečat na cijelu Galeriju, koja govori o današnjem hrvatskom društvu – ogrezlom u nerazvijeni kapitalizam, konzumerizam, željom za zgrćanje para bez rada, lažnom slavom i kupljenim ugledom.

Dok su na prvim albumima govorili o narkomaniji, apatičnom splitskom stanju uma i profiterstvu, ‘Galerija Tutnplok’ govori da je svijet u kojem živimo nestvarni šareni paravan kojeg programiraju korporacije, a kad se utopimo u takav način života, i sami postajemo umjetni i površni, jer ne živimo po humanim principima, već proizvedenim.

TBF su kao rap grupa i društveni kritičari i dalje na vrhu igre, a sa ‘Galerijom Tutnplok’ – soundtrackom za sumrak civilizacije – potvrdili su svoj status nedodirljivih.

01.Ne znan šta bi reka
02.Obnova
03.Budite kao mi
04.Lud za njom
05.Fantastična
06.đita
07.Baze lete
08.Nema nikoga doma
09.Crogito ergo sum
10.Data
11.Smak Svita
12.Intropatija

 Izdaje: Menart / 2007.