Ajde, iskreno: koliko vas je mislilo da nikad nećemo uspjeti? No, ako ste i posumnjali u naše velebne organizacijske sposobnosti, ne treba vas kriviti. Bilo je trenutaka kad smo i sami vjerovali da je ‘Zvuk Podzemlja’ jednostavno uklet. Nakon višemjesečnog odgađanja partyja, balansiranja s datumima, problema s tiskanjem plakata (koji su se pak na zagrebačkim zidovima uglavnom zadržali oko sat vremena, ali to je svakodnevnica takvog načina oglašavanja), počele su nas veseliti i sitnice, primjerice da na dan partyja na KSET-u nismo naišli na natpis ‘Biološka opasnost – zatvoreno zbog dekontaminacije’ ili barem na zbunjenog tonca sa ‘kujš, gle, nama ti je nestala oprema’ pričom (doduše, nešto slično se i dogodilo, ali dosta o organizacijskim problemima).

Nakon odrađene tonske probe, KSET je konačno otvorio vrata posjetiteljima, a dočekao ih je DJ Chill za gramofonima. Uskoro je Jumbo, koji je odlično odradio u zadnji čas dodjeljenu ulogu voditelja (Uvodiću, sakrij se!), pozvao ljude da se približe stageu jer je počinjao jedan od zanimljivijih djelova partyja – freestyle natjecanje. Nastupilo je šest od sedam prijavljenih kandidata: Špica, Bayal, Rew, Tommy MC, Vanguard i Bug. Potonji je oduševio peteročlani žiri i osvojio tri sata studijskog snimanja. Ostali su također kući otišli sretni, bogatiji za jednu Avalon majcu (odlično odstranjuje prašinu, usput budi rečeno).
Ljude privučene freestyleom trebalo je zadržati u klubu, a mi smo imali pravu osobu za to – gramofone je preuzela njegova excelencija DJ Excel. Nakon sat i pol bombardiranja publike štafeta je predana live izvođačima.

Kao prvo, Jumbo i Xed koji su pomognuti Delirijum Tremensom i podlogama DJ Chilla izveli neke svoje starije, svima dobro poznate stvari. Iako su cijelo vrijeme kenjkali kako su loši, publika se očigledno nije složila. Sada je došlo vrijeme da se gramofoni ugase, ali to nitko nije primjetio jer su na stage stupili GrassHopper i Lord Havoc sa svojim beatbox majstorijama. A nakon toga – nešto što je šokiralo publiku (a mora se priznati: i organizatore!) – totalna anarhija na bini! Mikrofone su preuzeli Edo, Shot, Mijagy, Remi i Tommy MC, pomognuti izmjenjivanjem DJ Chilla i DJ Samuraia na turntablesima, te beatboxom Grassa i Havoca. Iako je stage na trenutke izgledao kao nadrealna slikarija, rezultat koji je izlazio na zvučnike bio je nešto za pamćenje. Bilo da se radi o samoj Edinoj pojavi koja je natjerala publiku da se pretvori u pulsirajuću masu ili pjevanje gospodične Remi na beatbox, ova improvizacija je svakako učinila party puno zanimljivijim. Mikrofon je dalje preuzeo Delirijum Tremens, koji je također imao svog aduta da zadrži publiku zainteresiranom, pa je svoje lajnove ‘spojeni laktovi iza leđa’ i ‘noga iza vrata stojećki’ potvrdio kao nepobitnu istinu (još me štreca u kralježnici kad se sjetim tog prizora). No, osim svojih vratolomija, unatoč upali grla, Tremens se potvrdio i kao vrstan MC, odlično prihvaćen od publike. Red je došao i na Tar Pit, već poznatu i provjerenu grupu iz Koprivnice. Sett i Fastah su korektno odradili svoj nastup izvodeći svoje poznate stvari. Na kraju live nastupa ipak se moglo primjetiti da u našoj maloj zemlji nešto ‘nepoznatiji’ izvođači nemaju nikakve šanse zadržati publiku na podiju. Zato smo mi, u očekivanju boljih vremena, postavili Psycho DJ Samuraia da vas nezahvalnike vrati u klub. A on je to učinio na najbolji način, vrhunskim scratchanjem i umiksavanjem, te je definitivno obranio titulu koju ima u imenu.

Ako ste pomislili da smo osim MC-inga i DJ-inga zaboravili na ostale elemente, ispred kluba je bila cijela vojska writera da vas razuvjeri. Chat, Mein, Kiosk i Kid Rest su nam demonstrirali svoje umjeće, a rezultate pogledajte na slikama. No, vratimo se mi događanjima u klubu. Nakon Sammyjevog nastupa na stage je stupio jedan zakašnjeli freestyler. Trema i nedostatak iskustva učinili su svoje, ali da se zna da H3s ne odbija nikoga (sad, nije da nismo pokušali, hehehe).

I na kraju, naš zadnji dio programa, DJ Chill koji je dobio odgovornu zadaću ispuniti ostatak večeri. Slaveći svoj, kako je rečeno 16 (aha) rođendan, poklonio nam je odlične stvari iz svoga repertoara: kroz zvučnike su se prolomili zvukovi najboljih stvari Gangstarra, KRS-a, EPMD-a, Dilated Peoplesa, Cypress Hilla… Je li vam sad žao ako niste bili?

I tako biješe ‘Zvuk Podzemlja’. Bilo je super, ali je moglo biti i bolje. Zahvalio bih se svima koji su nam pomogli u realizaciji i onima koji su nam pomogli da ispravimo greške i ne napravimo neke gore. Što još reći na kraju – nije bilo lako, ali napravili smo to. I opet ćemo!

Autor: RCD

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.