Izvođač: Scriptor
Pjesma: Reminiscencije
Album: Neobjavljeno i obnovljeno 2006

[Scriptor]
Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega
Preobrazba ko Gregor Samsa al nemoj da nebo sazna,
Mrtav dah, na zahrdjaloj žlici kuham prah
Slušam Bacha, doza hrabrosti, iznutra kuca strah.
Budim se iz sna u kojem varam ženu,
Stvaram njenu mrtvu sliku, piknem, igla para venu,
Venem… Savjest se mrvi u mrlje kapljice krvi,
Takav život stvara tožu dok igla razara kožu.
Mješam koktel krvi i heroina, gledam
Smješan portret susjede i njenog sina,
Kojih više nema, gledam kroz prozor, a vani sjeva
I još uvijek mi njen jezivi glas u glavi pjeva ide.

[Scriptor]
Ne znam gdje sam, nesanica me uspavljuje,
Odavno je svjetlost robinja pregorjele žarulje,
Oronuli krevet i devet istrošenih šprica,
Na zidu slike prijatelja pokošenih lica.
Nema robe, a rob sam robe, grob me
Opet zove jer trebam nove doze, a nemam
Sredstava, znam da ova dole već spava
A ima gljiva jer njima staje na kraj boli polumrtvog sina ima
Pedeset godina, a sin joj je trisomičar sa sidom
Silovan od starog pedofilnog homića.
Veæ smo dugo susjedi, dolje na prozoru sjedi,
A posla nema pa cijeloga dana pjeva nešto.

[Scriptor]
Jučer sam sanjao da se budim iz sna u znoju
I nemam veze s mozgom bude me zvuci odozdo,
Mali trisomičar opet gleda stare westerne
Sretan je kad gleda smetene rendžerske kretene.
Nemam razloga za razlog razlaganja ovog
Tmurnog života, nemam snage ni mota, Divota!
Motam krize u apstinencijske rizle,
Zagrizem kruh i ispljunem plastiku.
Jedini izlaz su mi susjedine gljive tamo dolje
Možde će mi dati koju, ak je dobre volje
Spuštam se stepenicama evo taman tu je
Išla je po njih na tavan i sada kroz vrata čujem samo.

[Scriptor]
Ceremonija, više ne osjećam da je svečana
Prazno more sjećanja i otoci sa svjećama
Gdje grijem žlicu, grijem se na prijemnicu
Za komunu, brijem solo i solo se smijem vicu
O primitivcu koji samo htio jednu gljivu,
A sada uživa u susjedinom heroinu,
Došao je ni ne sluteći da će mu teći žilama
Sad ga samo čeka izlazak i miran san,
Al njih više nema, ni susjede ni sina,
Uspavala ih je sinova kaubojska igra.
Istoga trenutka kad je počeo glumit Eastwooda
Je krv potekla kao dokaz sumnjivoga prizora,
A on je budala posegnuo za revolverom
I otiscima potpisao s doživotnom robijom.
Pitaj me za danas jučer odgovaram sutra
Jutros umirem noću, a noću živim jutra.
Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega
Preobrazba ko Gregor Samsa, znao sam da slijedi kazna
Mrtav dah u smrdljivoj ćeliji gutam strah
Vani sjeva i još uvijek mi njen glas u glavi pjeva.