Izvođač: Magellano feat. Tremens
Pjesma: Andjeoska prašina
Album: Uglazbljeni Snovi I Druge Bolesnoce

[Magellano]
Sanjao sam da sam leptir, probudio se proklet
Pa se pitam jesam li leptir što sanja da je čovjek
Vrijeme je za pokret, opet sam u magli
Zbacim suvišan teret, prema svjetlu što se cakli krenem
Oči su mi snene, imam bezdan sred zjene
Samo šum morske pjene bi mi mogao opustit um
Oko mene čudne zgrade, ulice ko kulise
Neke kazališne groteske, idem doma pješke
U predvečer, u suton, kad je nebo crveno
Vidim iza oblaka, tamo je nešto čudesno
Tisuće anđela pale baklje čiji odraz
Nas obasja odozgora pa započinju ples pokraj
Mističnih fontana vječne mladosti i onda
Svakog anđela čuvara dozove pjesma iz hrama
Jedan po jedan odlaze unutra gdje im je predan
Ključ od portala što vode do viših astrala
Pomoću bokala gase baklje, kad se zadnja zgasi
Priliku da pobjegne ulovi tama, Zemlja se smrači
Poput instrumentala i Doppler rime što ga prati
Anđeli polete tada prema zvijezdi što se sjaji
U malenoj lanterni stari arhanđeo svjetlost spremi
Pa je podijeli ostalima, oko boka im je obješena
Vrećica sa anđeoskom prašinom od Boga
Privezana zlatnom vrpcom, iz bjelokosnoga roga frca
Najdivnija melodija, toliko divna
Da je čuje neki smrtnik bi postao tračak dima
A kad se spuste na Zemlju sa nebeskih visina
Prospu prašinu po čelu svakom čovjeku što sniva
Oslobode ga, u ljepše snove vode ga,
Iluzornim poljima gdje je sjaj sunca vodilja
Lica što su ozbiljna tu postaju sretnija,
Među suncokretima i ruže što je predivna
Al poeta s Kolokreta ne vidi polja suncokreta
Insomnija mi san priječi, anđelu prići ne da
S takvim okovom pišem rime dok tinja vosak
Pa poželim s olovkom izbost vlastiti mozak
Kojeg vizualiziram iznad krvavog papira
Anđeoska prašino, podaj mi san mira
Anđeoska prašino podaj mi san mira
Anđeoska prašino podaj mi san mira

Refren [Magellano]
Anđeoska prašino
Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira
izvuci me iz sjene
Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene
Anđeoska prašino
Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira
izvuci me iz sjene
Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene

[Tremens]
Nije ni čudo što sam neshvaćen u nedorečenim rečenicama
Jer ništa se ne nalazi u mojim izopačenim pretenzijama
Da postanem ono što nitko ne može biti
Pa me na groblje bacaju vragovi, tijelo glođu mi termiti
Siti ko svinje mali termiti prebacuju moje rime u fekalije
čekaju povratak jer znaju da ću se ustat iz provalije
Pa ustajem iz pepela i penjem se na bine dalekim pogledom
Prema nebu, na izvore anđeoske prašine s visine
Gledam obrise divljine i praznine u očima
Onih zbog kojih ne mogu spavati noćima
Pa ostajem vidjeti što se radi tu gore
Treba mi mira pod svaku cijenu, budim se prije zore
Jeli moguće da sam opet previše gledao zvjezdano nebo
Ili mi duši fali doza, lagani mentalni placebo
Iluzija me prati čak i danima pa ne znam jesam li budan
Gledajući krvavo sunce u sumrak obuzima me feeling čudan
Budan, čudan, čudan, budan, gubim svijest o sebi
Strah me spavanja pa livadama nemira daleko lutam
Pitam brata Panoptika kada će napokon anđeo doći
Da razriješi me sa dužnosti i kada ću napokon moći
Reći znanje svima jer je slika izobličena
I Zemljom hodaju ljudi od plastelina
Rima mi se izgubila u podzemnim kanalima
Ostatak svijeta gleda demone, crne nemani, budale raduju se istima
Zazivam prvi odred anđela da stanu pokraj mene
Fali nam anđeoska prašina, nitko ne kuži,
Svi me gledaju u čudu, glavnu ulogu preuzima tišina
I prijatelju u pravu si…ja nisam napisao ovaj tekst…ovaj tekst je napisao mene…
I sada nemam mira, nalazim se u sredini papira
Pokušavam izaći izvan okvira svoga formata
Anđeoska prašina ponovno propušta moj red
Propada zadnja nada….

Refren [Magellano]
Anđeoska prašino
Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira
izvuci me iz sjene
Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene
Anđeoska prašino
Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira
izvuci me iz sjene
Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene