The post Hip Hop Unity Interview: Grše (Video) appeared first on Hip Hop Unity.

1. Kada si se počeo baviti glazbom i zašto bas ime z++?

Sviram gitaru oko 15 godina, otkad sam bio dijete, a pisanjem, kompoziranjem i produkcijom se bavim zadnjih 6-7 godina. Ime z++ je kombinacija inicijala mog legalnog imena i programskog jezika c++.

2. Izbacio si jedan od trenutno najslušanijih albuma u Hrvatskoj, kako si ti zadovoljan samim albumom i reakcijom publike? Koji su tvoji favoriti s albuma?

Kao što i sami kažete, album je od kad je izašao jedan od najslušanijih u Hrvatskoj i s obzirom da mi je to prvi album, naravno da moram biti jako zadovoljan reakcijom publike. Kvalitetom albuma sam također dosta zadovoljan. Oduvijek sam najviše volio albume u kojima su pjesme međusobno povezane dobrim prijelazima i gdje se cijeli album čini kao jedna vožnja, tako da je 18++ ispunio i moja očekivanja. Najdraža pjesma s albuma mi je: “sutra”, koja je ujedno i prva pjesma objavljena pod imenom z++.

3. Album je prilično unikatan i nesvrstiv u samo jedan žanr. Fuzija je više različitih stilova i žanrova, odakle ideja i inspiracija za napraviti takav album?

Nikad nisam bio osoba koja će se ograničiti na samo jedan žanr, niti kod biranja muzike koju ću slušati pa tako ni kod stvaranja muzike koju će drugi slušati. Radim ono što se meni sviđa i što mi dobro zvuči, bez obzira na stil. Inspiracija su mi bili neki klasični prog-rock i neki moderni konceptualni albumi, ali ne po stilu i žanru nego po međusobnoj glazbenoj povezanosti pjesama i prijelaza iz jedne pjesme na drugu.

4. Album si i u potpunosti sam producirao i mixao. Koliko je zahtjevno bilo napraviti cijeli album potpuno sam?

Bilo je prilično zahtjevno naučiti raditi sve te stvari sam jer za vrijeme stvaranja albuma ja nisam osobno znao gotovo nikoga tko bi mi tu mogao pomoći tako da sam sve znanje uzimao s interneta. Na kraju mi je svakako drago da sam na albumu sve faze od pisanja, produkcije, aranžiranja, mixa, mastera do izrade videa itd. odradio sam. Mix i master na nekim trakama nisu savršeni, ali znam da sam ih ja radio i mislim da to albumu daje još veću originalnost i definiciju mog zvuka.

5. Tko je fatalna “Ana”?

Cura s aftera.

6. Pjesma “crno + zlatno” u zadnjih je nekoliko dana u središtu kontroverzi radi uklanjanja sa Youtubea. Što se ukratko događa? Je li pjesma stvarno otišla u povijest ili ćemo je ipak imati prilike čuti ubuduće, makar na nastupima?

Javio se originalni autor teksta i muzike refrena pjesme: Seka Aleksić – “Crno i Zlatno” i zahtjevao da uklonimo pjesmu s Youtubea. U međuvremenu nismo uspjeli ishoditi uvjete koji bi zadovoljili obje strane tako da je s digitalnim životom pjesme gotovo. Za sad.

7. U zadnje vrijeme zaredao si i nekoliko nastupa, što solo, što s Retfatlantom. Osijek, Zagreb, Rijeka, Novi Sad, a uskoro imaš i Beograd. Kako ti je nastupati? Je li bolje solo ili sa ekipom?

I kad nastupam solo i s ekipom, ekipa ide samnom tako da je uvijek dobra atmosfera. Nešto je lakše nastupati s grupom jer je uvijek tu netko da me “backa” ako ostanem bez daha i da “hypea” publiku dok ja pjevam. Nastupati sam je svakako zahtjevnije, ali je i osjećaj zadovoljstva nakon dobro odrađenog solo nastupa još jači.

8. Sto možemo očekivati u budućnosti od z++-a i Retfatlante?

Od z++ možete očekivati video-spotove za neke pjesme, a od Retfatlante mixtape kroz par mjeseci. Od jednih i drugih možete očekivati puno nastupa u vašim gradovima u bližoj budućnosti. Pozdrav svim ljudima koji nas slušaju i prate!

The post z++: “Nikad nisam bio osoba koja će se ograničiti na samo jedan žanr” (Intervju) appeared first on Hip Hop Unity.

The post N.S.T. Interview: Kriptonit (Video) appeared first on Hip Hop Unity.

VJEČNE LEGENDE

Brejkeri koji više nisu s nama, ali su nam zauvijek promijenili stvarnost

Imam sreće što sam generacijski jednak mnogim velikanima koji su izgradili i obilježili hrvatsku hip hop kulturu. Između svih repera, writera, Dj-eva i brejkera, znalo se poklopiti da se udruže ljudi vrhunski u svojoj vještini u pokoji crew. Vjerojatno najjači brejkerski crew koji sam upoznao bili su FreeStyle Kings. FSK. To je, naravno, osobno mišljenje, moja preferencija. Naravno da jako cijenim i druge crewove, kao i klubove, koji su nekad bili vrlo rijetki. Nažalost, neke ljude uzimaš zdravo za gotovo u životu, dok se ne dogodi tragedija koja te zakuca u pod poput pada s ljestvi. Jedan od takvih dana bio je 9. kolovoz 2004. godine, kad su me frendovi zvali da mi jave da je dan ranije (8.8.2004.) poginuo Kolarek. Flor Kilah. Informaciju da bi Goran mogao poginuti nikako nisam uspijevao procesuirati. Lik od svojih skoro 2 metra, mišić na mišiću, žila na žili, čovjek s najviše energije vjerojatno od svih ljudi koje sam upoznao u životu… Kako on može poginuti? Otišao je najveći, najjači brejker kojeg sam upoznao. Prvi iz FSK crewa.

Imao sam sreće da sam ga upoznao kao klinca, još davne 1996. na jednom plesnom natjecanju u Lisinskom, dok break još nije bio ni toliko popularan da ima puno pravih natjecanja. Brejkere si mogao pratiti jedino na kvartovskim i drugim lokalnim okupljanjima, na natjecanjima raznih plesnih kategorija među mnoštvom drugih plesača. Bili su smatrani nekom off-kategorijom, otprilike kao čudni klinci koji izvode vratolomije, a ne ples. Što je, kako vidimo danas, bila slaba logika, zato što većina plesnih stilova preuzima elemente brejka, osobito u urbanim stilovima i u popularnoj kulturi. No, vratimo se na naše legende.

Kolarek i Sejo 

Goran je poginuo. Sve je stalo. Prvo sam mislio da je neka vrsta glupog humora jer Goran je volio crni humor i neugodne situacije u kojima se ljudi ne snalaze. Pomislio sam “ovaj put je pretjerao s forama, nije smiješno”. A zatim sam vidio naslove u novinama. Društvene mreže nisu ni postojale 2004. godine. Nikad neću zaboraviti kako sam kupio novine 3 različita nakladnika, popeo se na Klisku tvrđavu (gdje sam se slučajno zatekao toga dana), čitao te članke na suncu, osluškujući tišinu i vjetar na kojemu sam pustio da mi klize suze s lica i suše se. Čuo sam se s nekoliko frendova koji su mogli znati više o tom događaju. Navodno Goran uopće nije trebao biti u tom autu. Mijenjao je jednog drugog brejkera, koji je otišao dan ranije jer mu se žurilo stići u Zagreb. Navodno je bila kiša dok se njih 5 vraćalo autom iz Italije, i navodno im je neki lik uletio u škarice na cesti, zanio im prednji kraj auta i oni su podletjeli pod šleper. Navodno je lik i pobjegao s mjesta događaja. 5 mladih života, mladih sportaša, brejkera, ugašeno je u tom trenu. Navodno štogod. Nije više ni bitno. Kolarek je poginuo. Čovjek za kojega bih pomislio da je energija koju je nemoguće ugasiti. Što se kasnije pokazalo kao istina. Kolarekova energija obilježila je cijelu generaciju hip hop aktivista. Bio je i ostao vječna legenda. Zato se i organiziraju jamovi u njegovu čast, zato svaki pravi hip hoper izgovara njegovo ime s poštovanjem, zato svi pričaju o njemu i danas, 14 godina nakon smrti. U svojih 25 godina života postigao je nevjerojatne stvari. Višestruki prvak Hrvatske u brejku, čovjek koji je najviše živio što voli od svih ljudi koje sam ikad upoznao. On nije “trenirao” brejk, on je to živio. Brejkao je svugdje i uvijek, nasred ceste, u bilo koje doba dana i noći, uvijek i stalno. Goran, vječni zajebant, lik koji je uvijek imao osmijeh na licu. Nepojmljiva je činjenica da ga više nema.

Atomic Roc (Vlado) i Flor Kilah osnovali su 1997. godine FreeStyle Kings-e (FSK), crew koji je promijenio hrvatsku break scenu i oblikovao je da bude na razini sa svjetskom scenom.

Atomic Roc o svemu tome kaže:

Goran je bio poseban, bio je lider kojega smo svi poštivali i voljeli. Njegov život dotaknuo je svakoga tko se s njime družio i on je sam po sebi bio osoba za koju nema granica. Postoji izreka „Samo nebo je granica“, no za njega to nije vrijedilo. Toliko stvari je otvorio za breakere da je break postao vrlo uvažen na estradi, u kazalištu, kao sport i kao neovisna plesna cjelina koja je dio hip hop kulture. Sve to napravio je kroz šalu i igru sa osmijehom na licu. Ta njegova snaga i jačina njegove energije učinila je to da je za neke od nas zauvijek ovdje i dan danas nam je mjerilo beskomprisnog djelovanja unutar kulture i stava.

Leon, Franc, Sejo, Iko i Sale

Dario Ujlaki, Rewind, mladi brejker iz Virja, poginuo je u prometnoj nesreći 2008. godine. Iza sebe ostavio je nevjenčanu suprugu i malu bebu. Bio je strastveni ljubitelj automobila, i prema riječima svih koji su ga poznavali – odličan brejker i pravi prijatelj koji će nedostajati svima koji su ga poznavali. Njemu u čast u Virju se održavaju Rewind jamovi. Jedini je s ovoga popisa koji nije bio iz Zagreba, član FreeStyle Kingsa.

Atomic Roc:

Dario je bio dio proširene obitelji FSK (nekada prije, dva imena su se stalno miješala: FSK i FDP). Dario je zajedno s prijateljem iz Virja, Ivanom, bio dio ekipe FDP kada se putovalo van granica Hrvatske. To su bili momci koji su iz jedne male sredine poput Virja bili toliko strastveni prema breaku da su bili rame uz rame svima iz FSK ekipe, kao breakeri, ali i kao prijatelji. Goran bi, recimo, volio otići u Virje i tamo provoditi vrijeme sa Darijem i Ivanom.

Sale i Sejo

Zatim, 17. ožujka 2011. godine nestaje Sejo. Lord Tweeks. Sead Kukuruzović. Ovo je apsolutno nejasan nestanak osobe, brejkera kojega smo od milja znali zvati “Buco” jer je bio malo jači od građe prosječnog brejkera. Još uvijek se vodi kao nestala osoba. Još uvijek nije potvrđena smrt. Još uvijek je nevjerojatno da netko može tako nestati u Zagrebu. Čovjek od svojih 35 godina nestao je u roku jednog dana. Pokrenuta je velika akcija potrage na Facebooku, danima i tjednima angažiralo se preko dvije tisuće ljudi koji su ga tražili. Brat mu je specijalac, pripadnik Alfi, tako da su specijalne jedinice pretražile rijeke, šume i nedostupna područja. Ništa. Informacija ova, informacija ona, vidovnjaci, lažne dojave, krive informacije, krivi opisi, bilo je svega, pretvorilo se u kaotičnu agoniju. Sejo, brejker koji je imao zdravstvenih problema, što se odrazilo na njegovo fizičko i psihičko stanje, svojevoljno je odlučio prestati uzimati terapiju i otišao u nepoznatom smjeru iz svoga kvarta, sa Svetoga Duha. Također veseli brejker koji se znao odlično zafrkavati i baciti brutalno smiješne komentare o životu. Obitelji i prijateljima vrlo je teško prihvatiti činjenicu da je nestao bez traga, baš nikakve pametne informacije o Seji nije bilo od trenutka otkad je otišao. Nema ni danas.

Atomic Roc o Seji:

Još jedna posebna osoba bio je Sead Kukuruzović Seyo. Sebe je nazivao Stvoriteljem jer je najviše vremena ulagao u to da podučava druge. Po skillu nije bio taj koji je na vrhu, ali po srcu je, definitivno. Seyo je bio prva osoba koja je nakon osnivanja FSK postala dio tog crewa i to, ako se ne varam, već krajem 1997. ili na samom početku 1998. godine. Bio je apsolutno svoj i stvari je radio na svoj način, iako se to nije baš svima sviđalo. Što ćeš, “osobnost iznad pravila” ipak je neki naš moto. Njega ako si poznavao, onda i dan danas kad ga se sjetiš padaju ti na pamet stvari poput obroka (ćevapi i mlijeko, život na napolitankama i takvih stvari).

Elvis, Hrvoje i Sale

Hrvoje Rešetar, The One, kasnije b-boy imena The Squash (u dogovoru s drugim legendarnim brejkerom Francom, koji je bio The Real One), preminuo je iznenada 27. srpnja 2014. godine. Nevjerojatan slučaj. Hrvoje, dečko za kojim su cure uzdisale, isklesan i zgodan plesač, samo se toga dana, navodno igrajući video-igrice, prevrnuo i preminuo. Čovjek koji ne pije, ne puši, svakodnevno vježba, normalan i zdrav čovjek. S Hrvojem sam se znao sresti i družiti oko područja Oktogona i na Cvjetnom trgu. Kao i za sve ostale brejkere iz ovoga teksta, mogu reći da sam ga uvijek vidio nasmijanog, dobre volje i spremnog za zafrkanciju. Bio je jedan od ljudi za koje znaš da će ti popraviti raspoloženje u istoj sekundi susreta, ma kakav ti dan bio do tad.

Atomic Roc:

Hrvoje je bio apsolutno svoj tip. Iako je bio dio FSK, vrlo brzo – radi unutarnjih sukoba – napustio je kolektiv. Nakon nekog vremena nastalo je pravilo “jednom FSK uvijek FSK”, tako da je on ostao onaj koji i nije i je bio dio tog kolektiva. U početku vrlo razigran, do te mjere da su on i Sale dok su još bili u Megablastu (kod mene na treninzima, prije postojanja FSK) dobijali kazne na treninzima jer su dolazili doslovno igrati se zajedno na treninge i tako narušavati rad za pripreme turneja. No kasnije, kao plesač i kao čovjek, Hrvoje je napravio jako puno i konstantno razvijao nove priče.

Kolarek i Sejo

I posljednji slučaj preminuloga brejkera kojemu je posljednji ispraćaj bio prošloga tjedna – Saša Krnetić. Super Salee. Dečko koji je, poput Kolareka, već bio poznat širokoj zajednici, ne samo hip hop aktivistima. Ponajviše zbog osnivanja svog kluba Atomic Dance Factory (ADF), i nastupa na televiziji, u talent showu, gdje su dogurali do finala. Uzrok smrti bit će poznat nakon službene obdukcije, ali za sad jedino je sigurno da je preminuo od udarca u glavu. Od teorije da se prije koji tjedan udario, za što je vjerovao da je bezazleno, pa se krv kroz naredne dane izlila u mozak, do teorije slučajnog pada toga dana kad je odveden u bolnicu na hitnu operaciju – zapravo nije toliko ni važno. Nije se probudio iz inducirane kome, za koju su doktori vjerovali da će pomoći u oporavku. Ako je ikome potrebna lekcija iz ičije smrti, neka to bude – shvatite svaki udarac u glavu ozbiljno! Ponovno je otišao čovjek koji je utjecao pozitivno na ogroman broj ljudi. Živio je zdravim životom, nije si ugrožavao zdravlje. Mjesec dana prije kobnoga događaja stupio je u brak s Petrom, djevojkom s kojom je hodao već 11 godina. Ako postoji nekakva univerzalna, kozmička pravda, ako postoji smisao svega, u ovom trenutku zaista ih je teško prepoznati. Osobno, trenutno osjećam samo bol, nadam se da ćemo u budućnosti stvoriti velike stvari na njihovoj ostavštini i temeljima, ali danas je teško to pojmiti. Zašto? Zašto Sale? Doduše, teško je prihvatiti smrt bilo koje osobe, osobito mlade, ali ovi mladi brejkeri, puni života, koji donose samo pozitivu u našoj prilično sivoj hrvatskoj realnosti… To su zaista tragedije. Veliki gubitci obiteljima, prijateljima, poznanicima, ali ogromni gubitci hrvatskoj hip hop sceni! Ogromni gubitci, ali i ogromne lekcije, inspiracije i zaduženja za daljnji trud. Zaslužuju vječno poštovanje i sjećanje svih nas.

Atomic Roc:

Sale, ili kako je on volio da se to ime nadopuni: Super Salee, bio je osoba koja je znala samo jednu stvar „mogu brže, više i jače!“, i tako je i živio! Bio je dio oba kolektiva FSK i FDP, no FSK je prestao koristiti jer mu tu stvari nisu bile čiste (mi smo turbulentna ekipa), no FDP mu je bio crew tamo od 2005. godine. Iako je već ranije nastala trupa pod imenom Atomic Dance Factory koja je bila njegov glavni fokus i s kojom je prošao vrlo zanimljivu priču o uspjehu koju će, nadam se, daljnje generacije nastaviti i na taj način odati počast čovjeku koji je sve to stvorio…

Sejo

O životima i smrtima hrvatskih brejkera pitao sam za komentar i osvrt još jednu legendu hrvatskog hip hopa, njihovog vršnjaka, kolegu i bliskog prijatelja, b-boya Elvisa, tj. El-Rocka:

Stvarno je čudno kako su se okolnosti poklopile da su svi ti momci tako mladi otišli, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag i spoznaje koje znače nama koji smo ih znali – SVE. Većinu ih poznajem još od 1996., kad sam tek počeo brejkati. Bila je to dvorana u Ivanićgradskoj ulici, republike Peščenice. Tada nas je bilo stvarno puno. Dvorana je bila dupkom puna mladih njuški koji su u to vrijeme harali Klubom 88 i i Amazonom. Sale (Saša Krnetić, Super Salee) i Reš (Hrvoje Rešetar – Squash) još tada bili su duet koji je vječito bio nerazdvojan, i u svađi, ali i u igri. Sudeći prema tome što su počeli brejkat malo prije od ostalih, brzo se u krugovima uspostavila hijerarhija između novajlija i ekipe koja je unutra. Na drugom dijelu dvorane je bio Goran (Goran Kolarek – FlorKilah), lik koji je već svojom pojavom tražio da u krug ulaziš ko da ti je zadnje, i da daješ sve od sebe. Negdje u sredini dvorane sjedio je Seyo (Sead Kukuruzovic – Lord Tweex). Pomalo hladno i nezainteresirano promatrao je okolinu namještajući kapu i uvježbavajući headspin. Bio je to jedan trenutak koji je meni odredio narednih 20 godina života. Svaki od ovih likova imao je jednu zajedničku crtu – postojalo je to nešto u što su oni vjerovali, što ih je inspiriralo da žive život punim plućima. Često puta kad pričam o njima, navedem da su u svom kratkom životnom vijeku preživjeli nečija 3 života. Od početka do kraja. I gdje ćeš veće lekcije i ostavštine? Od te Ivanićgradske pa nadalje, u godinama koje su dolazile stvorila su se divna i duga prijateljstva. Svadilo se, ljubilo i plakalo, slavili smo i betlali svakoga tko nam je stao na Crtu prezentirajući time i grad i našu zemlju i postavivši se na europsku brejkersku mapu.

Ljudi moji… Kakvi su to dani bili… Nemate pojma. Mimo jedne male skupine ljudi koji su bili dio te priče i vremena… E možda jedino oni mogu zamisliti i znati količinu pomiješanih emocija dok pišem sve ovo. Goran je bio poseban lik. Osoba koja je u potpunosti posvetila svaki dio svog vremena u ono što je najviše voljela i vjerovala, postavljajući time kvalitetu i trend življenja za našu malu zajednicu. Priča i anegdota je bilo na tisuće, pa izdvojiti možda najbolju bilo bi preteško. On je bio prva linija iza koje samo se često puta skrivali i provlačili. Činjenica jest da tek kad smo izgubili jednoga takvog lika, tek onda smo se trgnuli i počeli zaista tražiti u sebi onaj dio koji je Goran pokrenuo ili inspirirao.

Seyo je bio isto tako poseban lik. Sjećam se jednostavnog ljetnog dana, dogovor je pao da se nađemo u Oktogonu, napravimo trening i onda skočimo do Žapca i kupimo neki sok i napolitanke te uz Manduševac da se podružimo i zabavimo. Uvijek smo nosili i kameru pa je dobar dio provoda i zabilježen za trajno sjećanje. Druženje se polagano bližilo kraju, a netko je Seyu upitao: I? Kad se budiš? Svi se već lagano smijemo, a on odgovara: u 4.50, lovim jutarnji bus s Bijenika i palim u kiosk (tada je silom prilika pristao raditi u kiosku da se ušpara neka lova za put na BOTY – Battle of the Year). Kako je sarkazam bio jedan od naših najdražih načina zezancije, netko ga je usputno i upitao: pa kad ćeš spavati? Tu majstor odgovara: spavat ću kad umrem! Sve smo snimali kamerom, što je manje bitno, ali svi smo upamtili taj trenutak… Koji danas, barem meni, vrijedi neprocjenjivo. Hrvoje je bio isto poseban lik. U nekom trenutku život nas je porazbacao na različite strane i svatko se gradio i stvarao. Hrc je bio izgarajuća energija, lik koji je znao puno davati i podnositi. Sjećam se jednoga nastupa koji je Hrc sredio… Plesali smo u Rijeci na državnom natjecanju latino plesova. Bili smo gosti događaja i svi su nas lijepo dočekali i počastili srdačnim pljeskom i ovacijama. Ja sam bio na knap vremenski, trebao sam stići na posao u noćnu smjenu. Al Hrc je stalno ponavljao “ma bumo stigli, nemaš frke”. Sjeli smo u njegovog Nissana i do Zagreba lik nije spuštao gas ispod 200 km/h. Pred Zagrebom auto je počeo sam od sebe usporavati, a mi smo jedino mogli pozvati vučnu službu. Motor je kapitulirao, a ja sam zakasnio na posao. Rekao bi da je Hrc živio kao i njegov auto – gasom do daske, do kraja!

Saško, koji nas je posljednji napustio, bio je kombinacija sve trojice svojih prethodnika. Isto je bio poseban lik. Smiješan i zabavan, jasnog stava i moćne vizije u ono što vjeruje. Stvorio je jednu cijelu plesnu priču odgojivši generacije plesača i postavivši standard street plesa na domaćoj plesnoj sceni. Saško je znao iz Stenjevca sjesti na bus i odvaliti put do Dubrave da plešemo u mom podrumu i slažemo kombinacije. Vjerovao je da može… I živio je takav život.

Svi mi koji ih pamtimo, imamo neprocjenjivu priliku učiti i spoznati vrijedne lekcije iz života ove četvorke. Cijeniti svaki trenutak koji doživimo i pokušati živjeti najbolju verziju sebe.

Jer samo takvi trenuci se broje.

Elvis i Sale

Kolarek, Iko i Sejo

Oproštaj od brejkera tužna je stvar koju svatko od nas nosi u sebi na svoj način. Ali njihovi su životi obilježili našu stvarnost na sasvim životan i pozitivan način. Zato ih trebamo slaviti veseljem, smijehom i pozitivom, načinom na koji se družimo sa svim brejkerima u našoj hip hop kulturi. Zato, vidimo se na nekom betlu ovdje dolje u budućnosti, na nebu je već spremna opaka ekipa!

Za naslovnu fotku hvala Mario Vrbanec! Za ostale fotke hvala Goranu Filipoviću – G/Hard na privatnoj kolekciji FSK.

Rest in Power, Our Hip Hop Friends!

Goran Kolarek – Flor Kilah; Sead Kukuruzović – Sejo/Lord Tweeks; Hrvoje Rešetar – The One/Squash; Saša Krnetić – Super Salee

The post VJEČNE LEGENDE – preminuli hrvatski brejkeri appeared first on Hip Hop Unity.

The post N.S.T. Interview: Bobie & Noddy Chi (Video) appeared first on Hip Hop Unity.

Krešo Bengalka

FB: https://www.facebook.com/kresobengalkaofficial/

YT: https://www.youtube.com/channel/UCkIBen3YHH9OiaidJYRoYhA

The post Hip Hop Unity Interview: Krešo Bengalka (VIDEO) appeared first on Hip Hop Unity.

Što vas je inspiriralo da uopće počnete repati?

Woo: Mene je inspirirao Život velkog grada, i takve neke stvari, poput Wumahove Povratak u metropolu. Ulovila me želja za pisanjem čim sam čuo rap stvari na hrvatskom. Već sam slušao rap ranije, ali strani.

Target, jesi li ti onda pionir zagrebačkog rapa?

Target: Nisam, ja sam druga generacija, recimo tak. Igrali smo nogomet u kvartu i Matija je napucao loptu prek ograde u vrtić. Šunjić i ja smo jedini slušali rap u ekipi, pa smo ga počeli zajebavati “Fat man is on the wall, he gonna get the ball” (hahahaha), to su bile prve rime koje smo repali. Napravili smo grupu NiB, New in Business, i tak smo počeli repati.

Koliko si imao godina tad?

Target: Ne znam, jedno 13-14 godina valjda.

Hit Depo, Tram 11 – Hrvatski velikani. Prvi pravi, veliki hrvatski rap hit. Bio je nekih 8 tjedana broj 1 na top listi, pola godine stvar nije silazila s liste. Sjećam se tog razdoblja, još nitko nije imao album na disku, ali svi smo znali da će zavrtjeti rap spot na televiziji i bilo nam je to nevjerojatno.

Woo: Puštali su i prije nešto malo Renmana, ali nije bilo puno graje s tim…

Target: Na Top DJ Magu je gostovao Electro Team…

Dobro, da, ali ovo je bio prvi hip hop pokret, cijela ekipa i organizacija iza jednog benda, jedne stvari, spota. Svi smo znali i čekali što će se dogoditi. Koja su vam bila očekivanja tad, i jesu li se ostvarila?

Woo: Stojedinica je tad već vrtila stvar jedno pola godine. Na Domaćici i tako, išlo je, rekli smo “ajmo snimiti taj spot pa da nas šira publika čuje”. Očekivali smo da će nas zbog spota čuti ljudi, bit ćeš na telki. Imali smo očekivanja da se probijemo malo jače. Ali kad je to eksplodiralo, nismo očekivali da će baš tako biti. Nismo mi tad bili svjesni toga što radimo.

Target: Danas je takvo vrijeme, svi očekuju nešto. Prije se nije očekivalo. Radio si to što voliš samo zato što to voliš. Ako je Frx rekao da je dobro, svima bi osmijeh došao na lice i bili smo zadovoljni s tim.

Istina, sjećam se i što je sve prethodilo snimanju stvari – to si mjesecima probavao, repao drugima, pitao što misle, a studijsko snimanje je bio vrhunac tog procesa.

Woo: Tako je, sjeti se samo koliko bi pisao prije nego što bi objavio stvar. Drugačije je nego danas. Novi klinci ne razmišljaju loše. Samo su takva vremena da sad svi imaju odmah laku mogućnost snimati što požele. Možda bi i mi tako nekad da smo imali internet. Sjeti se, možda bi i mi prvi demo, neko sranje stavljali gore da svi čuju. Govorim tim novim klincima “ljudi, nemojte na prvu snimit i odmah stavljati na YouTube. Obilježiš se za sva vremena”. Treba prvo neko iskustvo, pa neki demo, pa nešto, a onda se pojaviti javno. Proces postoji s razlogom. Njima je omogućeno da ne prolaze filtere koje smo mi prolazili. Prvo par najboljih frendova, pa onda ekipa, pa se svi druže, pa briju, onda dođeš do šire publike. Nekad nije bilo ni društvenih mreža.

Target: Danas šeraš, nekad si prodavao tejpove. Trebao si se puno više potruditi.

Woo: I brže je danas, sve je hiper. Drugačiji je čak i pristup slušanju. Odem na YouTube, odmah čujem cijeli album, poslušam 2-3 puta, ako je dobar kupujem ploču ili CD. Preslušavam to, i to traje, traje, traje… Danas ljudi nemaju vremena. Sve je nabubano, sve je nabrzinu, ne poslušaju ni sve što ima. Sett je dobro jednom rekao “nekad sam kupio cd za 120 kuna pa bih ga slušao i na silu kad sam već dao tu lovu”.

Ima li onda izdavaštvo smisla danas?

Woo: Ima! Ali drugačije. Moj solo album je prvo bio na internetu, i to je bila ideja izdavačke kuće. Da ljudi prvo čuju. Ne znam kolike su naklade danas. Verbalni delikt mi je išao u nekih 3.000 komada, što je super, ljudi ne mogu ni dvadeset CD-ova prodat nekad. Ne mogu se ja žaliti. Ima smisla izdavačima koji će se potruditi. Oni koji bi te samo izdali i stavili negdje na policu u dućan nemaju nikakvog smisla. Danas izdavači pomno biraju koga će izdati. Ako to odradite kvalitetno, svi će imati koristi od toga. Ali imaš i otvorenu mogućnost biti neovisan. Krankšvester su izgradili karijeru na internetu. Tek sad izdaju svoje radove.

Zašto ste se razišli, zašto se raspao Tram 11?

Woo: Nismo se slagali oko nekih stvari. Bilo je svega. Na kraju smo se i svađali u studiju.

Target: Bili smo nadobudni. Prenaglo smo odlučivali.

Woo: Mladost i pritisak. U par godina smo došli do toga da sad odjednom svi nešto očekuju od nas. Koncerti, pa pritisak, mladost, mijenjanje prijatelja i ekipa, popustili su nam ventili. Ali na kraju možda i bolje da je bilo tako. Prošli smo to najgore i više nam se ne može ponoviti u životu. Sreliji smo, stariji, imamo 4 banke.

Što mislite, zašto se godinama u domaćem hip hopu tako malo radilo?

Woo: Nakon Doma sportova svi rade, hahaha. S Neredom sam pričao o tome: u jednom trenutku si imao Elemental, Shortyja, Edu, nas, i onda se dogodilo da su na emisijama i top-ljestvicama počeli izbacivati neke od nas. Na nekom radiju urednik mi je rekao da ne može na top 10 listi imati 5 rap izvođača. Ne razumijem, ako ljudi glasaju za nešto, pa daj ih onda pusti. Sami biraju. Onda su mi i iz Aquarius Recordsa rekli da su im se žalili da se previše forsira domaći rep.

Znači, mediji su provodili cenzuru hip hopa?

Woo: Da. Mislim, onda je nekako i sve to zamrlo. Došlo je do zasićenja. Izdavači nisu željeli više uzimati repere. Mediji su odradili svoje, i oni diktiraju što je popularno. Danas jedno, sutra drugo. Umjesto da puste ljude. Kao, hip hop više nije bio in. Svašta su mi govorili. Kad se tako sve poklopilo, normalno je da i scena padne dolje. Ali dobro je, trajalo je to, a sad je opet počelo.

Što mislite o novim izvođačima?

Woo: Ja se slabo kužim u trap. Pratim repere. Mislim da je to sve super.

Target: Gledam kaj ima na portalima.

Woo: Bojim se da trap neće ostaviti trag kao što je rap ostavio. Nema poruke. Svima nam je bilo fora trebe, lova, gudra, izlaženje dok smo bili mladi, ali ako uspoređujemo trap i rap, i što je sve rap ostavio, to su sasvim druge priče. Ne vjerujem da će trap izumrijeti, ali možda se i oni razviju u nešto više. Imaš trap beatova gdje ekipa repa. Ne možeš prigovoriti, možda stvore i poruku.

Planirate li novi album?

Target: Planiramo novi materijal, trenutno skupljamo beatove. Tražimo inspiraciju i u produkciji. Uvijek smo radili stvari koje su singloidne. Od 20 stvari, 10 bi bili singlovi. Tražimo filmsku briju, filmsku atmosferu. Matko (Koolade, op.a.) nam je dao 7-8 beatova baš kakvih tražimo. Imamo još nešto od Sunny Suna i od Setta. Počeli smo pisati stvari. Nemamo neki plan za istaknuti još.

(Slučajno prolazi Pajo iz Cest iz d Best organizacije pa ometa intervju, ali traži ih kontakt za neki novi slavonski festival Dunav Art)

Target: Dasha pokušavamo povratiti.

Woo: Prijeti da će ponovno izvaditi aparaturu sad kad se vraćamo, hahaha! Ma znaš i sam, nikad mi nismo imali underground zvuk. Mi smo imali tvrdi zvuk, ali mainstream. Danas kad gledaš što je mainstream, mi nismo u tom điru modernog mainstreama. Ali ćemo vratiti svoj zvuk. Klasik šit. Boom bap.

Target: Imaš hrpu beatova, ali neke kad čuješ odmah zvuče kao Tram 11. To su nekakvi beatovi sa samplovima koji teku, imaju svoj flow. Nama trebaju singloidni beatovi, dobri instrumentali. Da se možeš dobro izrepat na njima.

Imate li koju novu već spremnu, snimljenu, hoćete pokazati što novo na koncertima u Tvornici?

Woo: Imamo već snimljene info vokale za neke. Nećemo to sad u Tvornici. Album pripremamo za početak iduće godine. Sad nam izlazi Vrućina na vinilu, 4. travnja imamo u Dirty Old Shopu druženje i potpisivanje. Početkom rujna treba izaći DVD iz Doma sportova. S Rockmarkom surađujemo na projektu. Radimo prvu rap notaricu. Knjiga u kojoj ćeš dobiti naše rime, note i elektronički kod pa možeš kao DJ downloadati semplove… Malo da pomognemo klincima koji žele učiti rap. To nitko još nije radio kod nas. Ovo je mala tajna koju sad otkrivamo.

Što se tiče koncerata u Tvornici – tri dana zaredom, hoće li biti iste stvari, isti gosti?

Woo: Bit će dosta slično. Nijanse se mijenjaju. Gosti će biti različiti.

Target: Ovo je za ekipu koja nije mogla doći u Dom sportova. Prilagođeno Tvornici.

Woo: Da, i bit će stvari koje nismo repali u Domu sportova.

Svirka s bendom?

Woo: Da, Funksteri, klasika.

Kako ide prodaja karata za sad?

Woo: Četvrtak malo slabije, petak i subota odlično. Pretpostavljamo da će bit krcato. Zato ćemo za četvrtak staviti i specijalne goste, da motiviramo publiku. Objavit ćemo uskoro tko će biti koji dan.

Ima li dovoljno energije u starim reperima za povratak na scenu?

Woo: Bahattee se neće vratiti (hahahaha). Stole se vratio, sad će i Nereda povući.

Target: Bolesna Braća se vraćaju!

Woo: Snimaju novi album, da. Elemental radi svoje, i tako…

Target: Ja mislim da bi se svi trebali vratiti! To osvježava scenu, sve se to međusobno podržava. Ljudi koji su repali bi trebali repati jer ih to sigurno ispunjava ako su to radili kao klinci.

Što se radili za vrijeme raspada? Kakve poslove? Može li se živjeti od solo albuma?

Woo: Ja sam snimao svoje solo albume. Target je isto radio svoje. Živio sam od mjuze do 2012., 2013. kad sam vidio da se moram još nekako snaći pa sam počeo ove majice raditi. To mi je dodatna lova. A opet sam nekako povezao i to s glazbom.

Target: Ja sam dostavljao. Meksički restoran, pizzerija, pa su me tam nakantali…

Woo: Ja sam radio u Vukovaru na radiju za neki honorar, pa sam organizirao partyje po Slavoniji…

Target, samo da ti velim svaka čast stari! Gdje god da dođem, na bilo koji organizirani hip hop party, koncert poznatih, nepoznatih repera, svudgje te vidim. Ti si baš čovjek koji to iskreno živi.

Target: Ma meni ti je žao što škvadra više ne fura obleku kak su prije furali. Otkad je Obama došao na vlast u Americi kao da je sve palo, počeo se taj trap furati, svi nose usko nešto. Kao da se kultura izgubila. Otišla s modom.

Woo: Promijenila se moda, ali sve ide u ciklusima!

Target: Da bar! Ja bih da se to vrati.

Woo: Target stvarno prati domaću scenu. On zna svakog klinca koji je izdao, što radi. Ja više pratim stranu scenu. Domaće pratim kad se probiju.

Target: Meni je to sve ipak nekako izgubljeno. Kao da nemaš više oslonac za stariju ekipu. Fali književnih radova. U Americi imaš knjige o hip hopu. Dokumentarce, radi se, i dobro rade. Nama fali ta još dodatna produkcija. Da imamo zaleđe.

Woo: Možda se i to ostvari. Sad kad se lagano počelo pumpati. Više raditi, manje pozirati.

Target: Da svi rade, bilo bi više toga. Samo neka rade.

Vidiš, pada mi na pamet jedan ludi entuzijast koji radi jako dobru pozadinu svega: Sjena.

Woo: Rekao sam da ću ga jednoga dana natjerati da napravi muzej hip hopa, hahahahaha! Svaka mu čast. Koliku arhivu ima čovjek. A i mi ćemo raditi svoj dokumentarac. Tipi (Danijel Tipura, op.a.) kupuje filmsku kameru.

Kad bi to moglo biti?

Woo: Kopamo po arhivima, moramo još i sugovornike snimiti. Moramo i kod Cuculića još… Imamo i snimke iz Doma sportova sad. Moglo bi nagodinu izaći. Filmska produkcija malo duže traje. Tram 11 dokumentarac.

Možda da izdate dokumentarac zajedno s novim albumom?

Woo: Može li tržište to podnijeti? To je pitanje. U Hrvatskoj se razvodni kad staviš dvije stvari u jednu. Ne mogu ljudi podnijeti ni financijski, i izdavači traže razdvajanje dva projekta barem tri mjeseca.

Ok, još neki poziv ljudima na koncerte u Tvornicu?

Woo: Dođite prvo na druženje 4.4. u Dirty Old Shop. Tamo možete ubosti karte. Možemo se potpisati, slikati, možete kupiti majice, vinil, što god hoćete. Pozivam sve da se dođemo zabaviti, osobito oni koji su izvisili za Dom sportova.

Target: Vidimo se ljudi.

The post Tram 11 intervju: neka se stari reperi vrate na scenu appeared first on Hip Hop Unity.

The post Kaj se kuha? – D.J. BERO ZMAY (Video) appeared first on Hip Hop Unity.

The post Tram 11, DJ Rofellos, Grga @ Freestyle Radio Show, 10.1. appeared first on Hip Hop Unity.

Kako je uopće došlo do Tvrdokora? Kako su se spojili Flowdeep, Geralt, Tibor i Žaegulj?

ŽAEGULJ ZIM: S Bortijem i Flowom sam se spojio na prvom Pacinu, s Girom isto nekad tad, a kako je došlo do Trdokora se ne sjećam, al valjda smo se svi zajedno nekako skombali i složili…znam samo da mi je Tvrdokor uvijek bilo ružno ime

Što možemo očekivati od novog Tvrdokor EP-a? Hoće li se neke od već objavljenih stvari naći na EP-u ili isključivo još neobjavljene stvari?

TIBOR: Stvari koje smo objavili nakon prvog EP-a su sve s drugog EP-a koji je mogao i ranije izaći, ali ustvari na kraju na isti način i s istom recepturom ko jedinica će se sve umixat s novim stvarima da tvori jednu cijelinu, a opet nastavak na EP.

Kakav zvuk mozemo očekivati na novom Tvrdokor EP-u? Pretpostavljam ne puno drukčiji od prethodnog Tvrdokor materijala…

FLOWDEEP: Pa zvuk na novom TK materijalu je dosta sličan prvom EP-u, najviše po tome jer se radi o skrpanim pjesmama, tj. trakama koje stoje već neko vrijeme i skupljene u neki projekt sa, nazovi to, konceptom (hehe).

Kako je počela Flowdeepova priča? Kada si se prvi put počeo zanimati za produkciju i raditi bitove?

FLOWDEEP: Kada sam otkrio da postoje tzv. acapelle i instrumentali. Počeo sam prvo sa uklapanjem (poznatih) vokala na već poznate beatove. Proučavanje ritma, tempa i zvuka me dalje uvelo u cijeli taj svijet produkcije gdje me počelo zanima kako se sve to skupa stvara.

To je krenulo negdje oko 2005. godine, a prvi beat sam napravio početkom 2007. na koji je snimio (Lucky) Luka, s kojim sam se počeo tek družit baš zbog toga što je u to vrijeme on imao već 2-3 snimljene stvari.

Preko njega sam upoznao i Robija (Rob Renson), kod njega su se snimale te prve stvari i on me još dublje uveo u mix i produkciju.

Tako je sve počelo, radio sam svaki dan sve više i više, mada u Rovinju nije bio apsolutno nikakve druge rap ekipice osim nas. Nakon toga smo počeli surađivat s Uličnim Parlamentom i kroz kratko vrijeme sam im postao službeni “producent”.

U međuvremenu sam preko neta pokušavao ostvarit razne suradnje, radio s ljudima iz bivše Juge, ima po youtubu dosta tih materijala za koje se ni ne zna.

Ne znam, jednostavno sam bio zagrižen i očaran cijelim tim svijetom, i uporan i samo sam htio radit muziku za svoj gušt, zarada mi dan danas nije cilj.

Tibor, prošlo je par mjeseci od izlaska Pacino 2, izašlo je i par spotova, a odradio si i promociju u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Zadru. Kako si zadovoljan navedenim promocijama i reakcijom na album od strane publike?

TIBOR: Super je sve prošlo i sretan sam s tom pričom, s mojim ljudima Rafaelom i Noletom sam se naputovo dosta za prosječnog 25godišnjeg zg repera i to je najvrijednija stvar u svemu tom, dobio prilike vidjet se s dragim mi ekipama po svim tim gradovima, a i upoznat puno novih koji su se valjda pronašli u sličnoj briji kao našoj, pa nas je to na neki način spojilo. A kaj se tiče spotova, zadovoljan sam sa svima dosad jer je sve to jedan put ka napretku i jer je učinilo cijelu spiku dosta vizualnom kako sam sve to i zamislio i napravit ću ih i možda za sve stvari, brijem da bi to bio prvi album u zemlji sa spotovima za sve stvari ako bude sreće i volje.

Flowdeep, spremaš svoj album „Planderfonik“ za 2018. Što nam možeš reći o samom albumu? Kako je došlo do ideje za njega?

FLOWDEEP: Planderfonik je moj gulaš, prvi album bez “& Flowdeep” u naslovu, i on će se kuhat malo duže. Ideja i  želja mi je oduvijek bila imat konceptualni album, sa određenim zvukom, i najjačom ekipom talentiranih MC-a, koje biram isključivo jer ih želim čut na svojem beatu.

Žaegulj, prije par mjeseci Tibor i ti odradili ste suradnju s kolegama iz Srbije – Lejzi Repsom i 3manom. Kako je došlo do te suradnje?

-ŽAEGULJ ZIM: Pa do tog je doslo prije čak 2 god ili nesto manje, a izbačena je prije nekoliko mjeseci. Borti mi je poslao info, meni se svidjao beat i uskočio sam

Može li se očekivati koje gostovanje na novom Tvrdokor EP-u? Bilo je govora o stvari s ONI-ma…

TIBOR: Da, o toj stvari se najviše priča nešto. Istina, bit će stvar s ONI gdje su svi članovi obje grupe bacili versove, a Noki Nole skrečeve, te ima još jedna malo više neočekivana suradnja na EP-u. Trebao je tu biti i naš kao član iz sjene Shegspir, ali ipak te stvari čuvamo za buduće novije projekte, a s ovime smo htijeli zapakirati taj jedan period 2017te.

Flowdeep, budući da si već surađivao sa mladim reperima u usponu poput Zakona, Žaegulja i Shegspira, a najavljena je i suradnja za EP dua P&S, planiraš li još koju suradnju s nekim od mlađih, još neafirmiranih, izvođača sa scene?

FLOWDEEP: Da naravno, to i je moj način rada, kad čujem nekog ko je po mom mišljenu fresh, javim mu se i ponudim suradnju. Gulji sam SMS poslao, mislio je da ga neko sprda i nazvao me. Shegs mi se sam javio, nije imao ni jednu stvar vani, ne znam šta je bilo taj dan da sam dogovorio s njim da mu napravim beat bez da sam ga uopće čuo i kad mi je poslao prvu stvar, reko sam mu “radimo EP”.

Suradnji će ove godine bit još više, ne znam koliko toga želim otkrivati baš, ali ima par sviježih imena koji trenutno rade i na svojem materijalu, a van toga ima već dosta materijala u mom šteku.

Ono šta trenutno mogu potvrdit je da PXS “Petica EP” izlazi uskoro, ali tu Kolak ima veću ulogu, možete očekivati tvrdi bumbep i dvije mlade spitterice iz kvarta. Osim toga, slijedeći projekt koji izlazi nakon TK2, možete očekivati u 1. mjesecu, a to je NLO, grupni album i suradnja Juxxa (268), Sholeta i mene. Dečki su spremali tekstove par mjeseci i snimili ih sve u jednom danu, i to u Amsterdamu.

10 stvari i totalno spontana suradnja jer su imali beatove koje Dust nije htio vani. A ja sam već duže vremena kuhao ideju o nekom novijem i drugačijem zvuku i baš se tako sve posložilo su njima trebali beatovi, a meni lirike. Dobio sam vokale i u 4 dana napravio beatove za sve stvari. Ostao je još samo mix.

KARTI je vani sa spotom već neko vrijeme, najava za mixtape sa Shegspirom. Trap od početka do kraja. GANG GANG

Koliko smatraš da je bitno za producenta da produkcijski bude u koraku s aktualnim stilovima u hip hopu?

FLOWDEEP: Ovisno, o tome dal prati trendove samo da bude u trendu ili prati da bude u toku i da prihvaća neke nove ideje i zvuk. Mislim da je najbitnije razvit svoj stil i da sam znaš da nisi nešto doslovno kopirao. Razlika je između utjecaja i plagijata. Postoji određeno vrijeme koje možeš provesti u jednom stilu i onda ga se sam zasitiš i moraš mjenjat ili ubacit nešto novo i drugačije. Kod mene je više stvar toga. Iako se držim određenog zvuka, atmosfera je slična ali radnja nije… gledam na svaki projekt kao poglavlje iste knjige, iste priče.

Žaegulj, nakon EP-a „Zimogrozan“ iznenadio si mnoge i počeo eksperimentirati sa trap zvukom. Do sada si se podosta ispraksao i u tom zvuku, no ipak, dosta ljudi se pita hoćeš li se vraćati na stari zvuk sa Zimogroznog? Šta se može očekivati od Gulje u budućnosti?

ŽAEGULJ ZIM: Ma ja nikad nisam ni htio izbacit Zimogrozan ep, al je Flo to napravio pa ga eto sad vani. Ne vjerujem da ću ponovit ista slično tomu i onom prije toga jer sam drukčiji nego tada. Sad mi je veća fora flowat trap matre jer su puno močnije od bumbepa i zabavnije mi je to radit.

Tibor, kroz svoju karijeru bio si član mnogih grupa i crewova – Represija Team, Dregermajster Crew, DPS, Tvrdokor, K.R.A.S.T. Koje su prednosti, a koji nedostatci rada u grupama? Također, utječe li i kako rad u grupi na tvoj rad kao solo izvođača?

TIBOR: A svaka grupa i projekt su svoja priča. Mislim da stvari govore same za sebe, ali ukratko sve počinje od mog nekog stila kao solo izvodača, a rad u grupama su kao nadogradnje na tu priču, koje možda u solo radu ne ističem toliko da ne iskače sve previše na sve strane, npr. Dregermajster je neka priča o mom pijanom dijelu života u izlascima i slično, KRAST je kvartovska priča o našoj svakodnevnoj rep briji i stvarima poput Larga koje nas sve spajaju kad se suočavamo s zajedničkim izazovima, nešto kao kvartovski Avengersi reklo bi se. A Tvrdokor je po meni muzički najbliži i meni trenutno najzanimljiviji nastavak solo priče jer je konkretna nadogradnja na to kaj se radi s Flowdeepom i čestim suradnicima, ali više experimentalne prirode i sa tim svojim kakti unikatnim pečatom koji je Flowdeep učvrstio a svi mi doprinjeli tome.

I za kraj, jel’ zna Žaegulj reć R?

ŽAEGULJ ZIM: RRRRRRRRRRRRRRR

Hvala dečkima što su odvojili vremena za intervju, Tvrdokor 2 vani uskoro, stay tuned!

The post Intervju s Tvrdokorom povodom izlaska novog EP-a! appeared first on Hip Hop Unity.