Tibor, ex-član Represija Teama te sadašnji član DPS-a, izbacio je svoj prvi solo album u suradnji s Flowdeep-om, čovjekom koji u zadnje dvije godine osvaja Unity kipiće za producenta godine kao na traci. Na albumu gostuju Kali, Bolest, Mijat, Lobje, Žaegulj Zim te Vargek uz podršku DJ Jope iz Rijeke te zagrebačkih DJ-a, Noleta i Katza.

Namjera je bila napraviti album je rađen po uzoru na Illmatic, ali bilo bi suludo uspoređivati Pacino i Illmatic iz jednostavnog razloga što je potonji jedan od najcjenjenijih albuma svih vremena i to van svijeta hip-hopa. Ipak, Pacino niti jedna hip-hop glava s ovih prostora ne bi smjela propustiti. Zašto?

Pacino započinje maestaralno – Al Pacinov govor iz filma “Đavolji odvjetnik”  stvara uvjerljiv uvod u čitav album, da bi se Flowdeep, ironično, nadovezao na Al Pacina s „Jebiga“.  Intro tako odlično opisuje stanje uma albuma, a  vidljivo je i u prvom stihu Pacina:

„Repam o rapu, zajebi dublje značenje…“

Dosta bitan moment na albumu krije se u samom karakteru Tibora – riječ je, naravno, o battle personi Bortija koji niže lajne i puncheve usmjerene protiv ostatka repera vrlo vješto kroz čitav projekt. „Lekadol“ je, na primjer,  u potpunosti posvećen toj tematici , a par lajni Tibor je reciklirao s vlastitog EP-a „UM92“ iz 2013. godine i time dodao tako jednu dozu ozbiljnosti stihovima:

„Samo živimo kak želimo,

nismo dio sistema kojeg ne trebamo…“

„Nađi me“ i  „Rituali“ tehnički su besprijekorne stvari u kojima Tibor uvjerljivo lomi ritam, a potonja traka iznosi i par memorabilnih „Yo mamma“ puncheva kao i onaj „Dečku ti je rap na engleskom zarez – koma“. Flowdeepova produkcija savršeno prati Bortija i pojačava osjećaj betona i surovog mirisa grada, dok scratchevi DJ Jope dodaju osjećaju slojevitosti čitavog albuma, a Pacino se zbog toga može pohvaliti kao album s najboljim scratchevima u 2015.

Drugi dio albuma iznjedrio je „Svo Vrijeme“ – Traka koja opisuje stanje uma Bortija i Lobje-a dok se kreću ulicama grada. Ovdje se isprepliću različite slike istog tijekom dana, a Flowdeep fantastično održava melankoličnu atmosferu isprekidanu sampleovima iz starih domaćih filmova.  Ovo je možda i lirički najjači moment na albumu zbog sinergije producenta i MC-a, ali ova, kao i „Jadra“ , vjerojatno će ostati nezapaženi dio albuma zbog bangera koji slijede.

Naime, „Jedan Put za Um“  produkcijski je hommage Illmaticu i savršeno se nadovezuje na prethodnu stvar  (Svo Vrijeme) dok Tibora ponovno obuzima battle persona uz head banging beat koji je postao i svojevrsni hit među ekipom.  U sljedećih par stvari, Flowdeep podiže temperaturu na Pacinu s „Bum“, i „Dgra“,a te dvije stvari, zajedno s „JPZU“,  čine sveto trojstvo albuma.

„Moj dgra voli spikat šatro,

o mojem dgra voli spikat sva’ko,

moj dgra je trnje i blato, tu te spika šarklo,

tu je spika šarklo, mojne se upitat zašto.“

Na kraju treba spomenuti kako smo konačno dobili album na kojem se može čuti taj zagrebački „kaj“ i šatro izričaj gdje se na trenutak može osjetiti miris Zagreba. Ipak, povremeni gubitak tematskog fokusa kod Tibora i gostujućih Mc-a,  te nerijetko repanje bez svrhe, koje je vidljivo na par momenata na albumu, mane su Pacina. Također, Borti je propustio napraviti intimniji projekt tj. prikazati nam dublje i detaljnije veze s ulicama grada i pričama koje su njega oblikovale jer ovako je album ispao „samo“ kvartovski, a imao je potencijal da bude album čitavog Zagreba.  To je ono što  „hrvatskom Illmaticu“ fali– tematska raznovrsnost s manje reperskih obračuna, a s više introspektivnih  tema te perceptivnije inspekcije ulica grada.

Ipak, Tibor je napravio vrlo dobar projekt te sumnjam kako će itko više spomenuti gore navedene stvari.

S druge strane, Flowdeep je svojom pedantnom produkcijom napravio jedan vrlo detaljan projekt u kojem je samplirao domaće (jugoslavenske) filmove i  šlagere („Jadra“) umiksanu s antologijskih rap semplovima te tako napravio veliki doprinos geografskom značaju albuma. Hommage Illmaticu je i više nego dostojno odrađen te mogu reći kako je Pacino, instrumentalno gledajući, vrlo dinamičan, zbog čega će Flowdeep vjerojatno ponovno konkurirat za producenta godine na Unity nagradama. Ne bi bilo loše i da se posebno izda samo instrumentalni dio albuma jer to Pacino svakako i zaslužuje.

Recenzija by: Matej Radnić aka Nodef

@nodef_deejay