Snimanje i Miksanje Rap Vokala u Kućnim Uvjetima
Kako snimiti vokale i smiksati stvar? Ako lova nije problem, onda je samo jedan odgovor – otići u studio. Ali, s obzirom da nam je stanje u novčaniku ponekad malo drugačije, možda se neke stvari mogu napraviti i kod kuće.
U dnevnoj sobi, ili bilo kojoj u kojoj nam je kompjuter. Eksperimentirajte. Napominjem da najbolja snimka koja izađe iz kućne produkcije nije ni do koljena nekoj koja je snimljena u studiju na desetak puta boljoj opremi. Ali, naš cilj je za sada da složimo stvar koja će tehnički zadovoljavat da se bar jednom zavrti na radiju. Naravno, na kraju će to ovisiti o tome je li stvar sama po sebi kvalitetna, ali to nije nešto što vam mogu objasniti, pa se s tim neću niti zamarati previše. Na kraju je sve na vama gospodo.
Sastojci:
- PC kompjuter
- zvučna kartica sa mikrofonskim ili linijskim ulazom
- mikrofon
- zvučnici ili slušalice
- Cool Edit Pro ili sličan višekanalni muzički program
- mini-linija ili kazetofon (opcionalno)
- mozak, vrijeme i dobra volja
- sposoban MC
Pretpostavimo da imate podlogu. Neovisno o tome di ste ju napravili (ili ste ju ukrali!!), ona mora biti u Wav fajlu. Svi ti Wav-ovi s kojima ćemo baratati moraju biti u formatu od 16 bita, 44.1 kHz. Možete koristiti i frekvenciju od 48 kHz, ali to samo troši prostor na hardu, a nema previše smisla. Naime, veća frekvencija daje čišći zvuk u predjelu visokih frekvencija, a to ništa ne znači u situaciji kada je mikrofon sam po sebi loš, pa nije u stanju dati najbolji mogući sound. Mikrofon koji će za kućno snimanje zadovoljiti je bilo koji dinamički "stage" mikrofon za vokale. Ako kod kuće imate plastični mikrofon koji izgleda "kao pravi", ali je lagan u ruci i koštao je 40 kuna u kompjuterskom dućanu – slobodno ga bacite. Štoviše, zgazite ga i razvalite na komadiće. Takvi mikrofoni koriste jedino za Internet, a i to je pitanje koliko nam treba s ovakvim vezama na T-comu, Iskonu ili Carnetu. Mikrofon mora biti solidan i čvrst, po mogućnosti radi jednostavnijeg korištenja da ima kabel s velikom bananom (gitarski, 6.3mm). Kada biste se dokopali nekog Shure mikrofona (po mogućnosti SM58 ili Beta58) to bi bilo idealno.
Opet ponavljam, to nisu ni približno "pravi" mikrofoni za snimanje vokala, ali Bože moj. U studiju se isključivo snima na kondenzatorske mikrofone koji su puno skuplji, rade na potpuno drugom principu, i tek oni daju onaj "pravi" zvuk. Kad bi išli razgovarati o mikrofonima za ozbiljna snimanja, sve jeftinije od 1000 DM bi se smatrao škart. Nije bahato! To je jedan od mnogo razloga zašto je satnica u studiju skupa.
OK! Sad druga stvar. Kako spojiti mikrofon. Većina zvučnih kartica ima mikrofonski ulaz. U najgorem slučaju može se njega koristiti. Ali, nevjerojatno je koliko su ti ulazi loši. To đubre daje šum koji se niti jednom metodom ne može potpuno očistiti. Dakle, solucija B je bolja – koristiti linijski ulaz na kartici. Ali s tim linijskim ulazom postoji problem, a to je da je drukčijeg otpora i impedancije. Drugom rječju, uštekate u njega mikrofon i ništa ne čujete. Možda čujete nešto, ali to je pretiho. Treba vam mikrofonsko pretpojačalo, a ono se najčešće nalazi na mini-linijama ili Hi-Fi kazetofonima.
Znam da Sony mini-linije često imaju mikrofonski ulaz za karaoke i slične gluposti. Dovucite nekako jednu takvu komponentu u blizinu kompjutera. U nju uštekajte mikrofon, i spojite izlaz iz te komponente preko "cinch" konektora na ulaz od kartice. Za to će vam trebati kabel koji na jednom kraju ima "cincheve", a s druge strane malu bananu (3.5mm). Tu malu bananu spojite u komp. na linijski ulaz i upalite u Windowsima Volume Control, ili mikser koje ste eventualno dobili s zvučnom karticom. U Volume Controlu odaberite "properties" i prebacite se na recording. Sad su tu neki kanali selektirani, a neki nisu. Ugasite sve osim "Line-In". Sad bi se zvuk s mikrofona trebao ćuti u kompjuteru. Ako radi, idemo dalje!
Recimo da radite u najjednostavnijem, a opet dovoljno sposobnom software-u. Nek to bude Cool Edit Pro ili Cool Edit 2000 s onim višekanalnim plug-inom. Iskreno rečeno, ovaj drugi nisam isprobao, ali brijem da je isti vrag. Sad u njega učitajte podlogu i smjestite ju na jedan kanal. Odaberite slijedeći kanal za snimanje i na posao! Sad treba snimiti vokale, i to je na vama. Kako ćete to dobro izvesti, vi ili netko od vaših, nije predmet ovog članka. Ipak na neke stvari kod snimanja trebate paziti. Kao prvo, ne snimajte "iz ruke". Ako Boga znate, učvrstite negdje mikrofon. Idealan je stalak za mikrofon, ali i priručna rješenja su dobrodošla. Sa svojih 17 godina, u samim početcima iz vremena YL-a, ja sam imao štos da sam mikrofon selotejpom lijepio za prozorsku kvaku. Prozor je bio dupli, pa nije bilo hladno ili bučno, jer se nije u potpunosti otvarao, a kad se jedno staklo odškrine, kvaka bi došla taman u visinu glave.
Smislite nešto, dajte malo mašte. Probajte sa vitrinama! Poanta je da ako MC drži mikrofon u ruci onda ga obično previše približi ustima i snimka je za kurac. Potrebno je da mikrofon konstantno bude na 10 cm od usta. I još nešto! Nemojte da itko udari u stalak ili njega. Neće se oštetiti, ali će se čuti. Ako se na snimci previše čuje "p", to je od udara zraka iz usta direktno u mikrofon. U nekoj mjeri može pomoći spužvica na mikrofonu, ali ako i to ne pomaže onda namjestite da mikrofon ne stoji direktno ispred usta MC-ja, nego malo sa strane, ali da je uperen prema ustima.
I snimanje počne, i snimanje završi i šta imate – imate. Sad to treba smiksat!
U Cool Editu otvorite svaki sound posebno (ne računajući podlogu). Svaki od njih je jedan "take" vokala. Znači tu su nam sad nekakve strofe, pa nekakav refren u par puta i još neki backvokali (ako ih ima). Nadam se da ste tako namjestili ulaznu glasnoću signala da niti jednom nije otišlo u "ferc" ("crveno", clip, distorzija). Ako slušate sve zajedno, onda vam to okej zvuci, ali moglo bi i bolje. Dakle, svaki take posebno otvorite, normalizirajte ga (transform/amplitude/normalize/100%) i medu efektima odaberite kompresor. U Cool Edit Pro-u se on nalazi pod Transform/Amplitude/Dynamics Processing. To je "efekt" koji smanjuje dinamiku zvuka. Šta on točno napravi. Vi mu zadate neku vrijednost glasnoće (treshold) i iznad nje, znači sve što je glasnije, on će stišati u zadanom omjeru (ratio). Njime ćete izravnati snimku vokala koji je inače previše "skakutav" (ako gledate na vu-metru), i istaknute one tise izgovorene rijeci.
Kako? Možda je najbolja solucija, da ne idemo previše u detalje da učitate preset pod imenom "4:1 compressor > 20 dB", pa ga modificirate. Na onoj krivulji pomaknite najgornju točku (onu iz desni rub grafa) malo prema gore. Vidjet ćete da se sa strane mijenja ratio vrijednost sa 4:1 na manje. Idealno je kad bi namjestili da bude oko 3:1. I to je recimo to. Možete se dalje igrati sa parametrima, ali pazite da ne pretjerate!! Ako se previše nakon kompresije čuje slovo "s", "s" ili su prenaglašena uzimanja zraka onda znate da ste pretjerali.
Slijedeća stvar je "equaliser" (EQ) za rihtanje frekvencija. Njime se mogu dodavati i oduzimati pojedine frekvencije u višoj ili manjoj mjeri. Kao što na svim linijama, auto kazetofonima i walkmanima imate bass i treble tako ovdje imamo EQ. U biti bass i treble su najprimitivnije varijante equalisera koje rade samo na dva područja – niskim i visokim frekvencijama. Nama treba nešto puno preciznije. Zato ćemo koristiti Parametric Equaliser iz Cool Edit Pro-a koji se nalazi pod Transform/Filters.
Iako se sve ovo radi uz dobre studijske zvučnike (monitore) gdje je sudac ljudsko uho, ima neka univerzalna shema koja se može primijeniti na svaki rap vokal snimljen u ovim uvjetima. U parametric equaliseru imamo pet vodoravnih scrollera iznad kojih piše "center frequency". Na njih redom postavimo vrijednosti 20, 200 i 19000. To su frekvencije izražene u Hz. Nakon toga onih pet okomitih scrollera u gornjem desnom dijelu ekrana postavimo na slijedeće vrijednosti: -30, -3 i -10. Šta smo sad napravili? Sad smo izbili van one najniže frekvencije koje nemaju nikakvu ulogu u samom glasu nego ga samo čine mutnijim, Zatim smo na 200 Hz malo stanjili da glas ne djeluje previše tubast, i na 19000 Hz smo malo smanjili visokotonce da se malo riješimo šuma. Time šum nije u potpunosti izbačen, ali je ipak malo smanjen. Ako vam se sada čini da fali basa u glasu, onda smanjite onih -30 na 20 dB. Idite u intervalu po 5 db, pa negdje nađite sredinu. Isto tako malo eksperimentirajte s ostalim frekvencijama, pa nađite nekakav omjer da sve zvuči prirodno. Ovo je teško objasniti riječima, jer sve ovisi o zvuku koji se obraduje. A taj zvuk pak ovisi o mikrofonu preko kojeg je snimljen, prostoriji u kojoj je snimano i tisuću sitnih gluposti. Stvarno ne postoji univerzalno rješenje, tako da mi je teško na pamet reći što je dobro napraviti a što ne. Samo jedno je pravilo kod prčkanja po frekvencijama – umjerenost. Ako nešto povećavate ili smanjujete, napravite to u duplo manjoj mjeri nego sto vam se čini logično. Naime, iskasapljeni vokal ne zvuči dobro kad se sluša zajedno s podlogom, iako je na suho možda dobar! Uzmite u obzir da su i zvučnici preko kojih slušate (ili, ne daj Bože, slušalice!) isto tako neprecizni tako da ono sto čujete nije ono što će se čuti na radiju ili u nekom klubu!
Sad kad ste to fino napravili poslušajte stvar kako zvuči. Tek sad namjestite glasnoće pojedinih kanala. Koliko staviti odnos između podloge i vokala? Postavite tako da se svaka riječ čuje dovoljno razgovijetno, a opet da ne bude preglasno. Ima jedan trik! Ako koristite zvučnike od linije, poglasnite ih i odite u drugu sobu. Kroz zatvorena vrata slušajte cijeli mix i ako su vokali jednako glasni kao i podloga onda je to okej. Inače mix se radi na tihom slušanju. Greška je mixati glasno, jer se onda uši previše adaptiraju pa završite na tome da sve pomalo poglašnjavate. Uvijek se nešto čini pretiho ili preglasno jer se naviknete. Dok miksate, svako toliko si pustite na iste zvučnike neku stvar sa CD-a i uspoređujte zvuk. Jasno da će zvuk toga s CD-a biti bolji, ali vas zanima samo odnos vokal-podloga i količina visokih i niskih frekvencija.
Kad ste gotovi, provjerite još jednom da li ima fercanja na cijelom miksu i to je to! Sad kompletnu stvar pretvorite u Wav (Edit/Mix Down u višekanalnom modu) i posao je skoro gotov. Snimite cijeli projekt i zatvorite ga. Sad idete u nešto što se naziva mastering. Mastering je proces kada se gotova stvar nabrijava i sređuje da bi bila "radio-ready". Otvorite mixdown vaše stvari (Wav) opet u Cool Edit. Sada mu stavite kompresora malo. Namjestite da treshold bude oko -30 dB a ratio negdje oko 1.5:1 do 2:1. Ako do sad niste skužili, ima u njegovom Dynamic Processing efektu dio koji se zove "traditional" gdje se može editirati vrijednosti unošenjem numeričkih podataka. Tamo je najlakše unijeti vrijednosti bez puno prčkanja po krivulji. U ovoj se fazi može eventualno prčkati dodatno još i po equaliseru ako je to stvarno potrebno. Znat ćete ako uspoređujete svoju stvar sa nečim sa CD-a. Nakon svega, normalizirajte stvar (Transform/Amplitude/Normalize/100%).
Sad idemo vidjeti "koliko je glasna" stvar. U meniju Analyse odaberite "Statistics". On će očitati masu brojkica za lijevi i desni kanal. Vidjet ćete da vam je Peak Amplitude najvjerojatnije 0 dB ili .01 dB (ako ste normalizirali, a jeste), i da je total RMS power na nekoj vrijednosti oko -18 dB. Nije sad bitno koja je to vrijednost, odstupanja mogu biti i veća, ali nas je cilj "natjerati" da taj RMS bude oko -11 dB. To ćemo napraviti Hard Limiterom koji se nalazi u Transform/Amplitude/Hard Limiting. Namjestimo da je Max Amplitude -.3 dB, a za Boost Input izračunamo koliko će biti. Ako je RMS na primjer bio -18 dB, a mi hoćemo da bude -11 dB onda je jasno da će taj Boost biti 7 dB. Ako sad pod statistics pogledamo i total RMS bude oko -11 onda je posao gotov. Ali stvarno gotov. Prženje na CD i preslušavanje. Gotovo. Da još jednom ponovim? Gotovo!!
NAPOMENA!
Iako ste možda sve dobro napravili po ovim uputama stvar još uvijek ne zvuči onako dobro kao neke druge s kojima ćete ju uspoređivati. Naime, nemoguće je sve po šalabahteru napraviti i očekivati savršen rezultat. Veliki faktor igra ljudsko uho i tehnika s kojom radite, a opisati laiku zvuk, koji je sam po sebi apstraktna pojava je nemoguće. Nadam se da sam koliko-toliko uspio i da će vam ovaj tekst biti od pomoći. Ako ništa, shvatit ćete osnove, pa ćete uz vlastito igranje po parametrima različitih efekta lako dalje sami učiti.
I još nešto za one pametnjakoviće. Nije slučajno da nisam opisivao stavljanje i upotrebu efekata poput jeke (echo, delay) i reverba (hall, plate, room)! Kada bi se upetljao u to najvjerojatnije bi se većina ljudi pogubila i pretjerala s njihovom upotrebom, pa bi na kraju završili sa totalno "vodenim" miksom u kojem bi sve plivalo od jeke, a ne bi dobro zvučalo. Na vokal se stavlja toliko malo jeke da se ona skoro pa i ne primijeti, a to je moguće napraviti samo sa malo iskusnijim uhom i izvrsnim zvučnicima (monitorima). Ima još masu stvari koje sam možda trebao spomenuti i koje se više-manje uvijek koriste, ali jednostavno za to nemam mjesta, vremena a ni živaca. U krajnjoj liniji, to nije ni potrebno jer s ovim tekstom sam nastojao pokriti samo one najosnovnije osnove.
Uživajte !
Shot
Elemental / Xperimental productions
Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.
STAY CONNECTED