Target – The Album… Nastavak
Lijepo je kad izvođač napreduje. Lijepo je kad se umjetnik razvija. To tako treba ić, nitko ne ostaje isti i to je prirodna stvar. No, kod glazbe je bitno to da izvođač osim sebe, zadovolji i slušatelje. Bitno je bome i to da izvođač, kad se već miče u nekom smjeru, napreduje, a ne nazaduje u svom stilu. Drago mi je zbog Targeta ako je on bio sretan radeći ovaj album. Ne smeta mi promjena tematike. Ne smeta mi okretanje svjetlijoj strani života. Očito je liječenje pomoglo, čovjek se vratio sretan u naš sivi svijet. Ali koji jeb je s ovim pjesmama? Ovo nije Target MC kakvog poznajemo, ovo je rehabilitirani Target. Ovo je Target s dubokim glasom. Meni to zapravo i ne smeta uopće jer on ima takav glas i dok priča, pa mi je uvijek bilo čudno zašto nema takav glas dok repa. Da nastavim, ovo je Target koji je pojednostavio svoj stil. Pa nije valjda previše sretan i da bi se mučio pisanjem smislenijih rima? A imao sam tako lijepa očekivanja nakon «MC» albuma. Mislio sam da ako čovjek sjedne ozbiljno i potrudi se oko pisanja, odabere neke moćne beatove od Kooladea i Dasha, ako se potrudi zbilja oko svake pjesme, to ne može fulat. Zbilja sam mislio da je «MC» samo tjelovježba, jebeno zagrijavanje i priprema za pravu stvar. Ali jebemu, eto što je rehabilitacija učinila od Targeta.
čak ni flow više nije stari, bar ne na nekim pjesmama ovdje. Zapravo, što čovjek ima sretniju i neopterećeniju temu, to mu je flow gori. Znači, uništena je jedna konstanta koja je bila prisutna na svakoj pjesmi «MC» albuma. Ako više ni za Targeta nemoš bit siguran da će odrat flow, u šta onda više možeš bit siguran? U tekstove? Tekstovi su ovdje na većini pjesama jednako općeniti kao i na «MC» albumu, ali su izgubili tu kompliciranost misli i toliko bacanje znanja. Otupjeli su, nije problem shvatit šta je Target htio reći, jer su postali toliko jebeno jednostavni i jednodimenzionalni da nije moguće izvlačit više značenja iz toga. Svatko može ovo shvatiti, i kad shvati, onda može samo pitati – «pa šta?» Isto vrijedi kao i s flowom, što je tema neopterećenija, to je tekst banalniji. U čemu je stvar ovdje uopće? Je li to neko Jay-Z sranje? Neko «I dumb down for my audience to double my dollars» sranje? Je li ovo previše lijekova? Opet previše trave? Kvragu, ne znam, ali jedino za ovo zadnje imam dokaz na ovom albumu.
Target, čovjek koji nam je donio «cap cap» i «tap tap», ovaj album nam donosi «cmok cmok» i «mljac mljac». Nastranu «cmok cmok» o kojem se nema puno toga reći osim da je Target podjetinjio s tim sranjem. Ono što je zaista zanimljivo je «mljac mljac». Mnogi emceei govore da sve snimaju upušeni i sranje, ali hej, preslušao sam sve i svašta, ali u životu nisam čuo rap album na kojem ima toliko mljackanja gore. Ko da svaki jebeni vers ima «mljac mljac». Lik uopće nema sline, ni najmanje. Ako u Guinnessovoj knjizi rekorda ne postoji kategorija za najupušenijeg emceea koji je ikada snimio album, onda ju treba otvorit i dat Targetu jebenu nagradu. Nagrada se dokazuje brojem mljacova. Mi glupi Hrvati radimo nekakve divovske doručke, omlete, vežemo jebenu kravatu oko pulske arene. Kmizo, jebeš to sranje. Ljudi trebaju otvorit jebene oči i uši i vidjet ono što se nalazi odmah pored njih u glavnom gradu Hrvatske. Samo mu dajte 4 kile shita i 500 filija za bluntove. Emcee je u stanju bacit 2000 jebenih mljacova na albumu. Nisam brojao, al jebote, jel to bitno? Mljac, mljac.
Skrenuo sam totalno. Vratit ću se još na Targeta, ali sad je vrijeme da se posvetim njegovom iznenađujućem odabiru produkcijske ekipe. Vjerojatno već svi znate da je većinu produkcije na albumu obavio Milo Stavros, ponekad u kompi sa Silviom Pasarićem. Ne znam kako se Target odlučio na taj odabir, pošto je zbilja izvrsno funkcionirao s Dashom i Kooladeom, ali eto. Nije to ni loš odabir. Milo je na albumu Promila zbilja bacio neke ful dobre beatove. Silvio Pasarić me doduše nešto više zbunjuje. čuo sam ponešta o njegovim prijašnjim radovima za Severine, Nižetiće i slične. Ne znam zbilja šta on radi ovdje, ali eto. Nije to toliko sve skupa loše u pogledu beatova jer napravili su par zbilja dobrih beatova. Stvar je u tome da imam osjećaj da su bili ovdje puno više od beatmakera. Znači, igrali su se producenata. Znači, dosta su utjecali i komandirali zvuk albuma. Barem je to moj osjećaj. Nemoguće mi je zamisliti da su neke glazbene i produkcijske ideje, koje se nalaze ovdje, došle od Targeta. Ponajprije, ovdje se na nekim mjestima čuje ona tipična estradna glazbena ruka, a to je valjda Pasarićeva ruka. Prvenstveno tu mislim na one prekomične bekvokale na «Suncu», refrene za «Ljubi Me Opasno», «Ritam Grada», «Cirkus», a i još koješta što se može čuti u njihovim aranžmanima i glazbi. Nažalost, ni 6 gostujućih producenata nisu isporučili ništa vrijedno. Od Marvela, Shota, Makra Pola, Kooladea, Natka i Baby Dooksa, jedino Marvelov beat je zbilja dobar, a on je na «Introludeu» pa to slabo vrijedi. Šteta zbilja.
Recenzirao sam ovaj album na isti način na koji ga proživljava svaki slušatelj koji je prije bio upoznat s Targetovim radovima. Na prvo slušanje sve počinje s razočaranjem, pogotovo pri preslušavanju prvog dijela albuma koji je slabiji od drugog. Nakon par slušanja se već vidi da tu ima i zbilja dobrih stvari, a kad se čovjek privikne na ovu stilsku promjenu, može prihvatiti i «cmok cmok» sranja. Ajmo, najveći padovi albuma. «Cirkus» u kojem Target ne kaže apsolutno ništa vrijedno slušanja, a ni refren nije moja šalica čaja. Beat je bar oke s onim funky grebanjem. «Ljubavni Problemi» na Kooladeov blijedi beat u kojoj Target nije spomenuo nijedan ljubavni problem, a još na refrenu govori «ovo su ljubavni problemi». Uopće nije jasno o čemu se tu radi. «Ključ Od Stana» bi bila dobra stvar da glazba nije tako bezidejna. Ipak, laskavu titulu apsolutno najgore pjesme na albumu preuzima «Spumante», ujedno i jedina s rap gostovanjem stanovite Z2S grupe momaka. Oni bi trebali biti punoljetni ili nešto po informacijama koje imam? E pa ne zvuče tako. Ne samo da imaju prokleto loše tekstove i početnički flow, nego i vrlo visoke iritantne dječje glasiće. Jedino što na kraju valja u cijeloj pjesmi je synth na refrenu. Pjesmi ne bi pomoglo čak ni to da znam šta znači to jebeno «spumante» šta Target spomene par puta i na ostalim pjesmama na albumu. Jao, jedina pjesma koju ne mogu slušati čak ni u smislu parodije, kao što mogu slušati «Sunce» s onim bekvokalima ili «Ljubi Me Opasno» s onim tekstualno preglupim refrenom. Melodijski je doduše dobar i hvatljiv.
Na svu sreću, ovaj album ima i vrhunce koji mi ipak daju nadu da od Targeta još uvijek možemo dobiti jako dobre pjesme. Na prvom mjestu, to je «Borba». Iako započne kao jedan prosječan Milov pokušaj da baci ritam na Baby Dooks način, kad uleti onaj sempl violina i kad Target započne s refrenom, sve jednostavno sjedne na svoje mjesto. Zatim Target počne bacat svoje staro ulično znanje i to ispadne upravo ono što očekujemo od njega. Citiranje KRS-a i još jedna tužna ulična tema za svakog tko se svaki dan bori i preživljava ovo sranje. Tu pjesmu bih mogao imat na repeatu cijeli dan. Bilo bi zanimljivo da izbaci za singl van «Mame Su Se Napušile». Pjesma je funky, zabavna, ima izvrstan refren, a ima i malu dozu kontroverze koja bi navela sve klince da ju pjevaju svaki dan. To bi bio jedan dobar izbor. Onaj «do it, do it» na beatu je prejeben, a pjesma je i prikladno pjesma s najviše mljackanja na albumu. «Rija Se Ne Zajebava» je isto jebena stvar koja opisuje Targetove doživljaje na cesti i iskustva s murijom. Beat mi je jak, kao i refren. Kao cap. Dobre su i «Najluđe Kaj Sam čuo» s Milovim beatom koji je vrlo slučan njegovim radovima na albumu Promila s filmskom atmosferom, «981-T», jer Target ubije i «Timska Kiša» zbog sličnog razloga.
Eto ti ga na. Zanimljiva jedna promjena smjera za Targeta. Album kojim je otvorio novo poglavlje u svojoj karijeri. Promjenio teme, promjenio stil, flow, glas… Novi Target. Kako će to ljudi prihvatiti, ne znam. Zasada vidim samo puno previše mrzitelja koji mrze na album, a album to ne zaslužuje. Album nije jeben, ali nije ni loš. To je jednostavno novi Target. Meni ne smeta novi Target. Samo mislim da nije bolji od starog Targeta. Valjda će doduše dobit još jednu šansu od izdavača da napravi jeben album. Ako ne, neka napravi za ulicu, ko «MC». Nitko ne zna kako će se razvijati Targetova glazba dalje, mogu se samo nadat da će nam opet dat nešto jebeno, pa makar i s dubokim glasom. Ovo sada, ovo je jedva trojka.
Popis pjesama:
01. Introlude (prod. Marvel)
02. Ljubi Me Opasno (feat. Marija) (prod. Silvio Pasarić & Milo Stavros za S&M)
03. Sunce (prod. Shot)
04. Ritam Grada (prod. Makro Polo)
05. Cirkus (feat. S&M) (prod. Milo Stavros za Namistishupak rec.)
06. Ljubavni Problemi (feat. Ivana Kindl) (prod. Koolade)
07. Rija Se Ne Zajebava (prod. Silvio Pasarić & Milo Stavros za S&M)
08. Najluđe Kaj Sam čuo (prod. Milo Stavros za Namistishupak rec.)
09. Mame Su Se Napušile (prod. Milo Stavros za Namistishupak rec.)
10. 981 T. (prod. Silvio Pasarić & Milo Stavros za S&M)
11. Ključ Do Stana (prod. Silvio Pasarić & Milo Stavros za S&M)
12. Borba (prod. Milo Stavros za Namistishupak rec.)
13. Spumante (feat. Z2S) (prod. Silvio Pasarić & Milo Stavros za S&M)
14. Timska Tiša (prod. Nace)
15. Za Kraj (prod. Baby Dooks)
Autor: ChozenOne
Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.
STAY CONNECTED