Vojka zaista nema potrebe predstavljati masi. Čovjek je održao solo koncert u Domu sportova. Reći ću samo da me se dojmilo nešto kod njega još iz vremena izbacivanja prve pjesme Crni kisik dvojice klinaca pod imenom Nebu i Drugi još davne koga-briga-koje godine. Zvučalo je zanimljivo. Flow im je bio zakurac, produkcija zakurac, snimka zakurac, ali mračno i originalno. Barem za hrvatsku scenu. Dugo su se vremena još mučili s flowom, no bilo je jasno da napreduju. Osim toga, koliko se sjećam, prvi je reper koji nije znao reći R, a sjećam se neke sprdnje iz nekog davnog filma Matije Klukovića u kojem su spomenuli uzaludan trud kao “trud repera koji ne zna reći R”. Haha, e pa nadam se da danas znaju za Vojka i da im je kad-tad došlo reći “ups” kad su vidjeli koliko se može postići upornim radom i talentom. Prema Vojku, dakle, imam respekt i pratim ga iz doba dok još Bica i Đeljana nisu išle u školu.

No, zanemarimo moj početni predznak plusa, ovaj album recenzirat ću opet iskreno i što objektivnije mogu. Također, u startu odmah napominjem da Vojka neću ocjenjivati istim kriterijem kao nekog mladog repera koji snima prve pjesme i izdaje prvi album. Kriteriji, ako itko pošten sudi, ne mogu biti isti za sve. Vojkovi singlovi koje sam čuo singlovi su godine u rapu. Neusporedivo s albumima repera koji tek počinju. Tako da je ovo moj subjektivni sud, također temeljen i na očekivanjima.

Fama oko Vojka i albuma zaista je zanimljiva. Kako to? Pa čovjek se vrti po radijima, za njega su čuli ljudi koji veze nemaju s hip hopom, čak sam i u razgovorima s izdavačima često naletio na temu Vojka i pripadajućeg hajpa. Svaka čast. Treba to izvesti, ma tko što mislio o njemu. Moja žena mijenja radijsku stanicu kad ga čuje, ja joj objašnjavam da ne kuži spiku. Frajer je izmislio nešto novo u igri gdje je već sve predvidljivo. Repa na sedamosminski ritam. Majkumu, fora je. Njoj nije. Meni je. Očito ima još puno ljudi kojima je, sigurno i na portalu koji se bavi hip hop kulturom.

Pa ajmo secirati stvar po stvar.

1. Ne može – po meni niš posebno od pjesme, osim humora. Ima taj cijeli novi trend repa gdje napišeš jedan stih i onda stalno ponavljaš isti flow. Zapravo samo mijenjaš riječi unutar tog stiha. Poput dječje bojanke ili slagalice. Ne mogu reći da cijenim to, zato što je nevjerojatno jednostavno. Neki novi reperi snimaju tako cijele albume, cijela karijera im je na istom jednostavnom flowu, uvijek jedno te istom ritmu repanja, a s pauzama među stihovima ne zahtijeva apsolutno nikakvu vještinu. Čini mi se da to odgovara klincima jer baš svaka šuša na taj način može repati. Dovoljno je ubaciti stil, nešto poput “ja sam opasan” pa srati gangsterske spike, ili spike o drogi, i tako možeš unedogled. Nećeš se umoriti na koncertu, može ti gostovati i najveća budala, netko tko nema veze s rapom na ijedan način, zato što to može stvarno odrepati baš svatko. Ok, Vojko je ovdje ipak razinu iznad zato što ubacuje višeslojne kombinacije ideja kroz stihove. Poput dobrog stand up komičara, bacit će foru, nasmiješ se, ode dalje i nakon kratkog vremena baci panč nadovezujući se na prethodnu foru. Utoliko se odmaknuo od ostalih koji pile po ovom prejednostavnom stilu. Koristi banalnost na uspješan način, simpatično jer je prožeto svima prihvatljivim forama, autoironijom i višeslojnošću ideja. I dalje, ovo može stvarno svatko, nisam impresioniran, ali respekt zbog ponekog blica inteligencije. Nema teme, baca motive, interne i eksterne spike koje zvuče kao da nešto kaže, premda ne kaže gotovo ništa. New skul, pomalo trapski. Kladim se da obožavatelji kažu da je zabavno. Jednostavan beat, dobra produkcija, solidan spot. Zabavno nam je.

2. Zovi čovika – pjesma me oduševila od kad sam je prvi put čuo! Jedna od najboljih, tj. najzanimljivijih pjesama u rapu općenito. Tko je ne voli ne kuži igru ritmom ili nikad nije repao. Dobro, naravno da postoje i drugi razlozi ako netko želi ne voljeti nešto, ali ovo je stvarno fora slušati. Treća me strofa apsolutno oduševila, nepredvidiva je nakon prve dvije. Vojko je dobar u onome što sam oduvijek cijenio kod njega – u hrabrosti poigravanja rapom. Time se izdvaja od ostalih i tako stvara inovativnost. Po meni favorit s albuma. Tekst nije nešto što bi me zadivilo, švrlja po svemu, ali zato stil, flow i humor definitivno jesu. Zabavno. Frajer se sprda na samoga sebe, na veličinu svoje ćune, dok svi reperi hvale svoje imaginarne veličine ćune, a nije mu problem ni takav proćelav i gadan pokazivat se po spotovima. Ok, pretjerujem, simpatičan je Vojko, ali ne uljepšava svoje mane i to je nešto sasvim svježe na sceni. Spot odličan. Koliko je onaj klinac s lošim flowom evoluirao? Jako, iznad očekivanja!

3. Pasta Italiana – meni ovo iskreno ne valja. Cijela je pjesma alegorija, zapravo je priča o drogi. Sve na isti flow, nepodnošljiva lakoća postojanja i repanja. Toliko banalno i lako da i Huljić može repati na ovakav način. Znam da mnogi izgaraju na ovu pjesmu i neće se složiti, ali meni nema dobog elementa za izdvojiti. Eventualno je fora proučavati prenesena značenja i skrivene poruke, ali to mi je, s obzirom na temu, zanimljivo kao i dešifriranje dilersko-narkomanske frazeologije. Zaboli me. Instrumental skoro ništa, Huljić se pojavljuje da bi sve bilo fora. Već viđeno kod Fil Tilena. Ok, produkcija odlična, svaka čast, spot jako dobar.

4. Rođendan – evo ga, ajmo malo na trap, ide to. Znam, zabavno je ekipi. Tako kažu. Meni banana. Siguran sam da upravo ta mrtva jednostavnost koja meni diže živac obožavateljima zapravo pruža veliko zadovoljstvo. Svatko to može, zato i svi to vole. Ništa trud i vještine. Samo zabava. No, to je takav trend: sve je podređeno tome da bude zabavno, jednostavno, nezahtjevno i banalno. Jupiii! Kužim da nekome može biti zabavno, ok. Meni nije. Zabavna mi je inovativnost, trud, ma bilo kakav trud, a ovo je jednostavno bacanje balege na hrpu. No dobro. Tko voli, nek izvoli. Dapače.

5. Ceca u Parizu – jednostavan, ali zanimljiv beat odmah u startu. Evo ga, opet se trudi. Bit će dobro. Repanje je zanimljivo, iako puno nadosnimavanja pa ajde… Wikluhov flow je na momente iznenađujuće loš. Najveća kvaliteta ove pjesme je nabrijana energija. Beat i vokali si dobro pašu. Moram priznati da sam očekivao veći standard tekstova na albumu kad sam čuo prvi singl Zovi čovika. No, tekstovi su kroz cijeli album zadržani na priličnoj banalnosti, što je zapravo odlično za popularnost. Komercijala. Nemoj pametovati i komplicirati, radi zabavno i udaraj na energiju. Dobro je to za širu masu. Odlično. To je poput filmova – pravi ljubitelji i kritičari često su prezahtjevni, pa vjerojatno i ja spadam u to kad ovoliko seciram materijal. Previše očekujem. Ono što masa puši i prati najčešće je suprotno od preferencija istinskih ljubitelja ili kritičara. Zabavno je? Uživajte! Osim toga, svi mi radimo neke stvari za lovu, samo što je ok i priznati “da, to što radim i nije neka umjetnost, ali donosi mi lovu”.

6. Cilit beng – ok, evo priznajem, ova pjesma je i meni zabavna. Toliko je banalna da je to fakat duhovito. Trebaš biti toliko blesav. Možda čak i sprdnja na vlastite pjesme s prenesenim značenjem, zato što je toliko glupa da prirodno tražiš neko dublje značenje, a nema ga. Mijo Mirković, aka Mate Balota, svojevremeno je za svoju pjesmu Koza, nakon pustih filozofija i analiza sa svih strana rekao da je samo pisao o kozi. I to je to. Duhovito je o kakvoj gluposti su Vojko i Oreb napisali pjesmu. O čišćenju stana. Osim ako ja nisam opet propustio neki smisao, ne bi bilo prvi put. Život prenesenog značenja će mi proći bez da ga vidim. Neću više posebno napominjati kvalitetu produkcije u svakoj pjesmi jer je na visokoj razini.

7. Popaj – ljudi moji… Ja ne kužim što Vojko konzumira i što ovo sve znači, ali ok. Dobro zvuči. Popaj. Možda šmrče ona sranja kojima te zaskaču na Zrću. Ne znam što reći više, iskreno. Glupi tekst s dobrom produkcijom, stvarno ko crtić, eto, vidim Popaja. Evo, slobodno neka mi netko argumentira kvalitetu ovoga teksta ako je u stanju. Ja ne vidim čemu. Zabava valjda. Jupiii!

8. Kako to – pa ajde više Vojčino neka tema, znao sam da imaš nešto za reći. Dobro, čuo sam singl prije pa sam znao. Po redoslijedu albuma bih se pitao. Jebena stvar, jeben spot! Ovo se zove trud. Čuo sam stvar već puno puta, odlična mi je! Trud oko isntrumentala, oko ideje, oko spota, to cijenim! Duhovita kritika mnogih pojava hrvatskoga društva. Još jedan favorit s albuma, kao i drugi Vojkov favorit za singl godine.

9. Machare – smiješan početak pjesme. Pjesma korektna, sanjivog ozračja, pristojne lirike, koketira s motivima ludosti, sve u svemu dosta dobra stvar. Poigravanje flowom i ponovno inovativnost, odmak od banalnosti koja je preuzela, po meni, većinu albuma do sad.

10. Marjan – fora pjesma. Dosta zanimljivo. Mračno, pomalo duhovito, pomalo poremećeno, zanimljiva lirika. Priča psihopata o ubojstvu cure. Dobro obrađena tema, pomalo nikkejvovski ili džonikešovski iz mračnih pjesama.

11. Damp around – pa ajde, zanimljiva i duhovita pjesma. Plus. Vječno zanimljiva tema i obrada iste. Dost dobar humor reklo bi se. Očekivao sam parodiju, a na kraju ispala čak i bolja stvar, pomaknuta na drugi način.

12. Hip hop – pjesma o Kreši i Vojku koji se puno drogiraju i onda su debili u klubu. I onda je to, kao, super. Možda Trainspotting maštarije. Zanimljiva produkcija. Tekst zapravo i nema veze s hip hopom, osim ako su njih dvojica hip hop pa je to to.

13. Bach – trappy pjesma o sebi samom, kao što svi reperi sami sebe pohvale na albumu. Ok. Zanimljiv flow. I igra riječi – Vojko V je-Bach. Kužite, ne?

Evo, nakon preslušavanja cijeloga albuma moram priznati da sam očekivao više. Naravno, prema kriteriju prema kojemu bih ocjenjivao druge rap albume ovo bi bila bolja ocjena. Primjerice, zanimljivošću je iznad 90% repera. Ali toliko praznoga hoda, toliko bezveznih pjesama nisam očekivao. Očekivanja su možda prerasla album zbog Vojkovih odličnih dosadašnjih singlova Zovi čovika i Kako to. Singlovima je nadrastao sebe. Svejedno, album je jedan od najboljih albuma koje sam čuo ove godine. Šteta da nije bolji. Eto, malo sam razočaran, ali neka to ostane moj stav. Nema to baš nikakve veze s preferencijom zvuka, ol skula, nju skula, rapa, trapa, apsolutno mi je svejedno, sudim samo na temelju svoje što poštenije analize materijala. Teksta, rima, flowa, stila, produkcije, instrumentala, zvuka, smisla, poruke, inovativnosti, svježine, originalnosti… Vojko je reper s velikim potencijalom koji je djelomično ispoljio na ovom albumu. Šteta zbog pjesama koje zvuče kao da samo pune minutažu albuma. A možda je njemu (i publici) to jako fora, ja se moram izuzeti iz toga, meni je šuplje. Osim singlova koji su stvarno ubojice, i svaka mu čast na njima.

Ocjena 8/10 – poklonjena, više zato što nema puno dobrog konkurentskog materijala.

P.S. Za sve koji će pitati kako to da sam Rensu dao 8, kao i Vojku – kriteriji su apsolutno drugačiji! Jedan tek snima prve pjesme, drugi ima 20 godina karijere u guzici, iskustva kao rijetko koji reper. Normalno da nisu u istoj kategoriji, i to je jasno. Ali i za Crni kisik bih dao 8/10 jer cijenim trud, osobito inovativnost mladih izvođača.

Nadam se da će biti više pjesama s trudom ubuduće.

Pozdrav!