General Woo se vratio na scenu prošle godine s «Krv nije voda», svojim šestim studijskim albumom (drugim samostalnim), u izdanju Croatia Records. Nakon što je skupa s Targetom izbacio tri Tram 11 albuma koji su ga etiketirali kao jednog od nositelja domaće hip hop scene na prijelazu u novo tisućljeće, Woo je krenuo u solo vode. 2002. je izbacio «General Woo», album koji je u tom trenutku s produkcijskog aspekta zadovoljavao svjetske kriterije, ali nije postigao ono najvažnije – odobravanje publike. Nakon toga uslijedila je kolaboracija s Neredom na albumu «Baš je lijep ovaj svijet», krajnje bezličnom izdanju koje je vrlo brzo palo u zaborav. I kad se već činilo da je došlo vrijeme da se General ostavi mikrofona, on se vratio s još jednim pokušajem. Ovaj put je promijenio pristup za 180 stupnjeva i tekstualno se vratio svojim korijenima, zanemarivši «playerski» i «gangsta» stil koji je furao na zadnja dva albuma. Kao producenta za ovaj uradak angažirao je relativno novo ime na našoj sceni, Nacea, koji potpisuje produkciju na 12 od ukupno 13 pjesama.
«Manje slova, više slika» je jedina pjesma za čiju je produkciju zaslužan Shalla, inače član grupe Connect. Radi se ujedno i o prvom singlu putem kojeg se General verbalno obračunao s hrvatskim kvazi-glamuroznim jet-setom na prilično posprdan način. I dok su god verbalne strelice, koliko god sarkastične bile, pogađale metu, ne može se oteti dojmu da je odabran prilično mlak i nezanimljiv beat koji oduzima pjesmi na prepoznatljivosti. Koliko god Woo u zadnje vrijeme zna zvučati gotovo iritantno s mijenjanjem boje glasa i intonacije dok repa, na «Imaš žvaku» to zapravo uspijeva zvučati simpatično. Naceov beat, koji zvuči kao da je ukraden sa špice za neku dječju emisiju, izvrsno doprinosi ovoj priči iz mladosti o djevojci lakog morala.
Pjesma «Tebi je» donosi prvu suradnju Woo-a s Edom Maajkom, koja je urodila solidnim izbacivanjem frustracija po domaćoj estradi. Edo uspijeva ukrasti «spotlight», ponajviše zahvaljujući Natkovom beatu koji puno više odgovara Edinom stilu. S obzirom na hitoidni karakter pjesme, ne gine nam da ovo duže vrijeme slušamo na top listama. «Vrati se na Dunav» je pjesma koja na prvo slušanje ne impresionira, no zapravo se radi o vrlo dobrom uratku. Sjetna i pomalo melankolična priča o Srkijevom povratku u rodni grad odlično je upotpunjena laganim beatom i pjevušenjem izvjesne Andreje u pozadini. Pravi dragulj ovog albuma ipak se skriva iza naslova «U mom životu». Ova autobiografska retrospektiva nam prvi put prikazuje Woo-a na način koji se dosad nije mogao čuti u njegovim pjesmama. Bez puno metafora i šminke govori o glavnim usponima i padovima u svom životu, a što je najvažnije, uspio je to oblikovati u kvalitetnu pjesmu. Da priča bude potpuna, i Nace je ovdje isporučio najbolji beat na albumu.
Mirza iz r'n'b grupe XL gostuje na kontroverznoj pjesmi «Meni treba», gdje Woo repa uglavnom ni o čemu konkretnom, a ni Mirza, usprkos svojim neosporivim glasovnim sposobnostima, ne uspijeva sastaviti posebno dobar refren. Jedina pozitivna stvar je dobro obrađen sample Olivera Dragojevića u instrumentalu. Woo je ugostio Sašu iz TBF-a i Pro-a iz Promila na pjesmi «Kad se potegnu veze». Već sam naslov aludira na korupciju, o kojoj su General i Saša složili dva dobra versa…i tu zapamtite da morate obavezno napraviti skip na iduću pjesmu, jer Pro je sa svojih četrdesetak sekundi repanja uspio upropastiti sve što je u toj pjesmi valjalo. Posve nepotreban featuring, kad se zna kakvu je glazbu Pro radio u Promilima zbilja je nejasno što bi nekoga ponukalo da ga pozove na svoj album. A i kombinacija Saše i njega na pjesmi je u najmanju ruku neočekivana, jedino što je njima zajedničko je dalmatinski naglasak.
Woo je čak u dvije pjesme pokušao i sa storytellingom. Nažalost, rezultat je potpuni fijasko. I «Trgovci (99)» i «Uviđaj» su dobro zamišljeni, no realizacija je očajna. Otkud krenuti? Od oba katastrofalna beata koje je Nace trebao poslati u Recycle Bin čim ih je završio, do vrlo loše Srkijeve izvedbe…Baš ovdje ona iritantnost oscilirajuće boje glasa posebno dolazi do izražaja. I kao šećer na kraju spomenut ćemo i naslovnu «Krv nije voda», zbog koje bi Woo trebao biti nominiran za Zlatno Rooglo u kategoriji najodvratniji refren godine, a ni Natko se nije posebno proslavio s vrlo Dooksovskim beatom.
Kad se rezimira, bez obzira na sve minuse, Generalu treba dati još jednu šansu i poslušati ovaj album. Tematski zvuči zrelije nego ikad, izvedba nije i sigurno nikad neće biti kao u danima kada je repao «Des mozges» i «Pad sistema», no i bez obzira na to može ga se poslušati. Da se nije ograničio uglavnom na Naceove beatove, album bi vjerojatno zvučao i raznovrsnije, možda i bolje. Zato uvijek postoji idući put da pokuša ponovno.

Popis pjesama:

01. čuli ste (prod. Nace)
02. Krv nije voda (prod. Nace)
03. Manje slova, više slika (prod. Shalla)
04. Meni treba (feat. Mirza) (prod. Nace)
05. Vrati se na Dunav (feat. Andrea) (prod. Nace)
06. U mom životu (prod. Nace)
07. Tebi je (feat. Edo Maajka) (prod. Nace)
08. Nos ti posran (prod. Nace)
09. Trgovci (99) (prod. Nace)
10. Kad se potegnu veze (feat. Saša & Pro) (prod. Nace)
11. I rođenoga svoga (prod. Nace)
12. Uviđaj (prod. Nace)
13. Imaš žvaku (prod. Nace)

Izdaje: Croatia Rrecords / 2006.

Autor: Independent