Dobar dan dragi prijatelji sisavci, nadam se da ste dobro i drago mi je vidjet da ima vas koji ste preživjeli prethodni događaj (sa ili bez gas maski) jelda da je život dobar? Udahni, izdahni, tako, bravo, fino… no dobro, da nastavimo mi gdje smo stali prije velikog praska. Skuvao sam još jednu novu priču za vas ljubitelje finih mirisa. Crem de la krem de la noče persupuesto si si manjana. Pazi ovo.

Prije par tjedana, ponedjeljak popodne, oko 5, taman dok sam fino odmarao, blaženu tišinu prekida mi telefon, neki nepoznati broj, javljam se, predstave se, kažu zovu iz meni nepoznate koncertne agencije i pitaju me: „Šta ima? Jesi dobar? bla bla…Kako ide, dobro ide a?“ I kad sam se već zapitao o čemu se radi, tada kreće pitanje: “ I šta radiš ovu subotu?“ Ja kažem: „Imam svirke petak i subota u Bosni“, oni pitaju: „Možeš li to otkazat?“  Ja im odgovaram: „Ne mogu, sve sam dogovorio već i ne želim zeznit ljude“. Na moje pitanje zašto pitaju dali bi otkazao, sljedi ovaj odgovor: „Pa jel bi htio nastupiti u Areni u Zagrebu kao predgrupa Plavom Orkestru?“ (Sada stisni plej radi ugođaja i čitaj dalje)

(pazi drugi koment ispod spota: „jebo roling stonse, ovo je muzika

stranci nemaju duše“ morao sam ovo napomenit čisto da bezdušni stranci vide kakvi su)

Tada sam se ustao iz ležećeg u sjedeći položaj, i samo se nasmijao budući da nisam u toj priči, i čisto jer je nevjerojatno samo pitanje. Odgovor je sam od sebe došao, pošto mislim da baš se ne uklapam uz Plavi Orkestar, niti imamo istu ili sličnu publiku, a i kolko god mi Suada bila dobra pjesma, oni su Orkestar a ja sam reper koji ne zna ni jedan ton, jedino što imamo zajedničko je da imamo pjesme sa ženskim imenima, ali to ima još milijun bendova, plus toga mislim da nisu baš slične po sadržaju, te neznam šta bi tamo radio. Rekao sam da ne mogu i da mi je spaljeno što uopće pitaju takve stvari, uostalom i da imam već dogovorene svirke tako da je to teoeretski nemoguće. Poslje razgovora sam se još malo isčudio, na sekundu prevrtio sve i pomislio kako je to sve  spaljeno, zovu me da sviram prije ljudi iz Sarajeva, s kojima nemam baš zajedničkih točaka, a ja taman idem tamo, hmm… Spaljeno… (riječ koja je vrlo česta u osječkom žargonu i kolko god je spaljena meni opisuje sve što je neubičajeno). Tada sam se  vratio u ležeći položaj, u tišinu, s četvrt oka na televizoru.

I nakon 10 min opet zvoni telefon, isti broj, ista priča, kažu mi kako se i Loša složio, već je dogovoreno i kako bi to bilo dobro, i kažu mi o kojoj svoti se radi. Moj odgovor je opet bio isti, i možda da nemam to Sarajevo i da sam znao ranije pa da se obučemo ko KKK ili neki drugi luđaci i naučimo svirat neke death metal pjesme onda možda i bi, ali ovako jebiga, sori Loša brate.

Poslje su mi je neko pričao da je gledao Lošu na tv-u kako priča da zajedno s hip hoperima radio na muzici za seriju „Vratit će se rode“ i da su ga podsjetili na njih kad su bili mladi. Vjerojatno zbog fristajlanja ili bitova ko zna.

 

Nastavak kolumne pročitajte OVDJE