Kako ide u Šibeniku?

Šibenska scena je mala, jako mala i u začetku je. Dugo djeluje, ali tek se budi. Scena mora imat neki zaštitni znak, ljude koji će stati iza te scene. Emisija konkretno, ljudi, MC-ji, mladi, koji će pisat nešto, koji će stvarat nešto. I zahvaljujući samo toj jednoj emisiji, dosta se mladih zainteresiralo za pisanje rima konkretno, za interesiranje za tu glazbu.

Kako je sve počelo?

Slučajno je počelo sve '93 godine. Imao sam jednu prijateljicu koja je radila na radiju. Imala je neki spisak albuma, mislim da su gore bili Beastie Boys ili tako nešto. Rekla je da to imaju na radiju, ja sam joj rekao da mi treba par tih ploča da si snimim, pa sam došao na radio. Tamo sam upoznao još neke ljude i odlučili smo radit emisiju posvećenu toj glazbi. Tako sam drugi tjedan od doma donio svu glazbu koju sam imao, sve kazete, sve sam imao na kazetama.

Imaš li jos kakav posao osim toga?

Imam, jer se od toga ne može živjeti sigurno. Za radit na radiju, za vodit emisiju, moraš radit negdje drugdje, da bi mogao dobit neke pare. Radim i u jednoj drugoj firmi, a na radiju vodim dvije emisije, ne dobivam novce, ništa ne dobivam.

Kako si se upoznao s One II Many?

Pa sreo sam se negdje '94 s Madreom, on je pita jel vodim ja emisiju, ja rekao da. Kaže da piše rime, ja kažem dođi, pa je dolazio par puta kao gost i tako smo se upoznali. Doveo je on svog kompu Myagija, oni su zajedno pisali rime i tako.

Oni su već trebali izdat album odavno? Bili su i u Zagrebu.

Nije to tako lako. Oni su najbolji, ali treba u to uložit još malo da bi se nešto napravilo. Oni već 6 godina rade i pišu tekstove i imaju stvarno svega, a tek su ove godine uspjeli snimiti svoj oficijalni singl.

Ali imali su onaj demo s kojim su obilazili izdavače.

Da, bilo je gore negdje 6-7 pjesama, ali to su bile demo snimke na tuđe podloge. Manje-vise, svi su im rekli, nije to tolko komercijalno. Kao da ne može to tolko povuć ekipu, bili su u nekoj sredini.

Znači izdavačke kuće baš traže nešto komercijalnije?

Takav sam steko dojam, moraš se po nečemu isticat da bi mogao skrenut pažnju na sebe. Uglavnom svi su rekli, ok, ok ali…
 
Reci mi prvo koja je zadnja stvar koja te je iznenadila. Zadnja hrvatska stvar koja te je zbilja oduševila?

One II Many su me iznenadili. "Vrime Leti" me je iznenadilo u svakom pogledu. Šta je izašlo posli toga? Ništa.

Dobro, osim njih ko je još jak na šibenskoj sceni?

Pa ima par mladih koji još rade, ali oni su još mladi. Treba im još par demo snimaka.

Na koje bi mjesto u Hrvatskoj stavio grad Šibenik po razvijenosti hip-hop scene?

U Dalmaciji na prvo mjesto. Na trećem smo sveukupno.

Iza Zagreba i?

I Rijeke možda.

A Osijek?

A Osijek se budi isto, i Osijek je jak. Onda smo valjda četvrti (smijeh).

Split?

Nije Split. Svaka čast TBF-u i Štakorima, ali ono, previše su flegmasti. Mrtva je scena, tamo je sve mrtvo. Tamo se svi bune, žale, a triba napravit neki party, to mi nije jasno. Grad ima 300 000 stanovnika, a ne može se napravit neki party, neki koncert u svom gradu. Da se to čuje, da netko dođe, da mi zapalimo u Split. Doći ćemo tamo na neki party, ili ako budu neka zbivanja. Ima dvije grupe jake, a ostalo… Oni znaju ali slabo se trude, jebiga…

Ali Šibenik ima jednu grupu.

Ali mi se barem trudimo…

Ulažete u mlade talente?

Pa je. Ima ih dosta. U zadnjih godinu dana se pojavilo dosta ljudi. 4,5,6 grupa mladih, baš mlade grupe. Dosta vremena sam uložio u njih.

Kako bi se mogle usporedit zagrebačka i šibenska scena? Konkretno vi i Blackout, pošto oboje značite jednako na svom području.

Pa iza Blackouta stoji dosta ekipe, mi smo dosta sami. Nas je troje koji držimo to kolo, niko ne stoji iza nas, ni grad ni nitko, radio nešto malo. Nitko ne podržava, nikog nije briga, sve što napravim napravim sam, bez ikakve podrške. Blackout ipak ima mašineriju koja stoji iza njih, i kuće. Daleko su jači, evo najbolji je primjer, sutra je Afu-Ra. Mi možda imamo uvjete, ali podršku nemamo.

Koliko procjenjuješ da trenutačno ima ljudi koji slušaju emisiju u Šibeniku?

Da ima slušatelja, ima.

Koja generacija vas pretežno sluša?

Pretpostavljam da je najveći dio slušatelja, negdje 60 – 70%, srednjoškolci. Starijih ima, ali nisu da slušaju samo hip-hop, nego vole čut i to. Primjer bi bio onaj party od prije 2 godine kad je doslo 500 ljudi, na jedan takav party, prvi puta u Šibeniku. Od toga dosta i starijih ljudi, jer su htjeli čut kako to zvuči.

Reci mi nešto više o SixPack projektu.

To je čisto jedna ideja koja se rodila u glavama nas 6. Htjeli smo napraviti neki znak, po kojem će nas prepoznavati ljudi. Do sada smo tiskali reaction sheetove za naše stvari.

To bi ubuduće trebala postati izdavačka kuća?

Jednog dana, planovi, mogućnosti i ideje su tu, ali za to treba još više ulaganja.

Koga bi potpisali odmah iza One II Many?

Kurclagen, oni obećavaju.

Jesi li se pokušao baviti glazbom?

Kao MC jesam, kao producent isto, ali nažalost zbog inih razloga se moraš uhvatit nečeg drugoga. čisto riječ je o novcu i životnim potrebama. Morao sam nešto radit, morao sam imat svoje novce u džepu, a s tim sigurno nisam moga ništa zaradit. Možda glupo zvuči, ali nisam si moga dopustit da ulažem u to, ako od toga kasnije ne mogu živit, jer ako ne možes od nečega živit onda ne možeš niti radit. Sad kad radim nemam dovoljno vrimena za tako nešto.

Kako nabavljaš glazbu?

U, teško. Uglavnom sam bio prije kupovao dok nisu došli kompjutori (smijeh). Prije sam išao u Trst kupovat albume, jer se u Šibeniku nema ništa za kupit. Ima čisto par najkomercijalnijih albuma na tržištu. Sad se s ljudima dogovaram, što mi god padne pod ruku, to pokušavam nabavit.

I šta te najviše zanima od hip-hopa? Slusaš li više starije stvari?

Ja sam na starim stvarima odrastao. Tipa '90 do '95. Public Enemy i Ice Cube, to mi je u srcu i ništa mi to ne može zamijenit. Sada u novoj glazbi ima stvarno svega. Prije je bilo malo izvođača, pa je većina stvari koja je izašla stvarno vrijedila. Prije sam čekao da izađe album od Cubea, prije mi je on bio idol svega, a onda te totalno razočara. Jebiga, živiš na starim stvarima.

Šta misliš o ovom novom valu, tipa Timbaland?

A, Timbaland, ne možeš to osjetit, možda poneki zvuk samo.

Šta puštaš na partyima?

Pa baš to i ne znam, pošto u zadnje vrime nažalost nema ni toliko partya da bi ja moga reći neki đir koji ja sviram. Sve zavisi od ekipe. Nekad znam baš zbog ekipe puštat zbilja komercijalne stvari, a kad se skupi zbilja dobra ekipa koja zna sta je hip-hop onda pustim, nećemo reć underground nego zbilja kvalitetan hip-hop, i s kraja 80-ih. Nekad su mi zato znali i dolazit ljudi koji nisu znali šta je recimo Naughty By Nature – Hip Hop Hooray. To me je iznenadilo ove godine, to je pretežno mlada ekipa. Baš zbog tih mladih sam se trudio na emisiji puštavati neke starije stvari, da ih malo naučim, jer me je zbilja začudilo da nisu znali neke udarne stvari, klasike. Zato mi i je playlista tako različita, ima zbilja svega. Tako znam puštat i neke novije stvari koje mi se ne sviđaju, ali samo da ih predstavim, to će valjda ljudi ocjenit sami dali im se sviđa. Tako ja sve kombiniram.

Koliko je teško organizirat party u Šibeniku?

Nije teško organizirat party, ali je teško izvuć neku korist od toga za onoga za koga radiš u prostoru u kojem radiš. Vlasnik kluba očekuje neku korist, da zaradi na piću, da zaradi neku kunu, zato je teško. Imamo prostora, možemo to radit svaki dan, svaki tjedan, ali se gazdi kluba ne isplati.

Autor: ChozenOne
 
Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.