Obzirom na uspješnost dvostrukog Tuluma organiziranog u Rijeci od strane Los Angeles Agencyja, red je bio da ista manifestacija posjeti najveći slavonski grad. Tako se sinoć u osječkom Kinu Europa održao koncert tri aktualne grupe regionalne scene, Brkova, Dječaka i Punčki, kako to i priliči renomeu samog programa Tuluma.

Iako je cijeli događaj prvotno najavljen za sportsku dvoranu Zrinjevac, zbog tehničkih poteškoća kao uvijek delikatnog problema sve je prebačeno za kino Europa, iznimno teatralan i ambijentalan prostor koji je već ugostio velik broj hvalevrijednih izvođača. Inače, sama sintagma ‘tehničke poteškoće’ automatski povlači za sobom brojne insinuacije o količini prodanih ulaznica za događaj, ali osobno ne bih to dovodio u pitanje budući da se u više navrata Zrinjevac pokazao kao zvukovno ne baš najbolje rješenje za glazbena događanja većih proporcija.

Odmah u startu ću istaknuti da, zbog činjenice što je ovo moj prvi tekst za striktno hip hop portal, neću previše piskarati o nastupu Punčki i Brkova, već ću se bazirati na nastup naj-hip hop izvođača večeri, splitsko-zagrebačkih Dječaka.

Ono što je posebno hvalevrijedno za organizaciju je vrijeme početka koncerata; satnice kakve su bile najavljene na eventu su se pratile uz minimalna kašnjenja, što je obzirom na navike kašnjenja publike i izvođača prava rijetkost.

Nastup mladog indie rock terceta iz Punčki tako su popratili samo rijetki posjetitelji sinoćnjeg koncerta, obzirom na posjećenost Brkova, što je žalosno obzirom na trud i energičnost frontmenice Lucije Ivšić koja se scenskim nastupom i riffovima na gitari zaista može s pravom podičiti. Cure su u polusatnom nastupu izvele Petra Pan, Ocean, Ritam Kaosa, Iz dana u dan, uglavnom setlista se pretežno dodirivala posljednjeg izdanja, albuma Sunčano s povremenom naoblakom prije nego su binu predale muškom trojcu/šestercu iz Dječaka.

Osobno najintrigantniji i najiščekivaniji nastup bio je mi je onaj od spomenutih Dječaka. Nedavno sam svjedočio koncertu Kandžije i Golih žena gdje sam spominjao ugođajnu i zvukovnu razliku kada reper nastupa sam i kada nastupa s bendom, a obzirom da mi je jučerašnji Tulum bio prigoda da saznam kako to izgleda kod Dječaka koji su došli sa svojim bendom, priliku nisam htio propustiti.

Vojko, Ivo i Zondo su uz svoj bend, bubnjara i dva gitarista, nastup započeli nešto prije 22 sata. Koncert su otvorili pjesmom Maci, da bi odmah potom uslijedila Krek kuća, možda i najpoznatiji ‘podzemni’ singl kolektiva. Scenski su sva trojica imali svoj zaseban koncert/koncept: Zondo je bio epileptično energičan, najistaknutiji u interakciji s publikom, Ivo je pak bio simpatično smotan, sa svojim intermezzom poslije praktički svake pjesme, posebno se to odnosilo na dvije opaske nekom iz publike ‘Jesi gleda onaj film di je lik u šumi, vozi kamion?/Jesi gleda film kad lika ima kapu šarenu?’ -općenito, najveći momenat animacije publike zasigurno je sinoć pripadao Ivi. Vojko je pak bio potpuno trijezan sinoć, što je sam istaknuo kao specifičnost te je tako uglavnom imao statičnu pojavu za mikrofonom i za laptopom. Obzirom na sami početak koncerta, atmosfera je bila poprilično nezagrijana, što je Ivo sarkastično prokomentirao pitanjem ‘Jel nekome umro hrčak ili pas?’, da bi uslijedila nešto brža i veselija pjesma Punjene paprike kada je koncert polagano počeo kliziti opuštenijem ugođaju. Atmoferičnost njihovog nastupa nastavile su Meko sranje i Siromašan, a potom su izveli i pjesma  Struja, prvi obavljeni singl s trećeg, još neimenovanog albuma, koji bi trebao izaći 15. svibnja što su više puta istaknuli tijekom večeri. Negdje u toj fazi koncerta Zondo je dobio prve i jedine gaćice iz publike, a i situacija je kulminirala uz tri općenito najpoznatije pjesme grupe – Lovrinac, Dalmacija i Narodna, koje su bile otpjevane zajedno s publikom u glas. Uslijedile su zatim pjesme Cigan i Deblo, a After u zatvoru prigodno je, obzirom na pomalo satiričnu situaciju u državi,  preimenovan u After u šatoru – „Đuro Glogoški u šatoru“. Sve se polagano privodilo smiraju uz Ivinu anegdotu o otkopčanom šlicu na zadarskom koncertu, i pjesme Miris kao i konačnu, Bile starke, koje su se i u Osijeku počele pojavljivati u većem broju sa pojavom proljeća.

Sve u svemu solidan nastup, rekao bih rutinski, ništa dosad neviđeno i nešto posebno neočekivano, dobra harmonija trojca uz bend, spomenuo sam, dvojac gitarista i pomalo Batmen-lookalike bubnjara (Batman3000, ne Bale/Keaton Batman), preostalo nam je sada jedino pričekati 15.05. da vidimo u kojem smjeru će ići treći Dječaci.

Za kraj, (očekivano) najveća čobanijada, nastup Brkova. Shamso i njegova družina pružili su svim okupljenima taj čaša-o-čašu momenat uz svoje najveće uspješnice koje sam revno zapisao ali obzirom da fokus ovdje nije na njima, samo ću letimično proći kroz kronologiju njihovogshowa koji je trajao nešto manje od sat i pol vremena.

Muškarci u tajicama, neizbježne šutke, erupcija testosterona uz ruralno oblikovan scenski nastup gostioničarski orijentirane družine, Shamsini monolozi iskrivljenim naglaskom koncipirani kao kritika pojedinim društvenim organizacijama/personama (Ministarstvo kulture, bendovi iz Rijeke, HRT) i situacijama (Led Zeppelin u 21. stoljeću, ekipa u separeima, žene naglo-padajućeg morala, stari-prijatelj-u-potrebi situacijama), dakle standardna, očekivana i mnogim ljudima prijeko potrebna, seljački ‘deformirana’ transformacija karaktera i zaborav vlastitih problema uz megapopularneToleranciju, Bolje da sam s frendovima pio rujno vino, Pizda materina, Nikad neću biti svoj, Švaler, Neću da idem u disko skup, Nisi me bila vrijedna, Vrati se, vrati, Ja ne želim da budem okej, Cvjetalo je meni cvijeće, Srećo laku noć, dobro jutro tugo a kad se već nisam suzdržao od navođenja setliste, spomenut ću da su povodom bisa od dvije pjesme otpjevali i Kurvo prokleta i Samo pijan mogu, cover Baneta Bojanića. Kako rekoh, očekivana čobanijada, ispušni ventil i rijetki trenuci veselja alkoholnog delirija za mnoge, provod kakav vam ponekad samo ovakvi koncerti mogu pružiti.