Glasnogovornik Dana prodavaonica ploča 2 je reper Edo Maajka, autor albuma „Slušaj mater“, „No sikiriki“, „Stig’o ćumur“, „Balkansko a naše“ i „Spomen ploča“. Velika glazbena zvijezda je i veliki ljubitelj prodavaonica ploča. Zato nam je drago što će se u subotu 21.4. i on družiti s ljubiteljima glazbe u trgovinama u centru Zagreba. Vjerujemo da će njegov dolazak biti zanimljiv i medijima: Edo već neko vrijeme živi u izraelskom Tel Avivu. Uz nove – očinske – dužnosti u životu, završio je i novi CD – „Štrajk mozga“. O svemu tome bit će naravno više riječi uskoro – izravno od njega. Ali i danas vam nudimo nešto posebno: kao glasnogovornik Dana prodavaonica ploča Edo je, na njegov jedinstven način, napisao tekst u kojemu opisuje kako je i zašto zavolio glazbu, prodavaonice ploča i ljude koje u njima susreće. Više u nastavku posta. Via BHH .

    „Moj stariji brat uveo me u svijet slušanja muzike. Ne onog bezze slušanja kad ti treba nešto da svirucka u pozadini dok učiš ili nešto radiš nego onog zaprave slušanja, kad jedva čekaš da pjesma počne, kad ti se popravlja raspoloženje i govoriš osobi do sebe „Ej pazi sad ovog dijela“… Zahvaljujući bratu i toj ekipi vrlo brzo sam naučio uz gramofon i kasetaš skoro sve pjesme Atomaca, Zabranjenog Pušenja, Šobića, Discipline, Azre i skoro svih ex-Yu bendova. Uzelo me.

    U Zagreb sam došo glazbeno dobro potkovan. Kad si teenager to nije mala stvar jer se bez problema uguziš u svaku ekipu koja na klupici cuga i svirucka. Ne znaš svirat ali bar znaš tekst i davati ritam rukama po nogama. Nepogrešivo sam znao kako zvuči svaki ton solaže od Slasha, tačno kako ide uvod i kolko dugo traje prije nego Nele kaže: „Sam đavo ti je dao brzinu eskivaže“, znao sam drugi i treći vers pjesama i sve „hej ahaaaaa“ ili „Denise otključaj Denise“ momente. Ako ne znaš te momente, onda ne znaš stvar. Vrlo brzo nađeš par takvih ko ti. Kao u svakom geekluku i ovde se razmjenjuju informacije i dobra. Nasa okupljališta su koncerti i kafane. I naravno record shopovi.

    Išli smo u record shopove uglavnom da gledamo i preslušavamo. „Iz sve snage“ je bio jedan od takvih dućana, pored diskova i kaseta imali su i najbolje majce. Mogo si ih gledat po cijeli dan pa te skroz sjebu. ‘Vam’ se okreneš – muzika a ‘vamo majce, pa ovde plakati, cijeli dan kao u fliperu.

    Muzika mi je omogućila da proputujem dosta. Gdje god došli record store je bio jedna od obaveznih stvari za pogledat i ubit par sati kopajući po albumima. Nekako kad ulazim u takav dućan osjećam se fino, nisam nikad imo priču i podjelu „moji – tvoji“, ali record shop je bio i osto mjesto gdje znam da su unutra neki moji. Pogotovo u vinil shopu. Sad to imam i s comic shopovima i ko svaki hipohondar s apotekama.

    Volim velike vinil shopove, tu mogu provest cijelo popodne. Zato ne svraćam u njih ako nemam vremena al kad odem – stanem tamo i kopam.
    Dođem s hranom, pravim pauze za cigaru, pričam o starim pločama s ljudima koji znaju puno bolje od mene, tam naletim na još gore smarače i evo ga, neko mene smara ali konačno sa stvarima koje me stvarno zanimaju. Uživam ko Pernar pred kamerama. Živjeli smarači i kopači, vidimo se na Danu prodavaonica ploča 2… „

    Za IHG, Edo Maajka