*disclamer – nisam i ne pokušavam biti glazbeni kritičar ili povjesničar. običan sam ljubitelj hrvatskog hip hopa i ovo je samo moj način da sam sebe na najopširniji način provedem kroz taj svijet i da ga što sažetije prenesem onima koji nemaju moju ‘bolesnu’ volju a možda žele znati više.

Osamdesete nisu samo ‘Novi Val‘. Iako je taj glazbeni pokret obilježio zadnjih 20 godina prošlog stoljeća na ovim prostorima, sredinom osamdesetih u hrvatskoj se rodio i hip hop, koji je, u odnosu na ‘Novi Val’, u Hrvatskoj bio najjači na ovim prostorima. Slavin Balen je na legendarnoj 101-nici prije više od 30 godina, u ljeto 1984., dva mjeseca nakon što je radio počeo emitirati program, pokrenuo emisiju ‘Electro-funk premijera‘, koja je vrtila drugačiju muziku, među kojom se našlo i ponešto repa.

Slavin Balen – kum hip hopa u Hrvata

Balen je bio pionir takvog zvuka u Hrvatskoj i njegovo ime spominje svako tko se na ovim prostorima okušao u repu, a uz njegovu veliku pomoć stasale su mlade generacije umjetnika, među kojima su Kristijan Frković Frx i Filip Ivelja Phat Phillie koji su 1993. pokrenuli više nego legendarnu emisiju ‘Blackout‘. Balen je pred mlade buduće repere donio hrpu ploča i priliku da se kroz neki novi stil pronađu i izraze a Frx i Phat Phillie dali su im prostor gdje će ono što su naučili pokazati gradu i svijetu.

“Blackout je slika bilo koje ekipe na svijetu u kojoj 13 različitih ljudi suradnjom spajaju svoje suprotnosti pod jedinstvenom zastavom. Blackout je osnova hiphopa, koji će pravim pristupom ostalim članovima posijati legendarnu vječnost stvarnosnog toka picinog oka. Američki san postat će hrvatska stvarnost novom generacijom emceea.”

Target – Sve Je To Hip Hop

*iako je Zagreb najmasovniji predstavnik hrvatskog hip hopa, u Hrvatskoj postoje takozvane ‘riječka’ i ‘splitska’ scena koje će također doći na red 🙂

ZAGREBAČKA SCENA

Cijelo vrijeme zagrebački ‘Omladinski Radio‘ bio je prva ‘crkva’ hrvatskog hip hopa, na čijim su se valovima obrazovali brojni novi zaljubljenici, a oni malo aktivniji i vještiji dobili su priliku pokazati što znaju. Na samim počecima, grupu zagrebačkih repera, odnosno mladeži koje je privlačila hip hop kultura, činilo je tek 30-ak ljudi koji su se, vrlo brzo, raspršili u različite smjerove, pravce i grupe ali i konstantno surađivali na promociji te nove kulture.

Prvi rep parti u Zagrebu organizirao je Zvonimir Božić Xed (Zed), član budućih Reelpsychodelixa, kojeg je Slavin Balen opskrbio sa ‘metar ploča’ za parti koji je organizirao 1988. u KSET-u. Xed se dosta kasno odlučio baciti rime na traku, u suradnji sa DJ Samurajem, Sammyem i Reelphastom na demo albumu ‘Stara Škola Novi Mehanizam‘ čak 12 godina nakon prvog hip hop partija.

ReelPsychodeliX – Edavacki (Radio edit)

https://youtu.be/hrA2vNKbDYk

Jedna od prvih grupa koja se ‘vrtila’ na Stojedinici bila je Diffo, Different Organization, koju je pokrenuo Damir Ludvig, tada poznatiji kao DJ Wumah. Oni su već početkom 90-tih počeli snimati stvari na engleskom jeziku, na žalost nisu snimili album ali su održali prva dva rep koncerta u Hrvatskoj, u svibnju 90. u KSET-u i u Pauku. Na prilično velikom koncertu u SKUC-u su se, između ostalog, okupili i gotovo svi budući nositelji hip hop scene u Hrvata.

ReelPsychodeliX feat. MC Wumah – Povratak potpisanih

Još u ‘Rap Attack‘-u pojavio se, kako ga vole nazivati, prvi hrvatski reper, danas Renman a tada pod imenom Futura 2000 ili Master Keops. Multitalentirani Renato Đošić među prvima je u Hrvatskoj počeo rokati u mikrofon, i to na hrvatskom ali ne samo to, bio je odličan grafiter, okušao se i kao DJ, glumac i voditelj, no najviše će ostati zapamćen po prvim snimljenim pjesmama koje su izašle krajem 80-tih i početkom 90-tih.

Vincent C. Palmer – Chicken scratch 1986. – obrada soundtracka filma ‘Policajac S Beverly Hillsa projekta Electro-Funk Art čiji su članovi bili, između ostalih, Renman kao Master Keops i Trpimir Vicković kao Vincent. C. Palmer

Renatto, Ant G’ns – 1992.

Čovjek sa brojnim nadimcima bio je jedan od pionira hrvatskog hip hopa ali dojma sam da je prebrzo izgorio i da se nije najbolje prilagodio novim snagama koje su došle vrlo brzo nakon njega i poslale ga u mirovinu, iz koje se pokušao vratiti albumom ‘The Album – Krka ili Krkaspi‘ prije 2 godine, ali album je prošao poprilično neopaženo, odnosno loše.

Renman-Nemreš bolivit

Renac je bio poseban po svom verbalnom stilu, odnosno prekomjernom upotrebljavanju ‘šatre’, i vjerojatno jedini reper iz početaka hrvatskog hip hopa kojega nitko nije niti pokušao, a kamoli uspio kopirati, upravo zbog specifičnog stila. Neupućenom su njegovi stihovi puni besmislica a pogled pun čuđenja dok njihovi prijatelji, koji zapravo razumiju Renmanov ‘jezik’, urlaju od smijeha. Na žalost, čini mi se da je taj njegov stil bio idealan za ulogu koju je Renac i odigrao, čovjeka koji je ‘zakotrljao’ stvar i prebrzo otišao u legendu. Bez obzira na zadnji album. Bio je prvi koji je repao na hrvatskom jeziku kada je to svima zvučalo glupo, i činio je to na svoj način.

Renman – Lijepe Žene Prolaze Kroz Grad

Renman, Divas – Lomi ga baby (1996.)

“Kak da ti velim da te limvo, a da me žiš i niš loše ne misliš, kad ne znam normalno čat, spikat i parlat”, kaže Renac, a rijetko tko ga razumije što je htio reći. Izdao je dva relevantna albuma, “Nemreš bilivit” i “Me & My Body J.C.”, a ta dva uratka pomogla su u formiranju hrvatske hip hop scene. Prije dvije godine nastao je njegov 3. album, prvi nakon 16 godina, ‘The Album – Krka ili Krkaspi’.

RENMAN – Kak bit barido ak nemaš krv za to

Renman-Osjećaj me prati da sam fiju

Iako je MC Renatto prvi počeo repati na hrvatskom jeziku i uspio za sobom povući nekoliko mladih entuzijasta, rep na hrvatskom jeziku široj publici približila je tek grupa ‘Young Lordz‘, matična grupa najkarizmatičnijeg i najvještijeg MC-a kojeg je Lijepa Naša do tada čula. Nenad Šimun, Mladi Gospar odnosno Target, a uz njega rokali su Shot, ReelPhast i DJ Psycho Samurai, koji su snimili jedan od prvih hip hop hitova na hrvatskom jeziku.

Young Lordz – Život vel’kog grada (1996.)

Kroz ‘Young Lordze‘ predstavio se sceni a uz Generala Woo-a u grupi ‘Tram 11‘ doveo je hip hop na tržište, u sve hrvatske medije, na radije i televizije, pogotovo slijedećom pjesmom.

Blackout Project – Hrvatski Velikani

Kratko nakon rata hrvatska publika bila je zrela za bend koji će kroz rep provući socijalno angažirane teme a to je bio ‘Tram 11‘. Iako su Target i Woo i prije ‘jedanaestice’ ušli u hip hop svijet, tek njihovom suradnjom krenulo je najplodnije doba hrvatskog repa, od polovice 90-tih pa prema novom tisućljeću. A krenuli su zahvaljujući 101-ici. Jedan od ključnih trenutaka hrvatskog hip hopa, na kojem se stvorila kritična masa repera u Zagrebu, bio je prosvjed za 101-cu 1996. godine.

Kada je legendarnom zagrebačkom radiju zaprijetio gubitak koncesije, osim što je okupio 100-njak tisuća Zagrepčana na Trgu bana Jelačića, prosvjed za budućnost radija koji je koljevka repa na ovim prostorima izrodio je i brojne suradnje mladih početnika na sceni koji su, između ostalog, godinu nakon prosvjeda, donijeli kompilaciju ‘Blackout Project – Project impossible‘. Ideja DJ Frxa prvi je put javnosti predstavila ‘Tram 11‘, Bolesnu Braću i El Bahatte-a koji će, brzo nakon tog izdanja, krenuti u solo prodore na scenu.

Blackout Project – Project impossible

Tada nastaju ‘Hrvatski Velikani‘, Target i General Woo, koji zaraznim i preciznim ‘Velikanima‘ uzdižu hip hop na razinu komercijalne glazbe i 1999. snimaju prvi komercijalni hip hop album u Hrvata – ‘Čovječe Ne Ljuti Se‘…

Pjesme poput ‘Čovječe, Ne Ljuti Se‘, ‘Kaj Ima Lima‘ a posebno ‘Pad Sistema‘, iako su se našle na komercijalnom albumu bile su i ostale istinske himne početaka hrvatskog hip hopa na nekoj višoj razini, pogotovo što se tiče interesa medija, izdavača i posebno publike.

Tram 11 – Čovječe Ne Ljuti Se

Grupa koja je ime dobila po tramvajskoj liniji koja spaja zagrebačke kvartove Dubravu i Črnomerec raspala se nakon samo 2 autorska albuma, ‘Čovječe Ne Ljuti Se‘ i ‘Vrućina Gradskog Asfalta‘ te kompilacije ‘Tajna Crne Kutije‘, već 2003. godine zbog nepomirljivih razlika i situacije koja je konstantno bila na rubu incidenta između jedina dva člana grupe, Targeta i Generala. Na ‘Crnoj Kutiji‘ izašla je i prva stvar koju su Target i Woo snimili zajedno (ni sam Taco nije siguran je li prva bila ova ili ‘Nemreš Zaustavit‘, ali ‘Rima Koja Slijedi‘ postoji na zvučnom zapisu pa ću ju ja izabrat kao prvu :P), još 1996. ali je na CD debi čekala čak 7 godina.

Tram 11 – Rima koja slijedi

“Zakaj b-boyi plešu u sredini kruga? Zakaj se blunt šalje u krug?
Zakaj se ploča tak vrti? Ne želim kvariti ljepotu kruga dubokim filozofijama i raznim
objašnjenjima, jer za to postoje znanstvenici. Odgovor leži u svima nama, jer je krug način na
koji svijet funkcionira, pa si odmah možemo reći da smo fakat glupi kaj se uništavamo zbog
straha i neupućenosti u nekaj kaj je drugačije od onog na kaj smo navikli.”

Target – Sve je to hip hop

General Woo je i nakon Trama nastavio solo karijeru i na albumima novijeg datuma zvučao od komičnog do odličnog. Taco je, pak, nastavio onako kako je želio ispočetka – underground. Njegova prva grupa, Young Lordzi raspala se zato jer Target nije želio ići niti korak iznad demo uradaka, sa Tramom je to učinio neočekivano, a raspad grupe vratio ga je na njemu, bar se meni tako čini, omiljeno mjesto, ‘podzemlje’, ilitiga underground.

Kao antipod ‘Tramovcima‘, ozbiljnim filozofima koji znaju što pričaju, otprilike u isto vrijeme pojavila su se ‘Bolesna Braća‘, podjednako vješti momci iz iste, uske skupine ljudi, koji se dobro zajebavaju i koji su pjesmama ‘Čiča Miča‘ i ‘Lovačke Priče‘ uletjeli na scenu i na njoj izazvali ogroman interes. Bizzo Bodega i Baby Dooks sceni su se predstavili upravo uz Tram 11, na zadnjoj stvari prvog albuma koja je izašla kao najavni singl za ‘Čovječe Ne Ljuti Se‘

Tram 11 – Malu Na Stranu (Feat. Sick Rhyme Sayazz)

Bolesna Braća upoznali su se kao klinci žicajući kartu za upad ispred Saloona, a došli su do toga da imaju ‘čast’ biti prvi hrvatski hip hoperi ovjenčani diskografskom nagradom. 2001. zaradili su Porina* u premijernom izdanju kategorije ‘Hip hop album godine’ kojim su nagrađeni za ‘Lovce Na Šubare’, njihov fenomenalan prvijenac, iza kojeg su došli ‘Radio Fanfara’ i ‘Veliki Umovi 21. Stoljeća’, najsvježiji primjerak iz 2010.

*hip hop je samo te godine bio na listi, već slijedeće kategorija je preimenovana u Najbolji album urbane klupske glazbe

Poznati producenti Dash i Koolade sa ‘Bolesnicima‘ su odradili i ovu stvar, koja se u vip lounge verziji našla na soundtracku romantične komedije sa Nicole Kidman iz 2001., Birthday Girl (Ljubav prije svega).

Sick Rhyme Sayazz – 15 – Pocasna Loza (Feat. Dash & Koolade)

Drugačiji od svih bio je dvojac Nered i Stoka, tvrdi zagrebački momci kojima su na pameti bili većinom pičke, droga, cuga i zajebancija svakakve vrste. Kao nekakav miks tvrdoće i ozbiljnosti Tramovaca i zajebancije Bolesne Braće, uz fenomenalne verbalne vještine i zajebanu narav, Neki i Stole brijali su tvrdu zajebanciju, opasnu zeku i zajebantski ozbiljnu kvartovsku briju.

Nered i Stoka – Vječno dole

“Divljajući po studiju, zakamenjeni na kauču ili oduševljeno klimajući glavom uz podlogu, svi smo svjedočili najboljem izdanju Crnog sina ikada. Frajer se skroz oslobodio rapajući napisane textove, a nek neko kaže da Neđo ne može bacit freestyle iz glave pojest će sve vas s napisanim textom, beskonačnim “top of the dome” rapom“, citat je iz Targetove knjige koji govori o Neredovom umijeću i ugledu koji je uživao u tim krugovima, i to kod jednog od ‘najvećih’, Mladog Gospara.

Upravo je Taco bio najveći uzor ovom dvojcu, koji je slično kao i Tram 11, proletio kao meteor, došao brzo i izgorio još brže ali iza sebe ostavio veliki bljesak i trag.

Crni sin – Blackout Project

Marko Lasić i Marin Ivanović snimili su samo jedan zajednički album, remek djelo ‘Spremni Za Rat‘. To je bio moj prvi album hrvatskog hip hopa, na jebenoj kazeti, koju sam ukrao frendu. Ali mislim da je imao dvije, inače ju ne bi maznuo. Kazeta koja se odvrtila više puta nego Bruno Mars na Anteni mene je razorila i ostavila brutalan dojam a sa njom je počelo moje višegodišnje druženje sa hrvatskim hip hopom.

Nered i Stoka – Spremni za rat

Nakon prvog i jedinog zajedničkog albuma, koji je prava lektira hrvatskog repa, dvojac se razišao ali ostao na glazbenoj sceni, te se i dalje povremeno pojavljuje u medijima, što zbog glazbe što zbog raznoraznih komuna, odvikavanja i sličnih pizdarija i nestašluka. ‘Spremni Za Rat‘ nisu i neće uspjeti nadmašiti, iako se trude srećom ga do sada nisu posrali, što samo govori o tome koliko je album dobar.

Nered i Stoka – Kak je bilo prije

Nered I Stoka – 199 Deva (Feat. Bizzo)

Nered i Stoka odlučili su probati raditi zajedno još barem jednom, dio materijala već je vani a za analizu je, što se mene tiče, još prerano. Pa poslušajmo.

Nered i Stoka – Underground 2015.

Čovjek čije su rime bile tako smislene i tako tečne, da je većina ostalih pored njega izgledala kao pokušaj. Dok su drugi reperi ponekad morali izmišljati nove riječi i izraze kako bi funkcionirala rima, njegove su zvučale kao tekst koji je godinama samo čekao da bude pročitan, a tekstovi toliko jaki i inteligentni da ih je bez problema mogao jednoličnim stilom bacati na hrpu bez da pokvari dojam. Bio je to El Bahattee.

Obzirom da ova vrsta glazbe vrlo često u sebi nosi kritiku aktualnog društva, politike i svega što nas okružuje, brojni su se okušali i u predviđanju budućnosti. No, nitko kao Bahati, daljnji rođak Franje Tuđmana koji je po njemu i ostalim ‘velikim Hrvatima’ udarao maestralno i bez milosti. Na žalost, dosta njegovih pjesama danas je aktualnije nego ikad, ali to neću pripisivati njemu već našem retardiranom društvu koje se od 91. nije maknulo od 91. o čemu fantastično slikovito govori ova pjesma. Šaudaut Savska.

El Bahattee – Čovjek pod naponom

Znam napravili ste puno prošli svašta
Al sranje vam se previše i olako prašta
Srozali ste ugled čovjeka koji je obranio moj dom
Pohlepni ste bez granica i radite po svom
Mislite li na one koji su digli ruku na sebe
Mislite li na djecu ili mislite samo na sebe
Mislite li na svoje fotelje i rang liste
Za šta se uopće sada borite imate li čiste, pazite,
Zemlju nam ispunjavaju čiste kurvine duše
K o strelica na krovu u smjeru gdje vjetar puše

‘Ljutiti pitbull’ Stiv Kahlina iza sebe je ostavio samo 2 albuma, klasik ‘Svaki Pas Ima Svoj Dan‘ i ‘Amen’, prvi hrvatski album na kojem se susreću metal i hip hop i na kojem se Bahati okrenuo staroj ljubavi, žestokoj električnoj gitari, ali i album koji je ujedno obavezna lektira svakome tko voli ‘nabrajanje’. ‘Amen‘ nije prošao kod šire javnosti, vjerojatno zbog ne baš najbolje produkcije, koju naglašava netipično bučan put kojim je Bahati krenuo i kojim je odjahao u suton, ali to ne umanjuje njegovu kvalitetu. Dapače. Njegove tekstove dovoljno je pročitati, zvuk je ipak sekundaran u njegovoj priči, barem što se mene tiče.

Bahattee je odjebo odavno karijeru

jer prevršava svaku mjeru

tvrdoglavo ide u svom smjeru mada ne zna kuda

al Bahattee ima jebeno najveća muda

Bahati je, u dosta kratkom ali bogatom periodu karijere na sceni, osim vječne ‘underground’ slave uspio zaraditi i doživotnu zabranu ulaska u SAD zbog transparenta ‘Jedite kurac‘ na američkoj zastavi koju je na dodjeli ‘Porina‘ pokazao kao protest protiv napada na Irak.

Prva Petorka – Prvih Pet 2007.

‘Dopizdilo mi je. Nemam više želju, nemam nikakav poriv‘, kaže čovjek koji nije volio da ga nazivaju ‘Hrvatski Eminem’ i koji je iza sebe ostavio 2 različita ali maestralna albuma i vrlo brzo se povukao u nepovratnu mirovinu.

Ovo je bila priča o ‘Prvoj Petorci‘ zagrebačkog hip-hopa, početak jedne duže priče čiji nastavak uskoro slijedi…

Bonko Zvogdan

Preuzeto s Buka je u modi bloga.