Stjepko Galović aka Rimokatolik aka Emtivi Andrija tj. Kandžija, izdao je svoj album prvijenac naziva "Narodnjaci". Album sadrži 18 pjesama koje su prikaz dirty sounda na slavonski način. Album ima sve što jedan pravi rep album treba imati, dakle ima intro nazvan "Narodnjaci", koji opisuje balkansku zabavu uz zvijezde Granda, alkohol, oružje i pripadajuće kretnje (urlanje i klečanje na koljenima) da bi se nastavilo sa stvari koja se zove "Neodgovorni govori" u kojoj se Kandžija okomljuje na medije, političare i sve ono što nam svakodnevno bombardira živote i opterećuje iste. Slijedi pjesma "Bič" (koja se po naslovu može dvojako shvatiti) koja je svojevrsni Kandžijin reprezent ali i određeni betl, no ne protiv drugih repera nego cjelokupnog društva. Pjesma zbog koje će se reperi odreći Kandžije (kako on sam kaže u uvodu) (ne)ljubavna je pjesma o djevojci po imenu Jelena, koja prikazuje oprečnost prema već ustaljenim pjesmama o djevojkama, njihovoj ljepoti, nježnosti i općenito divljenju. Uz rock/ska stil Kandžija prikazuje Jelenu na posve jedinstven način gdje spomenuta Jelena nije bilo koja Jelena ili pak izmišljena djevojka kao Edina Jasna iz pjesme "Gansi". Prepuštam slušateljima da prepoznaju o čemu se radi. 

Kako svaki rep album mora imati storytelling formu, tako i na ovom albumu pjesma u toj formi je "Obična priča". Na ovu pjesmu ne bih trošio puno vremena (jasna je sama po sebi), no izdvaja se po tome što je jedina na kojoj Kandžija ima gosta na refrenu, poznatog srpskog repera Sky Wikluha, koji je ujedno i jedini gost na cijelom albumu. Slijede vesela i brza pjesma "Bicikl" s pripadajućim skitom (spot za ovu pjesmu možete vidjeti na YouTubeu) i jednako vesela pjesma "U trendu" koja govori o modi, modnim guruima i općenito osobama iz hrvatskog modnog svijeta, a koja se ujedno nalazi i na Kandžijinom demo uradku nazvanom "Jea…Mixhejt". Kako bi opravdao naslov albuma, Kandžija se ponovno vraća na osobe sa seljačkim nagonima, no ovog puta radi se o prikrivenim brbanima koji sebe smatraju urbanim i uberkul, što nije novo u smislu rep teme, ali je novo u smilu situiranja takvih osoba u grad Osijek, gdje takva tema dobija dodatno na težini. 

Pod utjecajem svog rep suborca Triki Stila, Kandžijine pjesme "Vladaju svijetom" i "Na valentinovo" otvoreno progovaraju o seksualnosti i kinky stavovima uz fenomenalne bitove, pogotovo u pjesmi "Na valentinovo", koja uz recitiranje u rimi ima jazz pozadinu i zvuči drugačije uspoređujući je s drugim tvrdim beatovima. Pjesma u maniri kritike sponzoruša i klinki koje se pale na matore lovatore zorno je prikazana u pjesmi "Stare mrcine". Kao što je s "Jea…Mixhejta" preuzeta stvar "U trendu", tako nam Galović prenosi još jednu pjesmu po nazivu "Zemljopis", koja je tekstualno ista kao i na demu, ali odlično remiksirana uz izmijenjen oblik flowa. 

Budući da je Kandžija politički osviješten MC, neke pjesme na albumu upravo su takve tematike. Pjesma "Betmen" govori o heroju koji nas dolazi spasiti od zlih političara, no koji ipak ispada nesposoban mada je superheroj, te pjesma "Državnik novog kova" u kojoj Kandžija kroz svoj lik prikazuje nesposobnost naših političara popraćenu nedostatkom morala i opsjednutošću novcem i moći. Album također progovara i o problemima mladih i to opet u dvije pjesme. "Reprize" govori o ovisnosti o TV-u, Playstationu i otuđenosti ljudi modernog svijeta, dok je pjesma "Nema spavanja" svojevrsna interpretacija davnog hita "Insomnia" grupe Faithless, gdje je Kandžijina nesanica uzrokovana stresom i svim "divnim" opterećenjima koje nam donosi kapitalizam i brzi način života. Zadnje dvije pjesme na albumu su "Malo sutra", pjesma koja također govori o trulom društvu i lošem stanju ljudi u našoj državi, gdje Kandžija koristi elemente Baretove pjesme "Ja sam budućnost" i time pjesmi daje poseban zvuk. Zadnja (ali ne manje važna) pjesma na albumu zanimljivog naslova "Nije zadnja", ponovno kritizira naše bajno društvo, ali daje i jednu optimističnu crtu, gdje će se uz rad, ljubav i dobrotu stvari ipak okrenuti na bolje. 

Kao što sam na početku spomenuo, album je prilično "prljav" i osobno ne očekujem previše fanova, pogotovo onih koji su očekivali komercijalu i klupske stvari s puno humora. Beatovi koje su radili Koolade, Hrvoje Marjanović aka Sett i Toza, prilično su teški i čine ovaj album dodatno ozbiljnijim. Grafički dizajn albuma također je odlično i izuzetno kvalitetno odrađen, s odličnim fotografijama popraćenim tekstovima pjesama. Zaključna je ocjena ovog albuma opisna, ako želite čuti teški rep album uz koji nećete plesati, koji će vas na neke momente nasmijati, ali već sljedećeg trena uplašiti i zabrinuti, u tom slučaju preporučam ovaj album. Ako pripadate ekipi koja voli komercijalu i neobvezne rep tekstove, preporučam izbjegavanje ovog albuma ili savjetovanje s liječnikom ili apotekarom prije slušanja radi mogućih nuspojava. 

Izdaje: Dallas Records 

Autor: Aron Pecnik