I tako sam jednu prosječno (ne)ugodnu večer, nedugo nakon što je prošao zadani rok za kolumnu (sry ppl), počela zujati netom, sasvim odlučna da ću pronaći novu temu za kolumnu jer mi se zadnja čini suviše dugačka i nedovoljno inspirativna baš za danas; Mislim da ću je ostaviti za sljedeći put. Iznenađujuće, vrlo brzo sam naletjela na zanimljivo istraživanje o tenisicama i prodaji, pa si mislim, stvarno sam relativno dobro upućena u trendove i hitove među tenisicama, ajmo baš vidjeti koje su zasjele na prvo mjesto. Nadalje, mislim si, sigurno su Yeezy 750 Boost… Kad ono neke nakaradne Nikeice koje nikad nisam vidjela.

E pa sad krenimo redom. Istraživanje je u obzir uzelo tenisice koje su izašle u prvoj četvrtini 2015. te su ih složili po vrijednosti i prodaji. Istina, Yeezyce su došle na prvo mjesto prodaje, i to dobrano ispred ostalih, ali po cijeni su druge. Na prvo mjesto zasjele su Air Foamposite One Tianjin, tenisice čiji žniranci sežu skoro do vrha nokta na nožnim prstima i na sebi imaju malog Azijata; Iako su rezervirane za kinesko tržište, zašto bi netko dao 1694 dolara za to?! Sljedeće su Yeezy 750 Boost, pa Air Jordan 2 Just Don (podsjećaju me na Filling Pieces), Air Foamposite One Chromeposite Mirror (metalik srebrne, jer zašto ne), Flyknit Superfly Mercurial (sive i plave čarapice), Asics Gel Lyte III Packer Dirty Buck, Air Jordan XX9 Photo Reel (totalno Photoshop ala 80-e), Asics Gel Lyte V Commonwealth Da Vinci i Nike x Fragment Sock Dart Obsidian… šlapice.

Nakon ovoga mene stvarno zanima tko dizajnira te tenisice?! Ja bi zbilja voljela vidjeti to na cesti. Ovakav miks kiča i minimalizma već dugo nisam vidjela. Je li ti dizajneri fakat nose te Nikeove šlapice s čarapicama, a da im nije bed?? Srećom, prodajna lista je bila sasvim različita i puno nosivija (bez da se crveniš), što pokazuje da ljudi koji zbilja ulažu u tenisice imaju nešto zdravoga razuma.

Modna industrija zbilja zna biti toliko nevjerojatno opičena i ne nosiva, ali industrija tenisica (što je hm da isto industrija mode, glupačo) te granice pomiče skandalozno daleko. Upravo me te Nikeove šlapice fakat bole. Podsjetile su me na traumatično iskustvo kad sam u 3 ujutro čekala tramvaj kod SC-a Stjepan Radić i lik do mene je nosio šlapice poput ovih, ali forme rukavice – rukavice za stopala, dok je u ruci držao slikovnicu. Lik je, naravno, krenuo pričat kako se probudio sa slikovnicom i ne sjeća se od kud mu je, a da su te “tenisice” nešto najudobnije kaj je ikad nosio (izgleda da to što izgleda kao patka i nije nekakav, bitan faktor). Najgore od svega je to kaj nisam sigurna jesu li me više prepale njegove šlapice ili slikovnica i jedva sam čekala da tramvaj dođe, no ako ovo čitaš svejedno ti šaljem pozdrave.

Jedino što je ridikuloznije od ovih najvrjednijih tenisica su njihove cijene. Ekipa traži od 2500 do 10000 kuna za obuću koja sigurno je kvalitetna, ali je vrlo trashy. Naravno, možda sam to samo ja, iako uzimam u obzir to da su limited tenisice i slično uvijek nešto otkačenije.

Poanta na kraju svega je sljedeća: Mislim da bi ovakve budalaštine (čast izuzecima, recimo plavim Jordanicama i Asicsu) nosili samo Migosi, a mislim da ne trebam objašnjavati što mislim o Migosima. Hannah Montana. I can’t. Vidno sam razočarana cijenom i dizajnom onoga što je prva četvrtina 2015. donijela i iskreno se nadam da će ostatak godine biti produktivniji. Nego, kako se vama sviđaju?