Izvođač: Magellano
Pjesma: Bojiš se mraka
Album: Ponovno čovjek

[Magellano]
Večerao sam sa Silosom fini rižoto
njegove mame i Dalmesso salame
i zbijali smo šale, smijali se grohotom,
instrumentale zakopali duboko,
to ne može svatko ( ne, ne ), ne pogotovo
onaj što ne zna stvarat maštovito
i okovan je okovom, valutom novčanom,
taj ne može znat kako, kako rokamo,
krto i opasno….AC3PO!!! Dođi da pjevamo!
"Sinestet!" Ništa drugo nemamo,
za drugo ne znamo….
Ako sam ikad složio dobar flow,
svaka zasluga Bogu jer to je djelo njegovo,
samo greške su moje, kao što reče Malcolm X-
istinski junak koji je budio ljudsku svijest,
a u današnje doba je postala sramota
vjerovat u Boga, bit duhovan i dobar…
svatko gleda samo svoja materijalna dobra,
to danak ubire, duša plače, odumire,
mladi ne drže do znanja, ne postavljaju pitanja,
Tko je stvorio svjetlo dana i erupcije vulkana?,
Tko je stvorio svaki klanac, paunove, divna stabla?
Paukove? Ribe? Zemlju? Šta se stvorila sama?
Ljudi su žrtve obrazovanja putem TV kanala,
misle da je ljudski život poput morskog vala
koji se kratko pojavi i nestane u pijesku žala,
zato se i boji smrti svaka takva budala…
O, neuki čovječe, znaj da je duša
besmrtna sušta esencija Boga
koja napušta tijelo nakon smrtnog hropca
i odlazi direktno do savršenog tvorca!
Tu joj se procjenjuju život i djelo,
zatim putuje kroz portale i dimenzije daleko,
dok ne naiđe na novo materijalno tijelo
u koje uđe, oživi ga, obuće kao odijelo!
I tako tisuću puta za redom! To su joj puti,
tisuću ljudskih godina odgovara Božjoj sekundi,
a ljudi se pouzdaju u prolazne stvari,
kad ih one izdaju prolupaju ako su slabi,
završe u ludari, o njima kolaju priče
kako izgubljeni lutaju i nos brišu lišćem…
oni "jači" se ubijaju drogom i pićem,
ali čovjeku treba više, srce mu viče,
u prsima ga stišće, tu nema sreće mira,
plaši ga rima što panoptik recitira…
Bojiš se mraka? Od silnog straha
gasiš Sinestet i doma puštaš Jacquesa.
Znam da je ne razmišljat opcija lakša,
ali ja ne želim da mi djeca odrastaju prazna,
kada danas-sutra budem imao kćer ili dječaka
naučit ću ih da do kraja života treba maštat
i drugima opraštat, molit i stvarat,
ić naprijed i naprijed i naprijed, ne stajat,
od sebe odvajat i drugima davat,
da je jedan jedini Bog, zovu ga i Jahwe i Allah
i treba beskrajno poštovat njegov Univerzalni Zakon
koji vodi naše duše svojim spiralnim tragom
Istine obilježene Mudrošću i Ljepotom,
a snagu treba napajat svekolikim Životom
i njegovom divotom i beskrajnom ljepotom,
koju ima i puž i kaktus i potok
i sva živa bića, jer svi smo jedno,
a smrt je logični završetak zemaljskih priča
i ne treba je se bojat, već čekat spremno
i ponosno krenut u nova staništa, preko novih granica,
zaslužit Vječna Lovišta, gdje je konačan mir, gdje završava Potraga….