Nažalost, već i ptičice na grani (koje su ostale) znaju epilog devetog izdanja općevoljenog nam festivala, orahovačkog Ferragosto JAM-a.
Prvi puta u povijesti održavanja ove kontinentalne atrakcije, organizatori iz Kluba Dostave zvuka bili su primorani otkazati održavanje festivala, obzirom na količinu padalina i prolom oblaka za vrijeme i nakon druge (od ukupno tri) večeri festivala.

Sudeći po komentarima koje sam uspijevao iščitati na službenom eventu, od trećeg izdanja Ferragosto nije zadesila ozbiljnija kiša, a kako sam već četiri uzastopne godine revan svjedok tome, sa velikim žalom izvještavam o ovom nemilom događaju koji nasreću nikom živom nije naštetio više osim što ga je na momente učinio olimpijskim kandidatom u sklizanju po blatu uz neizostavno sušanje šatora, odjeće i ostatka tekovina.

Sada kada je festivalska atmosfera dočarana s one negativnije strane, koja čak i nije toliko negativna, obzirom da se i u tom adrenalinskom naletu nađe zanimljivih trenutaka vrijednih prepričavanja, red je reći kako je do momenta kada je za vrijeme koncerta Josipe Lisac kiša počela padati, Ferragosto tekao svojim regularnim tijekom.
Ogromne mase ljudi, imam osjećaj možda i najveće otkako je festivala, konstantno su pritjecale, auti su neprestano cirkulirali lokacijom jezera, a lijene dnevne obveze su mnoštva kratila kupanjem u jezeru, sunčanjem, odbojkom, laganim loungeom u restoranu ili obližnjem kafiću te izštekanom stageu na kojem su mladi kantautori u hipijevski laganoj i opuštenoj atmosferi prezentirali svoj opus pred okupljenima.

Kako već spomenute četiri godine imam priliku ferragostovati, ne nalazim bitnije razlike od prošlih. Sve ide svojim tokom, ljudi se zabavljaju na već spomenute ili nanovo inventirane načine (zašto se, recimo, netko ne bi vozao u kolicima napunjenima vodom, ili zašto se na vodenim madracima ne bi održavala raznolika akrobatska natjecanja), cijelog dana festivalski good vibe je sveprisutan, kako bi i inače trebalo biti, a Ferragosto je školski primjer toga, onoga što bi svaki festival eskapistički trebao predstavljati, a to je opuštena razbibriga uz ljude koji se po pitanju toga osjećaju i ponašaju jednako. Bakine rakije, stričeve kobasice, imaš svega i dobro je sve. Dan otiče sporo što nikako nije mana, dok navečer ne otpočne festivalski program na Piknik stageu. Koji je, nadam se, dobro, i čiji oporavak, nadam se, teče dobro.
Najveća festivalska pozornica, do koje vodi od subote bačena u opticaj staza spusta u blatu, za vrijeme nevremena kišom je natopljena i produkcijski bespovratno uništena, barem za ovaj festival, stoga je odluka o otkazivanju bila samo formalnost koji nipošto ne treba stavljati na pleća organizatora. Obzirom na količinu i pozitivnost komentatora na eventu, među kojima je mnogo njih kojima je ovo bio prvi FJ i koji ne kriju svoju oduševljenost ovim najboljim hrvatskim open-air festivalom u unutrašnjosti, rijetka su ljudstva koji bi svoje frustracije zbog otkazivanja povezivali s organizatorima te ih tako teretili u obliku povrata novca ili kojekakvim drugim olakšicama. Premda sam bio akreditiran i tako oslobođen plaćanja festivalske takse, 100/120, ma i 150 kuna mi nikad ne bi predstavljalo nikakav problem, tim više ukoliko mi je zabava u ova prethodna dva dana ranije sama po sebi, na cugu, cigarete ili bilo što treće, eventualno, bila i duplo skuplja.
A za taj novac vi dobivate jezero, masu ljudi željnih zabave i prijateljstva UZ kvalitetne izvođače koje i sam organizator mora podmiriti.
U svakom slučaju, bilo kakva rasprava o srazu cijene i zabave, odnosa dobiveno-uloženo, u slučaju Ferragosta je bespredmetna i to bi bilo to, moja dva centa na tu temu.

E sad, dolazimo do onog dijela gdje vam opisujem kakvi su pojedini izvođači bili. Obzirom da je Hip Hop Unity portal s isključujućim fokusom na hip-hop kulturu te tako na rap izvođače, ćemo stoga u ovom izvještaju govoriti samo o tome kako su prošli nastupi Ede Maajke i Kiše Metaka. Bilo bi svakako više govora općenito da je cijeli festival prošao kako je zamišljen, međutim, koncert Elementala bio je na Piknik stageu zakazan kao zadnji te je zbog toga jedini i otkazan kada je kiša u kombinaciji s nevremenom postala potencijalno opasan čimbenik za posjetitelje koji su htjeli svjedočiti koncertu Remi, Shota i ostatku pratećeg ansambla. Također, beogradski Bad Copy, koji je već gost bio 2013. godine, trebao je kao zadnji na Pikniku nastupiti trećeg dana, ali dosad vam je već kristalno jasno da trećeg dana nije bilo.
Edo Maajka & Frenkie, kao i ostatak F(M)JAM klike bio je na svojoj standardnoj razini. Klasično živahni, uz dobro nadopunjavanje kao rezultat dugogodišnjeg međusobnog ‘sparinga’ na zajedničkim ili pojedinačnim koncertima, teško da su mogli razočarati. Reklo bi se, standardno dobar koncert u režiji Ede i Frenkiea. Izveli su svoje najveće hitove koje biste i mogli očekivati od njih za vrijeme jednosatnog festivalskog nastupa, a i satnica je bila nekako taman, nešto prije ponoći.

Mnogima je to relativno zadovoljavajuće vrijeme prije nego u sitnim satima nestanu u bespuću mase, drugih pozornica i jezera. Nakon njih publiku je u trans bacio zagrebački ska-punk Kawasaki 3P-a, uz Puta Madre, Ni da ni ne, Antonija, nakon čega se večer nastavila dalje.
Sutradan, na osobnom scheduleu bilo je malo Izštekanog stagea, na kojem sam stigao posjetiti simpatični ženski dvojac iz Augustea uz gitarsku pratnju, kao što sam već naveo, u toj općeprihvatljivoj lijenivačkoj atmosferi. Potom sam otišao negdje oko 20:15 na Kišu metaka na Piknik. Malo je reći da sam domaćin na koncertima Splićana, ali nije da je to nešto što govorim negativno nastrojen.

Svaki puta njihova mi je doza trep gangsterizma dovoljna za bazu jednog dana da se osjećam kao Kerum, Svaguša ili koji drugi antagonist/protagonist njihovih poema, pa je tako slučaj bio i ovdje, nekako nalože za ostatak večeri. U nešto dnevnijem terminu dobro su, već standardno bez Papija, zagrijali publiku pripremivši ju na koncert Josipe Lisac, kako su i sami istaknuli. Uz dva foldera, nije bilo nečeg za što bih mogao reći da je nedostajalo u njihovom nastupu, a nije ni njima zafalilo svjetla kada se već mrak polagano spuštao jer im je iz publike, da se malo pojedinačno prosvjetle, jedan posjetitelj bacio baklju. Srdačno su pozdravili Ferragosto, na koji su se i oni, kao i Edo, vratili nakon prošlogodišnjeg izbivanja.

Propustio sam MTDE, da bi se potom, valjda kao i cijeli festival, sletio na Piknik kako bi svjedočio njenoj magiji, čaroliji, kako sama kaže. Naravno, riječ je o koncertu Josipe Lisac.

Otišao sam iz puke znatiželje, iz razloga jer me zanimalo koja odjevna kombinacija će ovaj put biti izvađena iz ormara kao i da vidim njen nastup koji uspješno i nenamjerno promašujem već nekoliko puta. Malo je reći da je Josipa oduševila, ali je kiša koja je pljuštala sve jače i jače kako je koncert oticao, bila na kraju jača od mnoštva. Kiša je taj dan odlučila biti luda.

Posjetio se nakratko i DJ stage na kojem je nakon prvog naleta kiše ordinirao BLAW:BLAW kolektiv predvođen Zembom, ali je kiša po drugi puta uzela maha, a tada je već počelo spašavaj-se-ko-može. Za mnoge, ne i za mene.

Ovime završavam ovogodišnje raportiranje, reperi su ostali nešto uskraćeniji nego što je projicirano, ali ako je netko kumovao tome, to je Vakula i njegove proklete anticiklone.
Ferragosto kao Ferragosto, položio je sve ispite još prije samog početka festivala, a u istom se ozračju gledamo i na jubilarnoj desetki. Bring it on!

Tekst: Marko Kaselj
Foto: Osijek 031, Frenkie Facebook, Blaw:Blaw Facebook
Video: Vjeran Ratković, Ivan Fremec, Tomislav Hujber