Nered i Stoka grmili u Domu Sportova, ali jesu li bili bolji od Vojka koji je doveo više ljudi? (Foto, Reportaža)
Konačno smo dočekali još jedan veliki koncert ujedinjenja zagrebačke stare škole. Dom Sportova nadmašuje kapacitete svakog hrvatskog kluba i stvarno je lijepo vidjeti da se hip hop vraća u velike dvorane. Nadam se da će se ovaj trend nastaviti sljedećih godina. Ovo je prije svega hip hop portal, pa za razliku od većine ostalih medija koji su ispratili ovaj događaj ovdje neće biti govora o tome ko se oženio, ko se skinuo, ko je dobio dijete, ko je objavio novu sliku na instagram, ko se zdebljo itd. Moram reći da iako će reperi igrati na kartu nostalgije dok ne izmuze ljude do kraja, ovo je bio objektivno bolji koncert u usporedbi s nekim ko više igra na kartu hype-a poput Vojka koji je prodao više karata (nešto jeftinijih), ali doveo manje gostiju na binu. Također moram reći da Vojko nije iskoristio punu satnicu, a cijeli njegov nastup je toliko krhak da je samo mogao nekoga poput High5-a staviti kao predgrupu te se oslanjati na estradnu zvijezdu čije pretpostavljam pjesme ugasi sam kad ih čuje. Nered i Stoka su ispoštovali ogroman dio hip hop scene. Predgrupe su bile Khan i Suicidal, Dante, ONI i Dregermajster Crew. Svaka od predgrupa je vrijedna pažnje te ako je netko prije čuo za njih, toplo preporučam da provjeri i novije pjesme.
Nered i Stoka su izašli uz orkestralnu muziku praćenu svjetlima i hrpetinom dima. U trenutku prvih stihova cijela je dvorana bila obasuta konfetima. Otvorili su koncert pjesmama s njihovog prvog albuma “Spremni za rat”. Publika je bila uživljena u dobro poznate tekstove. Koliko je samo ruku bilo u zraku to je nešto neviđeno, valovi poput tsunamija jaki, bili su sinkronizirani i laki. Prošla me jeza, a na Vojku je sigurno više ljudi skakalo, ali to me ostavilo ravnodušnim. Na Neredu i Stoki osjetilo se jedinstvo svih kvartova u Hrvatskoj i mentalitet doba u kojemu smo odrastali. Nakon početnih par pjesama obratili su se publici. Morali su iskoristit vrijeme u dvorani što je značilo da nema stajanja, pozdravili su ljude koji su došli iz svih krajeva , zahvalili se onima koji su izdvojili svoj džeparac, a tijekom cijelog koncerta je komunikacija s publikom bila na visokoj razini. Ako ste bili na Kustošiji prije 20 godina i danas, možete primijetiti da je tamo vrijeme stalo, tako da se nismo vratili u to doba nego samo osvijestili da je grad i dalje pokraden. To znaju i ptice na grani, ali ne znaju da na Neredu i Stoki publika ima “zmajska muda”, a gledajući klince koji izlaze na trap pitam se imaju li ih uopće.
Od gostiju su se najranije pojavili Target i Woo, a Nered i Stoka su se kroz cijeli koncert izmjenjivali, mijenjali odjeću i pozivali redom goste. Mislim da su čitatelji ove reportaže dobro upućeni u materiju pa bih zato izdvojio samo izvedbe koje su meni djelovale najbolje. Target i Nered su zapalili dvoranu svojim klasikom “Crni sin”. Bizzu nismo mogli ni čuti koliko se dvorana orila kad je uletio na beat, zajedno s njim bio je i Baby Dooks. Light show je cijelo vrijeme bio pomno isplaniran, a Stoka se svako malo skrivao publici i repao iza dima. Na pjesmi “Zeleno , Zeleno” dim je pratio boje uz refren, a kada je Renman rešetao svoj dio “Stilske mafije” u cijeloj dvorani se smračilo te su reflektori samo njega pokazivali. Dash i Nered su imali čak 3 svoje stvari na repertoaru i to je grmilo. Stoka je pjesmu “Stara škola kreka” posvetio svima koji su izgubili život u borbi protiv droge i mislim da bi rijetko ko ostao ravnodušan pored toliko upaljača i bliceva. Jedno po jedno svjetlo se gasilo što može simbolizirati ugašene živote, a tama na kraju pjesme pokazuje da vodimo rat u kojemu ne možemo pobijediti. Takva komunikacija publike i izvođača daje ovom koncertu dubinu i smisao cijeloj priči.
Na pjesmi “Za grad koji imam rad” Nered je vrhunski pripremio teren za Stoku da uleti. Valja pripomenuti da smo čuli i par stvari koje će tek biti objavljene, a slušajući sam osjetio onaj reperski inat. To me oduševilo jer često se zna reći da su reperi “stare škole” u cijelom svijetu neinovativni te da im se rime ponavljaju. Dosta je toga bilo prvi put izvedeno, a cijela je dvorana bila u transu kada smo uživo čuli “Ritam grada” s divom Josipom Lisac. Moglo bi se reći da je to bio vrhunac koncerta, također smo imali priliku vidjeti malo breakdance-a uživo. Nered je pred kraj ugostio i Zaprešić Boys-e, a to vrijeme sam proveo pored šanka još istraumatiziran od svjetskog prvenstva. Šalu na stranu, vrijedi pohvaliti organizatore. Cijene pića prihvatljive, gužve nije bilo, dovoljno sjedećih mjesta, majice na prodaju, show za pamćenje. Nadam se da će hip hop kod nas nastaviti ići u ovom smjeru, ali ionako samo pratimo trendove. Puno vas je vjerojatno sretno zbog toliko ljudi na koncertu jer su godinama dolazili na kapaljku, ali sada kada smo došli do ove razine trebamo birati, a ne samo jesti ono što nam je servirano. Svejedno, jedna ljubav za Dom Sportova i pokretanje mase!
Reportaža: Martin Boroš
Photo: Katarina Skrbin
STAY CONNECTED