Pannonian challenge osječko je skateboard/bmx/in line skates/mountain bike natjecanje i tijekom zadnjih 7 godina održavanja je izraslo u respektabilan događaj. Svake godine sve više ekipe iz cijele Hrvatske dolazi u inače mirni grad uz Dravu i ispunjava ga dobrom zajebancijom poduprtom alkoholom, a skate park postaje mali hram dobre muzike, ljudi čudnog izgleda i akrobacija na neobičnim prijevoznim sredstvima. A organizatori se uvijek pobrinu da se zajebancija nastavi dugo u noć.
Prve večeri kontesta, dok su se natjecatelji zagrijavali, ekipa je bila u/na/pored samog parka ispijajući sve tekuće što se moglo nabaviti u krugu 500 m, a to sve uz solidan set DJ-eva Pipe i Ahmaada. Druge večeri, za ovu stranicu najzanimljiviji je bio koncert u dvorištu Wege, a najavljeni izvođači bili su Sett s bendom, Triki uz pratnju Malih Đapića, te Ajs Nigrutin i Timbe. Standardno za ovaj grad je nažalost da svi koncerti kasne, pa smo tako i sada dobili dobra dva sata slobodnog vremena (što su gotovo u pravilu svi iskoristili za alkoholno zagrijavanje) koja su bila popraćena poprilično napornim dramenbejs setom. Pričalo se po selu da je Nigrutin kasnio i otišao se oprati kod Trikija da mu pazusi budu spremni za nastup.
Konačno, kada smo dočekali dolazak svih potrebnih za veselicu, počela je uživo muzika, a prvi na programu bio je Sett sa bendom. Taj zvuk me poprilično zanimao s obzirom na Settove izvrsne podloge-s dobrim bendom ima mnogo potencijala. Nažalost Sett je još uvijek nedovoljno eksponiran, tako da se publika na njegovom nastupu sastojala od desetak ljudi koji znaju njegov rad, nekolicine pripitih djevojaka koje su svojim debilnim plesom davale do znanja kako zapravo nemaju interesa za ovu muziku, te hrpe nezainteresiranih ljudi koji su stajali i zurili prema bini kao da stalno očekuju da se nešto dogodi. To bi moglo dijelom biti i zato jer jer bend nije još skroz uhodan i nemaju tako moćan zvuk kao kad Sett sam posloži svoje stvari. S druge strane Sett je bio izvrstan, u početku malo ukočen, no poprilično se uživio i pokazao svoju energiju na bini. Za bek vokale bio je zadužen Triki (barem mi se tako činilo jer je i on bio gore na bini), no čini se da baš i nije znao riječi tako je stajao sa strane i većinom podsjećao na nekog od umrtvljene publike tko se slučajno zatekao na bini. Settov repertoar bio je kratak (Dok popijem piće, Rutina, Superstar, Mi…), a vrhunac je bila zadnja stvar koju je izveo, ujedno i zadnja stvar na albumu- Jedanaest. Bend je zvučao najbolje, dobar funky zvuk, publika je nabacila pedofilsku čagu i osmjehe na lica. I Kandžija se popeo gore sa željom da sudjeluje, no nije bilo mikrofona za njega, pa je njegov dio pjesme odradio Sett i tako završio nastup-koji ipak popraćen popriličnim aplauzom.
Odmah nakon njega nastavlja Triki. Situacija sa publikom bila je slična, s razlikom da je bilo nešto više glava koje su se klimale u ritmu i više usta koja su znala riječi, no i dalje poprilično pasivno. Bend je zvučao bolje nego u Settovom slučaju, a dotični je davao bek vokale, i za razliku od prethodnika znao riječi. Za vrijeme svog nastupa Triki je živnuo i izvrsno odradio pjesme, u pauzama dobacio koju duhovitost u svom stilu i pružio dobar komad zabave. Mnogi su se iz publike mogli poistovjetiti sa njegovim pjesmama – Fudbalerka za ćelave, Ukroti zmiju za samce, a našlo se ponešto i za poštare. Najbolje je primljena Boli me john (prije koje nam je Triki objasnio kako ga zapravo boli k**** ali je nakon cenzure čovjekotvorni organ nazvan john), točnije završetak pjesme kad bubnjar podivlja. Ekipa je odlučila učiniti isto, skakalo se; a tko se usmjerio prema zadnjim redovima mogao je vidjeti i školski primjer slavonskog kola.
Nakon Trikijevog nastupa uslijedio je po meni najbolji i najspontaniji dio večeri, mic hvata momak iz Slavonskog Broda koji se zove Yula- MC u grupi SB reprezenta, no mnogo kvalitetniji beatboxer. Svoj mali beatbox show počeo je sa Snoopovom Drop it like it’s hot, nastavio sa Teflon DJ od 43 zla i sve kasnije zakomplicirao izvrsnim d’n’b beatovima, scratchevima, pa čak je roknuo i Milo moje od Škore preko masnog beata. Svi do jednog u publici (koje se već skupio popriličan broj do njegovog nastupa) prepoznali su da ovaj momak drži to sranje realno i nagradili su ga sa mnogo buke i hoćemo još-ova. Yula je izgledao kao da nije baš navikao da ga publika toliko odobrava, ali je odradio i kratki bis (iako nije uspio dobiti bocu vode za osvježenje) na zadovoljstvo publike koja ga je nagradila solidnom količinom buke.
Rulja se još nije ni smirila, na binu se penju Ajs i Timbe i prava zabava počinje. O samom nastupu ne bih duljio, rekao bih samo da je klasika. Ajsove pjesme sa svih albuma, kreveljenje, i izvrsna zajebancija. Ekipa je luda, skače se, ruke su u zraku i znaju se riječi pjesama. Nastupali su poprilično dugo, negdje oko sat i pol po slobodnoj procjeni. Taj Beogradski dvojac zbilja se udomaćio u Osijeku (ako dobro brojim u zadnjih godinu i pol Ajsa smo mogli vidjeti 8 puta) i poprilično nam je poznato kakav kvalitetan nastup mogu ponuditi, no ipak bi bilo bolje sljedeći puta dovesi Marchela, VIP ili nekog drugog jednako dobro prihvaćenog srpskog izvođača.

Autor: Pangalaktik