Brucošijada FER-a, koja je davnih dana prerasla status „samo brucošijade“ i postala jednodnevni festival, ponovno je oduševila. Okolni parkići i klupice su bile pune mladih koji su bili spremni za zabavu do ranih jutarnjih sati. Većina njih naravno nije ušla u FER, ali je stvoreno ozračje koje malo koji tulum/brucošijada stvara.

Nastupi i tulumarenje se odvijalo u prostorima samog fakulteta, koji je na jedan dan postao lokacija za opijanje, ludiranje te slušanja kvalitetne glazbe. Na tri stagea su se od 21h odvijali stalni nastupi brojnih glazbenika koji ljudima nisu dali da se odmore. Raspored tih pozornica je bio optimalan pa si tako izvođači nisu međusobno smetali, a opet je sve bilo jako blizu. Već oko 2h su se počeli pojavljivati prvi „pali borci“ koji su si odspavali na podu koji je gotovo cijeli bio ljepljiv od prolivenog alkohola.

Bilo je teško pogledati sve bendove koju su svirali zbog preklapanja rasporeda, ali od onih koje sam vidio, definitivni pobjednici su Kiša Metaka i Krankšvester. Kiša Metaka je svirala na drugom stageu (hodniku) koji je bio daleko premalen za ljude koji su ih htjeli vidjeti. Cijelu noć su se po parkićima i faksu mogli čuti razgovori o Kiši Metaka, stoga me ovakav odaziv nije iznenadio. Bilo se nemoguće progurati do srednjih redova, a kamoli prvih. Otvorili su nastup s „Drei Millionen“, meni najdražom pjesmom s albuma, za vrijeme koje se nisu čuli vokali izvođača od publike koja je recitirala tekstove i refren. Takav prizor je trajao čitav nastup što je pokazalo da Kiša Metaka ima vrlo lojalnu bazu fanova koji bez problema mrtvi pijani recitiraju njihove tekstove. Izveli su manje više sve pjesme s albuma i poneku novu, te su na kraju pozvani na bis koji su pošteno odradili.

Krankšvester je dosta odskakao od ostalih izvođača po svojim tekstovima i izričaju, ali su pružili savršenu zabavu i oživjeli publiku u 4 ujutro što i nije baš lak posao. Izvodili su pjesme s prvog i drugog albuma i tijekom svake su dali sve od sebe što se osjetilo po reakciji publike. Drago mi je što su izveli „Pa Ti Radi Vani“ i „Parada Ti Vani“, pjesme za koje mnogi kvazi poznavatelji njihovog opusa misle da su jedno te isto djelo koje se može izgovoriti na dva načina. „Parada Ti Vani“ nikad nije bila aktualnija pošto se priprema referendum vezan za homoseksulane brakove, a pjesma daje odličnu kritiku o mentalnom sklopu homofoba koji tuku „pedere“ dok im cura leži doma nezadovoljena. Bio sam na svakom koncertu Krankšvestera koji su imali u Zagrebu (što znači da sam ih uživo gledao barem 10 puta, no tko to više broji) i mogu reći da ih još barem toliko puta želim gledati jer su nevjerojatno zabavni dok nastupaju te se po mom mišljenju malo tko može mjeriti s njima. Nešto što bi se sigurno trebalo svrstati u turističku ponudu Lijepe Naše.

Cijelokupna organizacija eventa je bila stvarno na visokoj razini pa nije bilo nekakvih većih kašnjenja ili problema. Jedina mana je bilo to što se nakon nekog vremena počelo pušiti u prostoru faksa pa je bilo dosta zadimljeno, a pošto se sve odvijalo u zatvorenom, prostor se ubrzo pretvorio u saunu ispunjenu duhanskim dimom. No, ovo je sitna zamjerka koja ne može pokvariti sveukupan dobar dojam koji je ostavila (i dalje) najbolja brucošijada u Hrvatskoj.

Autor: Music Junkie
Objavljeno: 14.08.2013. na portalu Hip Hop Unity, udruge Hip Hop Ujedinjenje, Zagreb