Na pitanje „ideš li ove godine na GNG?“ nikada nisam dobio odgovor tipa „ne znam, ovisi o tome tko će nastupat i tko će crtat“ jer to, uz dužno poštovanje umjetnicima, ovdje pada u drugi plan. Veliki sam obožavatelj manje-više svih ovogodišnjih izvođača, pogotovo Edo Maajke, ali mi oni nisu niti u jednom trenu bili varijabla u jednadžbi odlaska na GNG već samo šlag na torti. Jednom kada odeš na GNG, po defaultu ideš svake iduće godine i sa sobom vučeš što više novih ljudi. To je jedan od ključnih razloga zašto je GNG dosegao ovu razinu.

Prošle godine nažalost nisam bio zbog jedne od najvećih hrvatskih tragedija, a to je zaposlenje u 6. mjesecu. Vjerojatno mi se zbog te činjenice napredak festivala činio još većim. Gomila dodatnog sadržaja ove godine pretvorila je ovaj festival iz „noćnog iskustva“ u cjelodnevno.

Natjecanje u stolnom nogometu, skoku u vodu, 3na3 košarci, piciginu (koje se nažalost nije održalo, a cijelu godinu sam trenirano da budem najgori) samo je malen dio onoga što se događalo preko dana. Od navedenih aktivnosti jedino sam prisustvovao skoku u vodu vezano uz kojeg kruže priče po kuloarima da je nanijeta teška sramota tom sportu pošto Vedak nije pobijedio svojim Badel skokom.

Napomena: niti jedan Badel nije stradao prilikom izvođenja skoka

Ugođaj su upotpunili DJ-i koji su od cca 10 ujutro puštali laganu glazbu različitih žanrova. Imam tu par osobnih favorita, ali svi svu bili na razini zadatka. Usudio bih se reći da mi je čak ta dnevna ležerna atmosfera odgovarala više od večernje.

Nažalost, zbog tih silnih dnevnih aktivnosti i osobne retardiranosti zaboravio sam si kupit majicu i sad moram po Zagrebu hvatat ljude da mi ju srede. Očito svatko svoj križ nosi, samo što neki pritom nemaju majicu.

Što se tiče nastupa, KUKU$ i High5 su odradili punk nastup gdje se nije znalo gdje počinju izvođači, a gdje završava publika. Svi su bili isprepleteni u toj odi divljaštvu te nema potrebe pričat o detaljima osim da je Swana odradio meni najdražu izvedbu svog versa na Spartanac. Promuklim i paćeničkim glasom me je uvjerio da je on doista Spartanac te da mala zna to (da ima hrpu zlata oko vrata sam mu otprije vjerovao). Još bih izdvojio i Boru Balbou kojeg jako dugo nisam vidio live pa me podsjetio na neke izvrsne pjesme koje nisam slušao duže vrijeme.

Zadnji dan sam odgledao dio Kreše i Žuvija koji su, na moju veliku nesreću, nerijetko zaboravljali tekst tako da mi je promocija Krešinog albuma u Klubu još uvijek jedan od najdražih njihovih nastupa. Što se tiče Ede, nisam niti jedan njegov nastup propustio u zadnje 2 godine tako da sam dobro znao što me čeka. Ograda je jedina stvar koja je sprječavala da ljude preuzmu životinjski instinkti te da se ponovi sinoćnji prizor. Edo i Frenkie su iznenađujuće energični i vrlo vjerojatno jedan od najuigranijih rap parova na ovim prostorima, a pošto su izvodili sve stare i nove hitove, bilo je ponešto za svakoga. Ne bi bilo na odmet jedino da je možda bilo malo više interakcije između izvođača i publike.

DJ Rofellos je zadnji dan odsvirao grime set života usprkos ozbiljnoj ozlijedi od aftera prethodne večeri (neki bi čak rekli da je zaradio određeni stupanj invaliditeta). Mnogi su me pitali na čemu je bio tu noć, no na iznenađenje sviju, te noći se nije našminkao Badelom. Rofellos je tu noć nanovo rođen pa mislim da je vrijeme i da promijeni ime. Ako mogu trgovi, može i Vedak, te vas ovim putem pozivam da potpišete peticiju (hvala određenoj osobi na ideji) da se DJ Rofellos preimenuje u DJ Viber Vedak (PETICIJA). Uvijek je potrebno ići u korak s duhom vremena, što je i jedan od ciljeva ovog imena.

Naravno, dogodilo se tu još mnogo toga što sam propustio poput još nekih odličnih izvođača, odličnih graffita, no jednostavno je nemoguće jednoj osobi da doživi ovaj festival na sve načine na koje se može doživjeti.

Po završetku ove pustolovine, moja post GNG depresija kulminirala je peticijom da se GNG produlji na četiri dana (dakle otvaranje + 4 dana) koju možete potpisati OVDJE. Moguće da Boko neće biti presretan, ali pošto je i sam zagovaratelj demokracije vjerujem da će poštivati volju naroda.

Trenutno sam u popriličnoj nedoumici želim li da iduće godine dođe više ljudi. S jedne strane bih volio da svako ljudsko biće iskusi GNG sreću, a s druge strane želim da ovaj festival ostane na nekoj „svi se znamo“ razini. U kojem god smjeru završio, vjerujem da će Boko i skupina ljudi oko njega odraditi kvalitetan posao jer je temelj ovog festivala slavljenje volonterskog duha, izražavanja osobnosti kroz umjetnost i nesebičnog davanja svojeg slobodnog vremena. GNG je savršen primjer koliko pojedinci, kada se organiziraju, mogu učiniti za zajednicu te koliko ta ista zajednica može cijeniti i podržavati te pojedince.

Shout-out svim predivnim ljudima u organizaciji, volonterima, izvođačima i posjetiteljima. Držim fige da se svi iduće godine još više povežemo.

Autor: Mjuzik Džanki
Fotografije: Silvio Lončarić, Marko Lopac, Silkfatblues