Svake godine kad se približava Outlook festival to znači dvije stvari: da se ljeto i festivalska sezona bliže kraju, što je uvijek tužna vijest za sve festivaluše i festivalske hodočasnike te da ćemo u Hrvatskoj gledati najveća i najsvježija imena iz sfera kako Outlookovci to vole reći bass glazbe: hip-hop, grime, dub, drum ‘n’ bass, dubstep, reggae,… Uzevši u obzir imena koja su se našla na line-upu ove kao i prošlih godina definitivno mogu reći da tematski po žanrovima to jesu ljudi koji su momentalno aktualni izvođači pojedinih žanrova.

Outlook je najveći SoundsystemCulture festival u Europi i to možemo svakako potvrditi jer svake godine je sve brojniji, produkcijski sve veći, sa sve većim i jačim imenima, a sve to na odličnoj lokaciji Fort Punta Christo, nedaleko od Pule.

Posjećenost prema podacima organizatora: “Outlook festival ove je godine dostigao maksimalni kapacitet ugostivši šest tisuća posjetitelja u kampu i 13 500 posjetitelja na festivalu, a među ljubiteljima najboljeg europskog glazbenog provoda bilo je 65% Britanaca, 30% Francuza, Belgijanaca, Njemaca, Talijana i Nizozemaca te 5% posjetitelja iz SAD-a, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kostarike , Australije, Japana, Egipta, Kanade, Argentine i ostatka Europe. Festival je ove godine u odnosu na prethodne, posjetilo 30% ljudi više iz zemalja bivše Jugoslavije.”

Pošto zbog obveza nismo mogli prisustvovati početku festival tu nam je kao pomoć uletio kolega i prijatelj Marko Kaselj s Mixete (http://www.mixeta.net/ ) pa što se zbilo na otvorenju i prvi dan festivala možete pročitati iz njegovog pera:

Već tradicionalnim koncertom otvaranja u Pulskom amfiteatru, započeo je deveti po redu Outlook festival, najveća proslava bass glazbe i soundsystem kulture na širem prostoru.

Kako to obično biva, koncert otvorenja bude ekskluzivno gostovanje nekog od svjetski poznatih imena na području žanrova kao što su hip-hop, dub, reggae ili slično, pa je tako ove godine čast otvaranja devetog Outlooka pripala sinu velikog Boba Marleya, Damianu Marleyu, danas ponajvećoj zvijezdi reggaea kojeg hip-hop fanovi dobro pamte zbog kolaboracijskog albuma Distant Relatives (2010) s Nasom.

On je nastupio nakon pola 12, a osim što je izveo neke svoje najpoznatije pjesme, vrijedi spomenuti i kako je obradio dvije pjesme od ultrautjecajnog oca koji je svijet napustio 1981. godine.

Prije njega, nastupila je međunarodna klika repera nazvana ASM – A State of Mind, s kojom nisam previše upoznat, kao ni s njenim dijelom, ali primjetno je bilo to da su izvodili neke svoje pjesme na instrumentale poznatijih rap hitova.

Nakon njih, red je došao na nešto poznatiju nam raju – SlumVillage iz Detroita.

Ova kultna boom-bap grupa danas je sačinjena od repera T3-a i producenta Young RJ-a, a nekad su u njoj bili danas pokojni reper Baatin i producent J-Dilla.
Oni su poznati po svoja dva albuma, Fantastic vol1 i Fantastic vol2, a premda su još uvijek itekako diskografski aktivni što su pokazali objavom prošlogodišnjeg albuma Yes, zamjetno je da više nisu toliko u centru pozornosti te da se baziraju na touring od kojeg uglavnom, pretpostavljam, i zarađuju.

Oni su održali jedan, rekao bih, lagano dosadnjikav jednosatan nastup bez nekih većih uzbuđenja, u kojem su uglavnom izvodili crossovere sa Fantastica uz neizostavne pozdrave preminulim kolegama iz grupe, nakon čega su završili svoj nastup prepustivši mjesto dubberima iz IrrationSteppasa koji su prvo zagrijali za DamianaMarleya a zatim i otpravili publiku ka izlazima, izvodivši poznate dub plateove nakon što je on završio, još nekih sat vremena, za svojevrsni after.

Došli smo do četvrtka, prvog ajmo reći dana festivala, jer se on tada seli na svoju lokaciju, austrougarsku tvrđavu Punta Christo iz 19. stoljeća.

Za fanove rapa bio je to jedan solidan dan, iz više razloga. Na Stablesu su trebali nastupiti poznati trap producenti LexLuger i Hucci, međutim, cijeli je timetable i raspored izvođača na binama za vrijeme cijelog festivala iz nekog razloga bio konfuzan pa su oni svoje setove odrađivali na prostoru bine nazvane Moat koja je za tu večer nosila naziv All Trap Music pa je jasan predznak.

Zato su umjesto na Gardenu, kako je najavljeno u press brošuri, na Stablesima zajednički nastupali A-F-R-O i R.A. the Rugged Man.

Prvi je zanimljivi, 19-godišnji debeljuškast mladić s afro frizurom koji je zavrijedio pažnju rap publike unazad par godina nizom fristajlova i kojekakvih obrada, pa je završio kao štićenik starijeg repera, legendarnog R.A.-a, koji je pak poznat kao tehnički iznimno potkovan reper koji je više puta u karijeri imao problema sa izdavačkim labelima, pogotovo onima koje možemo nazivati majorima.

Njihov nastup protekao je također lagano monotono, bilo je dosta teško razumljivo o čem se točno repa, dakle ozvučenje je malo kaskalo, a premda su najavljivani odvojeno, upravo zbog vlastite povezanosti su nastupali zajednički izmjenjujući se za mikrofonom pod ravnanjem istog, očito zajedničkog, DJ-a.

No ni to nije bila fokusna točka cijelog dana četvrtka na festivalu. Premda je najavljivan za drugi dan i binu Clearing (najveći binu ovog festivala), Joey Badass, jedan od predvodnika Beastcoasta (ne toliko formaliziran kolektiv repera sa američke istočne obale) i de facto lider grupe Pro.Era iz New Yorka.

Njegov nastup bio je iznimno čvrst i stelaran, a izvodio je mahom pjesme sa prošlogodišnjeg izdanja B4Da$$, uz najavu novih stvari, koje bi stvarno mogle biti lit, kako bi Ameri rekli.

Za vrijeme koncerta koji je trajao nešto kraće od jednog sata, stvarali su se moshpiti, ljudi su neprestano skakali, a Joey je kao već formirani majstor ceremonije svoj zadatak odrađivao sasvim pristojno. Vrijedi spomenuti i bend koji je nastupao s njim, a nije zaboravio ni odati počast svom palom drugu, Capital Steezu koji je u misterioznim okolnostima (navodno samoubojstvo) život skončao krajem 2012. godine.

U svakom slučaju, Joey je već bio gost Outlooka kao i Fresh Islanda prošle godine na kojem smo ga imali priliku gledati, i svakako treba reći da nije nimalo razočarao svojim nastupom. To bi bilo sve od reperskog četvrtka, što se tiče petka, stvari u svoje ruke malo za promjenu uzimaju grimeri.

Hvala Kaselj na uvodnim danima festivala, sljedeća festivalska runda je na nas!

U petak stižemo u festivalsko okruženje gdje se već kilometar i nešto prije ulaza može osjetiti festivalski duh u vidu ekipa koje cugaju, čagaju ili jednostavno hengaju oko moba s glazbom, automobila ili kombija i kamp prikolica iz kojih trešti glazba, stilovi se preklapaju, sve od rapa, do dubstepa pa do tehnjave, uistinu za svakoga ponešto. Nakon finog komada puta pješke dolazimo do glavnog ulaza gdje se nalazila poprilična masa ljudi makar je većina ušla i smjestila se na festival. Iako ima puno ljudi, nema naguravanja, nervoze, sve je dobro regulirano i ide po planu. Nakon prolaska par checkpointova dolazimo do glavnog festivalskog prostora koji je organiziran kao svojevrsni centar ulaznog/prednjeg djela festivala. Hrpa štandova s merchom, hranom, pićem, sve potrepštine, hitna pomoć, info pultevi i slično se nalazi na okupu. Kako krećemo prema The Clearingu, koji je ove godine bio main stage čujemo početak Kanovog koncerta. Ono što je dosta zanimljivo na Outlooku je da se stvarno drže timetablea i zadanih vremena, thumbs up za to. Također svakodnevno objavljuju eventualne promjene u lineupu u festivalskoj aplikaciji. Svakakvo pohvale za komunikaciju prema pressu i publici, sve na vrijeme i točno.

Kano je bio headliner za petak i sigurno je potvrdio svoju dugovječnost na grime sceni. Momentalno promovira svoj peti album, Made in a Manor, pa je tako bila očekivano velika posjećenost na njegovom koncertu. Dosta rani festivalski slot koji mu je prvobitno dan, 22:00h, je zamijenjen sa sat vremena kasnijim, 23:00 kako bi se pojavio na stageu pred prepunim The Clearingom. Produkcijski je Outlook još jednom pokazao da je sami vrh onoga što bogata hrvatska festivalska scena ima za ponuditi pošto je na ovom koncertu bilo vidljivo koliko je odlična produkcija i koliko se brinulo da to stvarno izgleda kao najbolji festival toga tipa u Europi. Veliki natkriveni stage, hrpa svjetlećih led panela, hrpa lighta koja je odlično pokrivala stage i publiku, odličan i razgovijetan zvuk su samo detalji koji su već od Clearinga davali naslutiti kalibar ovog festival.

Kano je imao odličnu komunikaciju s njemu domaćom publikom, pošto je velika većina od cca. 10 000 posjetitelja na Clearingu bila iz UK-a. Redom su se nizale uspješnice sa zadnjeg albuma kao što su: “New Banger”, “T-Shirt Weather in the Manor”, “3 Wheel-ups” ,”Endz”, “Flow of the Year” i “Garage Skank”. Naravno na sve singlove i uspješnice koje je izvodio live publika je radila moshpitove, skakala, repala zajedno s njime i bili općenito više punk nego rap/grime publika. Izuzev materijala s novog albuma izveo je neizostavnu “P’s and Q’s”, stvar s kojom je, među ostalim, stekao širu popularnost.

Kano je bilo moje osobno otvaranje festivala, moja Arena, ali na Clearingu, ono što su ostali festivalski hodočasnici iskusili prije dva dana, to sam ja iskusio tamo. Sve u svemu odličan live, blizak odnos s publikom i potpuno ispunjenje očekivanog.

Nakon Kanoa na Clearing stage je izašao još jedan teškaš, ovaj put DnB scene, Goldie, koji je osigurao i dalje veliku koncentraciju publike na Clearingu. Lineup tog dana na Clearing nije mogao biti bolji, prvo Kano, pa Goldie, pa Noisia pa Andy C. Stani, pani, pa tancaj. Nakon kratko preslušanog Goldijevog seta smo se uputili prema našoj festivalskoj bazi, centru unutarnjeg djela festival, The Gardenu.

Nakon par checkpointova stižemo do The Gardena, oko kojeg osim što ima štandova i šatora sa svime i svačime imaju i klupice i lounge area te velika livada za sjest ako ti to nije dosta. Novost ove godine je Arija stage na kojem su nastupali Ex-Yu izvođači i bilo je za svakoga ponešto: Elemental, RootsinSession, Kandžija i Gole Žene, 207, Filip Motovunski i još koješta. Lijepo je vidjeti mali komadić naše scene na ovako velikom festival. Arija stage je imao poprilično dobar feedback. Nadam se da će sljedeće godine stage biti veći, a samim time i posjećenost još bolja!

Nakon kraćegvrzmaja po Gardenu krenuli smo prema The Voidu, stageu na kojemu u 02:00 se na binu penje Lady Leshurr, britanska ženska grime senzacija, koja u UK dobiva poprilični značaj.

Popela se na stage uz zvukove legendarnog Simon Sayz-a, Pharoahe Monchove uspješnice, iste one koju je izvodio na Outlooku prije tri godine. Odličan feedback publike te njena vrckava stage koreografija je vrlo brzo zapalila atmosferu u Voidu. Publika je veselo bouncala s njom dok je ona izvodila svoje poznate Queen’s Speech versove. Potpuna ekstaza je uslijedila kada je izvela svoju verziju Desiignerove Pande, i opet poganje i opet skakanje u publici. Ah ti Britanci, moraš voljeti njihovu sirovu i surovu energiju. Ono što je bilo iznenađujuće je da je njen koncert trajao samo pola sata, ali uzevši u obzir da je tako bilo i najavljivano te da njen opus još uvijek nije širok kao kod ostalih kolega, bilo je sasvim dovoljno. Sve u svemu zanimljivo iskustvo, vidjeti takvu energiju i seksipil na stageu, sve u jednom, dobar izgled i britke rime, u ubitačnoj kombinaciji.

Ostatak festivalske noćismo proveli rotirajući se po stagevima oko naše festivalske baze u šumici kod The Gardena, što uključuje sve ostale stageve, i mogu vam reći da je zora došla prerano. Lagano odlazeći prema doma zaključili smo svoj prvi, a festivalski treći dan. Vrlo uspješno ako smijem zaključiti.

Subota je bila programski koncipirana kao jaki DnB dan što je bilo vidljivo po cijelom Hospitality line-upu koji je bio na Clearingu. Jaki drumba lineup se sastojao od: London Elektricityja, Metrika, High Contrasta i ostalih glava. Većinu vremena smo proveli cupkajući na drumbu s veselim Englezima koji su opet bili svoji na svome. Nešto nakon 2:00 smo se uputili prema Gardenu gdje smo opet malo odmorili u magičnoj šarenoj šumi, s pokojim izletom na ostale stageve i floorove u blizini, od Arije, Voida, Moata i ostalih.

Zora nas je opet prerano dočekala, ali također možemo zaključiti da je, makar bez vokalnih nastupa, bio odličan festivalski dan koji je prošao u instrumentalnom tonu.

U nedjelju, zadnji dan festival je za mene bio line-up kojeg sam najviše očekivao, prime time na The Clearingu, koji je bio rezerviran za grime. I grime uistinu i bijaše. Početak cijelog bloka je otvorila Kurupt FM ekipa, londonska atrakcija, koji se bave svakojakom britanskom produkcijom koja uključuje grime, drum ‘n’ bass, garage i sličnih žanrova. Osim što su veseli imaju i svoj TV show na BBC-u pod imenom “People Just Do Nothing”. Odličnim nizanjem hitova općenite britanske glazbe, što grimea, što ostaloga stvorili su uvertiru za Novelista.

U 00.30 na veliki stage na The Clearingu izlazi Novelist, londoska mlada grime atrakcija. Makar ima tek 19 godina već je uspio osvojiti The Best Grime Acta na britanskim MOBO Awardsima, i pokupiti pozitivne kritike autoriteta grime kulture. Nastup je počeo preko Skeptinih beatova, rokajući linije Skeptinih uspješnica što je mnogobrojna publika na Clearingu odlično prihvatila. Dosta se zahvaljivao Skepti, BBK-u i ostalim veteranima grime scene, što pokazuje količinu respekta koji postoji na grime sceni. Od svojih uspješnica izvodio je “Endz” i “Bigger Man Sound”. Unatoč mladosti odlično se nosio s poprilično velikom festivalskom publikom i publika je to odlično nagradila. Sve u svemu odličan nastup mladog Novelista.

Oko 1:20 na stage izlaze Section Boyz, rap/grime/trap kolektiv iz Londona. Osobno nisam neki fan ali momci su pokazali zavidnu količinu energije na stageu a isto tako im je uzvratila njihova publika. Dok su izvodili svoje uspješnice “Nosey Neighbours”,“Lock Arff”, “Trapping Ain’t Dead” i ostale publika je pogala, skakala i izazivala općeniti kaos pred stageom. Ono što mi je bilo žao što unutar svog nastupa nisu odrokali Not That Deep Remix, remix Stormzyjeve prve uspješnice. Tokom njihovog nastupa je lagano počela sipiti kišica, što je i bilo najavljeno unutar nevere koje će biti na zatvaranju Outlooka. Kiša koja bi inače smirila atmosferu i usporila tijek, ovdje je došao kao ulje na vatru te je publika samo još više podivljala. Eh što su ti Britanci s kišnog otoka. Nema stajanja pa čak niti po kiši.

Tog momenta smo odlučili da zbog opreme koje smo imali sa sobom možda bolje skoknuti kupiti kabanice pošto je kiša padala sve jače i jače. I parsto metara niže na merch štandu su se prodavale kabanice po pristupačnoj cijeni od 10 kuna. Još jednom pohvala za organizatora koji je osigurao dovoljan broj kabanica za posjetitelje sa obzirom na vremenske uvjete. Nakon kupnje kabanica vraćamo se na main stage gdje Britanci i dalje pogaju, ali sada pod sve jačom i jačom kišom. Section Boyzi završavaju svoj nastup oko 02:00. Mogu reći da makar za moj ukus malo pre-trapy, a premalo grimey zvuk, koji u ovoj kombinaciji nije moja šalica čaja, momci su odlično odradili nastup, a sukladno tome je publika i reagirala. Sve u svemu solidno dobar nastup Section Boyza.

Nešto iza 02:00 na stage izlazi headliner ovoga zadnjega dana, a usudio bih se reći i Outlook festivala, najveća mlada zvijezda na grime scene momentalno, i uz Skeptu najpopularniji grimer današnjice: Stormzy. Mladi debitant, dobitnik dvije Best GrimeAct MOBO nagrade, u 2014. i 2015. godini, u zadnjih par godina vlasnik najviše grime hitova i uspješnica, o njegovoj veličini dovoljno govori činjenica da mu je freestayle Wicked Skeng Man 4 završio na BBC-evoj listi najslušanijih. Mogli bi do sutra nabrajati njegove uspjehe u zadnjih par godina, no vratimo se na njegov nastup na Outlooku.

Ono što je obilježilo njegov izlazak je ikonična oluja dok nastupa Olujni. Sami pojava na stageu i njegov hype je zapalio sada prepuni Clearing. Rokao je svoje uspješnice uz koje je publika repala maltene više od njega, nešto kao grime Mišo Kovač, Stormzy započne verse ili referen i publika završava. Uspješnice su se redale: “Shutup“, “ Scary”, “Know me from”, “Standard” i “Not that deep”. U pauzama između stvari nadopunjavao je hajpom kako je on Stormzy i kako je oduševljen da nastupa usred storma u Hrvatskoj. Također igrajući s publikom igru nadglasavanja, tko je glasniji – London, Manchester, Birmingham, Liverpool. Nažalost nije se sjetio nas par iz Hrvatske pa smo mi pomagali svima. Među ostalim padali su i versovi iz njegovih freestylova WICKED SKENG MAN serijala i par gostujućih versova. Nakon što vidite 10 000 ljudi kako skaču u transu na Stormzyjeve rime jasno vam je zašto su #problem i #merky sve popularniji heštegovi u grime svijetu. Sve u svemu fenomenalan nastup gdje je prepun Clearing pogao, moshpitao, skakao i skankao sa Stormzijem. Sve u svemu neponovljivo. Osobno ne mogu zamisliti bolje zatvaranje Outlooka ove godine.

Nakon perfektnog doživljaja grime večeri odlučili smo se odgegati do svoje standardne The Garden baze, a onda provjeriti i Bengin set koji se odvijao malo kasnije u The Moatu. Opet smo se izgubili do čarobnoj šumi The Gardena te nakon bouncanja na okolne stageove vrijeme je proletilo do jutarnjeg zatvaranja. Sljedeća scena, 7 ujutro je, pričamo s hrpom Hrvata i stranaca, svi vidljivo tužni jer je Outlook gotov, izmjenjuju se kontakti, pozdravljamo se i krećemo na završni apartmanski after. Pozdrav Outlook, vidimo se iduće godine!

Teško mi je sve sažeti u jedan pasus zaključka, ali možete zaključiti iz cijeloga putopisa s Outlooka. Festival je ogroman, za svakoga po nešto, produkcijski, organizacijski je na vrlo visokom nivou, svrstao bih ga među najbolje hrvatskoj festivalskoj ponudi. Line-up je na razini velikih europskih festivala te u potpunosti opravdava cijenu karte, koja je u ovom slučajevima i opravdana s obzirom na sadržaj koji dobivate. Lokacija je odlična, di ćeš bolje od ogromne utvrde na moru, prepune malih stageva, livada, chill zona i čarobnih šuma. Sve u svemu odličan festival koji na svojih 10 stageva pruža pregršt iskustva iz svake od navedenih kultura: Hip Hop, Grime, Dubstep, Drum ‘n’ bass, Dub, Reggae i sličnih. Svakako topla preporuka ukoliko volite jedan od navedenih žanrova.

Hvala Outlook, vidimo se sljedeće godine. Jedva čekamo da vidimo što ste nam pripremili za jubilarni 10. put!

Tekst: Ivan Vedak & Marko Kaselj za Hip Hop Unity

Slike: Dan Medhurst & Marc Sethi za Outlook Festival, Jelena Cerinski za Hip Hop Unity