Cijela generacija obožavatelja hip hopa rođena polovicom osamdesetih svoje je tinejdžerske godine proživjela za vrijeme zlatne ere hrvatskog rapa. Bili su to dani kad smo ''čovječe ne ljuti se'' vrtili u walkmanima dok nismo sve tekstove naučili napamet, i kad smo tjednima odvajali od džeparca kako bi se mogli pohvaliti da imamo originalni primjerak novog Blackout albuma. A da ne govorim što su značili njihovi koncerti, posebno nama koji nismo iz Zagreba… Bio je to osjećaj sličan onom kojeg ovih dana imamo svi u iščekivanju Nasovog dolaska u Aquarius.

No vremena se mijenjaju, moja generacija već je pomalo odrasla, a hrvatska hip hop scena je u najmanju ruku drukčija nego što je tad bila. A bogme drukčiji su i oni reperi s početka priče.
Tako mi je prije nekoliko dana kolega s faksa spomenuo kako je čitao blog ''onog repera Generala Woo-a'' u kojem on nešto pljuje po stranici na kojoj ja radim. S obzirom da ne pratim blogove, nisam bio upućen u taj podatak. No guglanjem sam lako došao do spomenutog bloga i na njemu našao tekst pod nazivom ''Hip hop svijet, 1. dio''. I zaista, Woo je u jednom vrlo ljutitom tekstu sasuo drvlje i kamenje po Unityu i po recenziji njegova posljednjeg albuma, ''Krv nije voda''.

Da se odmah razumijemo, ja sebi ne utvaram da sam neki veliki glazbeni kritičar, daleko od toga. I nimalo me ne smeta činjenica da se Woo-u ta recenzija ne sviđa, dapače, laska mi što je uopće izdvojio svojih pet minuta da pročita taj tekst, i hvala mu na tome. No ono što me jako razočaralo i što me ponukalo da napišem ovo je način na koji je on reagirao u tom tekstu.
Ljudi moraju shvatiti da je recenzija osvrt jedne osobe na neki glazbeni uradak. Taj osvrt može biti manje ili više objektivan, ovisno o autoru, no na kraju krajeva to je i dalje samo mišljenje jedne osobe. A oni koji traže posve objektivnu recenziju u biti samo traže stav koji se poklapa s njihovim.

Zanemarimo niz pogrdnih izraza kojima Woo oslovljava autora ovih redaka jer se ne namjeravam spuštati na tu razinu. Moj je problem u činjenici da mi cijenjeni General podmeće ''citate'' koje ja nigdje nisam napisao. Npr. nikako mu nije jasno zašto pjesmu ''Meni treba'' nazivam spornom… Da budem iskren nije ni meni jasno, vjerojatno jer je ni ne nazivam tako. U tekstu stoji da je pjesma kontroverzna, što je nešto sasvim drugo od onoga što je on rekao. Da li je sporna ili ne, ja ne znam, no kontroverzna sigurno jest, a razlog zna svatko tko prati domaću scenu. U pravu je u vezi sempliranja Arsena Dedića na toj pjesmi, to je greška koja mi se potkrala, ali i koja je ispravljena istog dana kad je recenzija objavljena. No Woo očito svakodnevno prati tu stranicu koju, kako on sam kaže, vodi hrpa kretena.

Za pjesmu ''Manje slova, više slika'' tvrdi da sam napisao da ''glazba nije prikladna za tu temu'', dok u recenziji stoji da je ''odabran prilično mlak i nezanimljiv beat koji oduzima pjesmi na prepoznatljivosti''. Dakle da sumiramo, od svih tih navodnih gluposti koje sam napisao General je izdvojio tri, od kojih su dvije izmišljene. Hm… Moram priznati da se meni čini prilično neprimjerenim, da ne kažem i žalosnim, da se čovjek u ozbiljnim godinama, pionir i u neku ruku legenda hrvatskog hip hopa ponaša poput frustriranog demo reperčića. A da ne govorim o suludim optužbama da MC-je izvan Zagreba nazivamo seljacima i da je Unity digao pobunu na Blackout, što nema veze sa zdravom pameti, a to mu uostalom mogu potvrditi i ljudi iz samog Blackouta.

Ne želim da se ovo shvati kao neki oblik mog opravdavanja, jer i dalje stojim iza svake riječi u toj recenziji, kao što stojim i iza svega što sam dosad radio za Hip Hop Unity stranicu. Dugo sam se dvoumio da li da napišem ovo ili ne, na kraju je prevagnulo to što smatram da ljudi imaju pravo čuti obje strane, pa neka sami prosude tko je u pravu.

Autor: Independent