T.B.F. je nastao 1990. godine u Splitu, u Dalmaciji, u Republici Hrvatskoj, na planeti Zemlji.
Sastav čine slijedeće osobe, imenom i prezimenom, godinom rođenja, horoskopskim znakom, te ulogom u predstavi:

Mladen Badovinac, 1977, blizanac, – vokal; Luka Barbić, 1977, blizanac – vokal, elektronika; Aleksandar Antiæ, 1973, vaga – vokal; Ognjen Pavlović, 1980, rak – bas gitara; Nikša Mandalinić, 1975, jarac – električna gitara; Jan Ivelić, 1979, bik – bubanj.
Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip-hop glazbe, započeli smo proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa (Run D.M.C.,LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC’s,…).

1992. godine snimili smo tri pjesme u kućnoj produkciji, i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i ‘lijepljenja’ na repetativni beat, preko čega smo onda repali i pivali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime smo se približili publici i pokazali što možemo i što želimo. Zapazio nas je veæ renomirani splitski glazbenik i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke Obale, Dina Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića, a od nedavno i samostalni autor i izvođač), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali smo tek 1997. godine. U međuvremenu smo malo studirali, radili na radiu emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj glazbenoj sceni.

1997. godine izlazi naš debut album “Ping-pong : umjetnost zdravog đira”, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te općenito iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je različito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevne ulične zajebancije, da prostite.

Glazbene podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koje smo birali i spajali u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene šeme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Svjesni različitosti naše glazbe od ostatka hrvatske, pa i svjetske, hip-hop produkcije, preduhitrili smo zlobne komentare kako ‘ TBF uopće nisu hip-hop ‘, i album nazvali ‘Ping-pong’, parafrazirajući taj glazbeni žanr, a ujedno izmišljajući potpuno novi i jedinstven žanr. Cilj svega toga je u stvari bilo izrugivanje krutog etiketiranja glazbe i njenog strogog razvrstavanja u potrošačke ladice. Nikada nismo bili, kao istinski uživaoci i stvaratelji glazbe, orijetirani na isključivo neke žanrove, što je slučaj sa onima kojima je glazba samo dekor životnog stila. Ironija je da velik dio hrvatske hip-hop publike drži ‘Ping-pong’ za najbolji hrvatski hip-hop album do sada. Poznatije pjesme su Ye’n Dva (video spot), Malo san maka (video spot), 3-logija jada. U Hrvatskoj je album stekao gotovo kultni status, a povjerenje publike postigli smo odličnim i originalnim nastupima širom Hrvatske, kombinirajući rap sa živim instrumentima. U izmjenjenim koncertnim aranžmanima pjesme su dobile novo ruho; od funk-a, soul-a, regae-a, grunge-a, rock’n’rolla, do klapskog pjevanja, svega tu ima. Uz svirke, još smo malo studirali, te kao članovi amaterske glumačke skupine ‘Odron’, kreirali i postavili predstavu ‘Baš Beton i stupovi društva’, u produkciji splitskog HNK-a, a u režiji Ivice Buljana (između ostalog režirao je predstavu ‘Fedra’ u kojoj glume članovi benda Let 3 iz Rijeke). Predstava je po karakteru luđačka komedija tipa Monty Python, i bila je totalna atrakcija. Igrali smo po Hrvatskoj, pa čak i vani (Bugarska, Italija, Slovenija).

 

2000. godine izlazi naš drugi album, “Uskladimo toplomjere”, u izdanju izdavačke kuće Menart. Glazbu smo opet kreirali na isti način, a tekstovi su realno i kritički komentirali hrvatsku stvarnost, i to velikim djelom kroz šaljive priče. Kritičari su gotovo jednoglasno hvalili album, prozivajući ga hrvatskim albumom godine (što je potvrđeno na dodjeli novinarske nagrade Crni Mačak – najbolji album, omot, video spot za pjesmu Genije, produkcija, najbolji hip-hop album).

Video spotove, do kojih puno držimo i koji su uvijek koncipirani kao kratki filmovi, radili smo još za pjesme Obračun kod Hakikija, Crna kava i Pljačka. Od poznatijih pjesama tu su još ; Odjeb je lansiran, Psihijatrija, Skener. Koncertni nastupi su opet bili izvrsno prihvaćeni, a uobičajenu klasičnu ‘rock’ postavu banda (bubanj, bas, el.gitara) obogatili smo i klavijaturama, semplerom i saksofonom. Naravno, nastavljeno je i razulareno trošenje zarađenih para i pustošenje dućana na benzinskim pumpama, kupovanje raznih slanih i slatkih ‘pizdarija’, koje su se često rastapale i kvarile na velikim temperaturama u kombijima i autima za vrućih ljetnih dana. Ali vremenom je utažena glad radničke dice, uzrokovana neimaštinom u djetinjstvu. Kako bilo, možemo Vam dati korisne savjete o kvaliteti konoba na relaciji Pula-Dubrovnik, te na otocima južnog arhipelaga hrvatskog Jadrana. Usput, još smo malo studirali, radili na radiju, te snimali sa ‘Odron’-om TV skečeve i seriju, parodiju na sapunice, prepunu bizarnog humora sa primjesama trash horrora i naučene fantastike. Nakon podužih pregovora sa HRT-om (hrvatskim nacionalnim TV programom) nismo uspjeli naći zajednički jezik, odnosno nismo naišli na dovoljno razumijevanje naše vizije humora od strane televizije.

Izvor: www.tbf.dalmatino.de