Album prvijenac Tram 11-a je definitivno označio početak jednog novog razdoblja na hrvatskoj rap sceni. Ne toliko novim zvukom i kvalitetom koju je donio, nego više uspostavljanjem rapa u Hrvatskoj na mjesto koje zaslužuje. Album je predstavljen serijom katastrofalnih spotova među kojima se ističe spot za "Pad Sistema" koji je izazivao smijeh diljem Lijepe naše. Unatoč tome album je postigao razmjerno velik uspjeh, barem za ovu vrstu glazbe na ovim područjima.

Glavni problem ovog albuma je taj što je totalno neusklađen. Da počnem s produkcijom. Na albumu su radila dva producenta. Dash na 8, a Koolade na 10 pjesama. Dash je na većini pjesama posao obavio vrlo dobro, dok je Koolade po meni zakazao. Za pola pjesama je napravio ljigave "plastične" elektronske podloge, u kojima upotrebljava (ja bih to tako nazvao) bubble stil, jer se uvijek nešto brubucka u podlozi. Najbolji primjer tog stila su recimo podloge za pjesme "čovječe Ne Ljuti Se" i "Znaš Ko Sam". Ipak nije u potpunosti podbacio, što se vidi u pjesmama "Lančana Reakcija" i "Mikrofon Provjeravam" koje zvuče možda baš onako kako bi Tram 11 trebao zvučati. Dashove podloge su iznijele i dva od tri spota koji su rađeni za ovaj album. Pogotovo dobro zvuče "Pismo 1 i 2", a i Pad Sistema. Općenito većina podloga na albumu daju dojam nedorađenosti nabrzinu sklepanih radova s jednim sampleom, pogotovo ako niti taj jedan sample ne zvući baš previše dobro.

Tekstualno se Target i Woo baš nisu previše iskazali. Album pati od prevelike količine tekstova koji svi više-manje govore o istom, uz poneku ozbiljniju temu u pjesmama kao što su "Crna Kronika" ili "Kaj Ima Lima". Mislim, davno smo se odmaknuli od razdoblja kad smo bili sretni što se tekst uopće rimuje. Ali čak i u pjesmama gdje su teme općenite zna izletiti pokoja pametna misao. Target i Woo su se zapravo dosta vizionarski postavili u tekstovima, pogotovo u svojim rimama u kojima se dotiču Porina. Kad bi se to sve izdvojilo, dao bi se napraviti duplo kraći, ali zato duplo bolji i jači album. Možda bi tako bilo i bolje, jer bi se izbjegao sindrom popunjavanja prostora na albumu remixevima koji zvuče lošije od originala i nabrzinu napravljenim pjesmama koje su napravljene samo zato što je prijatelj iz kvarta poželio nešto odrepati na albumu. Općenito ne mogu naći niti jedno gostovanje koje vrijedi onih sekunda koje je zauzelo na CD-u. Od svih njih je ipak najbolje izdanje pružio El Bahattee.

Skitovi su uklopljeni u pjesme, a uglavnom su to komične priče između Baby Dooksa i Wooa. Cover je izvrsno napravljen. Uz riječi pjesama, dizajn i izvrsne slike tu je i ZET-ova karta tramvajske linije na kojoj je upisano točno 18 pjesama na 18 stanica na kojima staje linija 11, dobro sad više nije tako pošto su produžili prugu do Dubca, ali nema veze. Jedini prigovor je amaterska egzibicija s hrvatskim znakovima, ali osim toga cover dostojno prati album. Uglavnom zaključak bi bio da se album vrijedi imati, makar samo zbog njegovog značenja, tj. zbog toga što je najavio doba u kojem rap ima svoje mjesto na karti hrvatske estrade.

Popis pjesama:

01. čovječe Ne Lljuti Se (prod. Koolade)
02. Znaš Ko Sam (prod. Koolade)
03. Kužiš Spiku (Remix) (feat. Phat Phillie) (prod. Dash)
04. Kaj Ima Lima? (prod. Koolade)
05. Udri Brigu Na Veselje (prod. Koolade)
06. Hrvatski Velikani 2 (prod. Dash)
07. Pismo 1 (feat. El Bahattee) (prod. Dash)
08. Pismo 2 (feat. El Bahattee) (prod. Dash)
09. Za Sve Oko Mene (prod. Koolade)
10. Nema Škvadre (feat. Major League Figures) (prod. Koolade)
11. Mokri Snovi (Remix) (prod. Koolade)
12. Malu Na Stranu (feat. Bolesna Braća) (prod. Dash)
13. Ko Ti čuva Leđa? (feat. Kiki i Don Dovbje) (prod. Dash)
14. Lažni Frajeri (prod. Koolade)
15. Lančana Reakcija (prod. Koolade)
16. Crna Kronika (feat. El Bahattee) (prod. Dash)
17. Pad Sistema (prod. Dash)
18. Mikrofon Provjeravam (prod. Koolade)

Izdaje: Menart / 1999.

Autor: ChozenOne

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.