Nakon izvrsnih kritika u svim većim domaćim tiskovinama, postaje mi čudno to da ja i većina naših čitatelja ne vidimo toliko genijalnosti u njihovim pjesmama da bi njihov album zaslužio vrhunsku ocjenu. No Target i Woo me nisu razočarali, ipak su uspjeli napraviti album koji je bolji od prvijenca što je dosta rijedak slučaj u rap industriji, nadam se da će im to prijeći u naviku. Svakako me je najugodnije iznenadio Koolade koji je svojom produkcijom u nekim pjesmama daleko prekoračio granice kvalitete hrvatske i svjetske produkcije. S druge strane, ne shvaćam zašto se Dash marginalizira. On se pojavljuje na samo tri pjesme. Od njih tri, dvije je solidno isproducirao, ali zato sve nadoknađuje podlogom koju je napravio za "Nit Života". Kao producent se pojavljuje i Baby Dooks u dvije pjesme. Baby Dooks me je razočarao pošto je prijašnjim radovima pokazao da može puno bolje.

Stil Tram 11-a se nije previše promjenio iako bi se moglo reći da su obojica dosta evoluirala u tekstovima. Target je izvrsno obradio temu ženske ljubomore u pjesmi "Ljubomora Je Kurva", a jednako je tako dobar i u pjesmi "Jedno". Woo je potpuno zablistao tek u pjesmi "Nit Života". Smanjila se je razlika u njihovoj kvaliteti, prvenstveno zato što je Target zalutao u neke krajnje granice svog stila, gdje mu je važniji broj rima po lajnu nego značenje i smislenost. S druge strane, Woo je dosta napredovao. Dok sam rekao da su evouirali, to ne znaći 100% u dobrom smjeru. Nažalost, dosta se vidi novostečeno samoljublje, nesto veća umišljenost i drugi stav prema ženama. To se može nazvati posljedicom slave. Produkt toga stava su najlošije pjesme na albumu kao što su "Politiziranje", "Malu i Staru" i "Rokalice". Skitovi su dobri. Mislim, ne znam koliko vama može biti zanimljivo slušati što njih dvojica imaju za reći dok su zgaženi. Meni je svakako najsimpatičniji skit pred "Samizam".

Stvarno je očit utjecaj koji je Elementalov album ostavio na Targeta, kad je napravio "Samizam" s Inkom. Nažalost podloga je previše čista i jednolična da bi se usporedila sa Shotovim radovima. Target pokušava isfurati nešto dubokoumno, ali mu je to puno bolje išlo u ranom dobu karijere, "Gdje Da Stanem" i "Dan Odluke". Ink svoj posao dobro obavlja, za razliku od Ivane Husar. Ustvari, to bi se moglo reći za sve pjevane refrene na albumu. Nije da ja sumnjam u vokalne kapacitete dotičnih pjevač(ic)a, ali način na koji to pjevaju i rijeći koje pjevaju su blago rečeno katastrofa. Ne znam tko je to pisao, ali očito jest da ne zna napisati pjevani refren. Kao ostali gosti još se pojavljuju Prva Petorka koji su uprskali i svoju drugu pjesmu. Oni imaju za studio, imaju talenta, imaju iskustva, ali na kraju ispada jedino to da su uzalud potrošili dobro ime kojim su se nazvali. Tu su Bolesna Braća i Renmen koji nisu donijeli baš previše kvalitete, ali mi je drago ćuti da se je Renman barem potrudio da mu rime sjednu na beat. Na kraju bih spomenuo čolu. Njegovo gostovanje je potpuni promašaj po mišljenju svih koji imaju iznad 14 godina, ali shvaćam da Tramovci moraju misliti i na svoju publiku ispod te dobne granice. Ja bih najradije pjesmu skip-ao, ali ju ipak moram slušati pošto recenziram album. Ako želite slušati najbolju pjesmu pustite "Jedno", pa opet pustite "Jedno", pa opet tako jer je pjesma zadnja na albumu i ona mi daje nadu da ću u budućnosti moći slušati njihov album sastavljen samo od takvih pjesama, možda za 10 godina. Ima jedna zanimljivost kod pjesme "A Vi Svi". Naime tamo Woo repa par lajnova o glazbenim kritičarima. Rečeno nam je da je to posvećeno nama. Ovom se prilikom zato zahvaljujem dečkima što su nam nešto posvetili, usprkos tome što mi nismo novinari nego više nekakvi zaljubljenici u Hip-Hop i ovu našu scenu. Ako nije previše, molim vas da idući put spomenete link (www.h3s.org), to bi nam više značilo.

Još se jedino nisam osvrnuo na cover koji je lijep, ali je premalo slika Tramovaca a previše slika ljudi koji pokazuju "picino oko". Cover zbilja lijepo izgleda, ali je design kvadratna verzija Commonovog novog albuma. Isto tako, naprijed je zbilja lijepo napisano Tram 11. Da sam došao iz Armenije pomislio bi da Tram 11 u hrvatskoj znaći Cypress Hill, ali nema veze. Drago mi je da je još netko angažirao Bad Cata, jer čovjek zbilja lijepo radi. Nažalost, ovaj put je izostala orginalnost i riječi pjesama na coveru. Zanima me što bi mikrofoni u kovčegu trebali značiti, možda su oni njihovo oružje.

Eh da, samo da spomenem, malkice sam povisio kriterije. Žao mi je što sam počeo sa Tramovcima, ali netko uvijek mora biti prvi.

Popis pjesama:

01. Intro
02. Prvo i Osnovno (prod. Dash)
03. Skit
04. Nisi Pazio (prod. Koolade)
05. Politiziranje (feat. Prva Petorka) (prod. Koolade)
06. A Vi Svi (prod. Koolade)
07. Skit
08. Zlo i Naopako (prod. Koolade)
09. Vrućina Gradskog Asfalta (prod. Koolade)
10. Nit Života (prod. Dash)
11. Crni Dani (prod. Koolade)
12. Za 10 Godina (feat. Ivana Husar) (prod. Koolade)
13. Ljubomora je Kurva (feat. XL) (prod. Koolade)
14. Skit
15. Samizam (feat. Ivana Husar i Ink) (prod. Koolade)
16. I Malu i Staru (feat. Bolesna Braća i Ivana Kindl)
17. Rokalice (feat. Baby Dooks) (prod. Baby Dooks)
18. Samo Kod Nas (feat. čola) (prod. Dash)
19. Eto Šta Ima!? (feat. Baby Dooks) (prod. Koolade)
20. Ti čašpri Iskrivljeno? (feat. Renman) (prod. Koolade)
21. Jedno (prod. Koolade)

Izdaje: Menart / 2000.

Autor: ChozenOne

Sadržaj preuzet iz arhive h3s.org, uz dopuštenje vlasnika.