Bege Fank – Dobar rep

Predrag Vukčević, beogradski reper poznat pod pseudonimom Bege Fank, poslao mi je link na svoj album, sa željom da ga recenziramo baš mi. Zanimljivo! Svaka čast frajeru. Prvo sam poslao poruku HHU uredništvu “da recenziram srpski rep?”. Ne? Da? Zašto ne? Svi se slažemo. Ok. Pa evo ga.

Album poslušajte ovdje.

Izmaltretirao sam ga da nam se predstavi najbolje što može, pa prenosim samo osnovno:

Rođen 78., postao reper sredinom 90-ih, blejao na beogradskom Platou i Trgu s ekipom od kojih su danas najpoznatiji Ajs, Timbe, pokojni Miki Boy, Juice, Shorty, Ikac VIP, Šef Sale itd. Dakle, ljudi koji su stvorili novu rap scenu u Srbiji. Kaže kako su neke stvari skužili slušajući Blackout klasike. Dugo je vremena bio DJ, gdje je stvorio poprilično uspješnu karijeru, nastupao na ogromnim događajima, a koju je okončao 2004. godine. Te je godine snimio svoju prvu rap strofu u studiju, i od tada počinje zanimacija za rap karijeru. Iako je, dakle, iskusan, ovo mu je – album prvijenac.

Nakon što sam par puta preslušao album, moram napomenuti da je to konceptualni projekt. Stvarno je poseban. Zašto? Nije album u klasičnom smislu riječi, već je više poput osobnog filozofskog rada, ima osnovnu premisu, koju pokušava potkrijepiti uvijek novim dokazima, tj. temama i motivima kroz isti filter poimanja. Slična me stvar davno oduševila kod Mikea Skinnera, aka The Streets, na albumu A Grand Don’t Come For Free. Znam da je ovaj uvod trenutno nejasan, zato ću prvo opisati sadržaj materijala, a na kraju objasniti filozofiju iza svega. Ne gasite internete, ostanite ovdje jer je zanimljivo!

Prva stvar, Budući bivši fank, počinje laganim instrumentalom, i na prvo pojavljivanje vokala ne znaš što očekivati. Ne ističe se ni dobar flow, niti osobito dobre rime, ali čuje se štih rapa 90-ih godina. Funky lagani instrumental vuče na LA zvuk iz zlatnog doba 2Paca, Drea i Snoopa. Cijela je stvar opuštena, solidna produkcija, osobno najzanimljiviji tekstualni moment “ko nema u životu, ima u rapu”. Već na prvoj stvari naslućuje se da slijedi album njegove osobne filozofije. Dobar početak.

Druga stvar, Bogoslovija, skit o kulturi kurčenja, zanimljiv isječak analize Juliusa Baileya iz knjige Philosophy and Hip-Hop: Ruminations on Postmodern Cultural Form iz 2014. godine. O impostaciji uloga u društvenom teatru rapa. Zanimljivo je da je ovaj afroamerički autor, profesor, u toj knjizi uvrstio čak i samoga Bege Fanka u analizu, a citiran je i još jedan MC s ovih prostora – Zondo. Filozofija s početka teksta ove recenzije premisa je nekoliko poglavlja ove knjige, a tekst se u engleskom izvorniku pojavljuje i kao “spot” za vrijeme druge/treće stvari. Uvjetno rečeno, ako brojeve uzimamo kao odvojene logičke cjeline. No, u globalu pjesme kao pojedine cjeline nisu ni bitne, ovaj je album zamišljen da se sluša u komadu.

Dakle, skit i pjesma Aloja Vera su spojeni. Instrumental ostaje u istom štihu zapadne američke obale devedesetih. Gostuju Mr. Doo i Marko Louis. “Ja repujem o sebi, dakle postojim”, smisao pjesme, “Bog je dobar, i od boga nema bolje, ja sam bog, i tako stvari stoje”. “Nema kukanja, ni hejta, ni loženja na ribe”, kaže Bege Fank. U cijelome albumu nema niti jednog betl momenta. Dakle, album je potpuno reperski, ali opet drugačiji, govori o temama koje su mnogi dotakli, ali na potpuno drugačiji način. Isključivo fokusiranje na sebe, a nigdje nije rekao da je bolji od ikoga drugoga. Ovaj je konceptualni album kreirao i zaokružio vlastiti smisao, a uz glatke instrumentale, dobar glas i flow, duhovite rime i opuštenu atmosferu, uspijeva ne samo održati pažnju od početka do kraja, već i prenijeti dobro raspoloženje, entuzijazam, opuštenost i sveukupno dobru vibru bez osvrtanja na ikakve negativne aspekte hip hopa ili života. Ovo je esencija dobre vibre rapa. “Hardcore je smeh, a ne nadrkani pogledi” kaže. Mene nasmijalo bro (bre?) :), evo, hvala ti! Na trećoj stvari već pokazuje vještine na flowu, uz pjevni G-funk refren i nastavak produkcije stila kao i do sad. Sve ostaje isto, glatko, teče, do sad se već ufuraš u spiku i prepuštaš da te nosi kamo nosi. Čilaonica čista. No, već otkrivam sadržaj ostatka albuma jer sam nestrpljiv. Idemo dalje.

Četvrta stvar, Banka, evo, ovo je čisto izdrkavanje sad već 🙂 – mislim, pjesma je o tome. Duhovita stvar opet o sebi kao bogu, i zaradi u banci sperme.

Peta stvar ima čak i svoj spot. Neke rime. Kaže “budi bog sa mnom”. Smisao je da nađeš sebe i predstavljaš sebe i svoju filozofiju isto kao što on to radi za sebe. “Hodaj svuda, al ne za mnom, budi bog sa mnom”. Ergo, uživaj u tome što jesi. On uživa skroz.

Šesta stvar (valjda) Zimi zami zum. Neka plesna zajebancija, brzo repanje, Bege dokazuje svoje reperske vještine kroz flow. Pozitiva. Gostuje mu Nataša Guberinić.

Sedam, skit Dosadni funk, filozofija o borbenosti, dosadi, funku, o dobrom i zlu.

Osam, Lajk lajkujem, gošća Ivana Zečević. Stvar ima spot, ako želite gledati Predraga u raznim vodama. Ne kužiš? Idi pa vidi. Stvar o društvenim mrežama. A možda i nije. Više je o samome sebi. “Samo stilovanje, bogovanje, samo to i malo tvitovanje, postovanje”.

Devet, Stil. Odličan instrumental, totalno funky. Pjesma o svom stilu. Predivna lakoća postojanja.

Deset, Begefank odelo, pjesma o sebi i modi iz svoje perspektive. Sad već očekivano, ali odlično!

Jedanaest, Predrag Vukčević, reprezent rap na beatbox.

Dvanaest, Ja sam jarac, zajebancija o horoskopu, i ko fol jarac je car. Dobro, nek mu bude. U pjesmi koja je o tome. Rođen je 25. prosinca saznajemo. Krajnje minimalistički spot, ali zanimljiv. Božićne lampice oko glave, kruna na glavi, čak napominje i da je Isus jarac pa je zato i on car. U spotu se pojavljuju i najpoznatiji svjetski jarci. Provjerite tko su.

Trinaest, skit Skromni fank. Zajebancija. Kaže da mu je svaki dan rođendan, kao i Vojko V. 🙂

Četrnaest, Cvaki dan praznik, evo i pjesme o tome da svaki dan slavi, ima spot, pomalo trappy pjesma. Po meni, jedina malo slabija do sad, ali to je samo zbog mojih vlastitih preferencija. Pomalo mi je smor ova. Sporo, pjevušljivo, bez sadržaja. Spot zajebancija. Gostuje Ivana Zečević. Pada mi koncentracija. Brzo dalje!

Petnaest, Sećam se svega, opet fini rap, koncentracija spašena! 🙂 Pjesma o izlascima, sjećanjima, prošlosti svog života…

Šesnaesta stvar je već bonus traka. NNČ. Nabrijaniji instrumental od ostalih, kao i rap. Old skul prizvuk, reprezent stvar. Dobili ste Bege Fank, nema na čemu.

Sedamnaest, bonus. Polu-remiks treće stvari Aloja vera, sad još gostuje i Mikri Maus.

Osamnaest, brža stvar, old skul funky zvuk. Još jedan bonus, Dobar rep, pjesma koju je napravio pod pseudonimom Lou Benny (izvedenica od lubenica).

Album gotov.

A sad, dame i gospodo, objašnjenje!

Kaže Predrag Vukčević, aka Bege Fank, da je ovaj album posljednji svježi rap reprezent album na svijetu. Zašto? Zato što je smisao reprezenta kurčenje, tj. hvalisanje, tj. predstavljanje sebe kao velike face. U povijesti rapa to se kurčenje uvijek vezalo uz betl moment, gdje se “bolji” ili “najbolji” uvijek veže u usporedbi s nekim. No, čim se uspoređuješ s nekime, ti automatski postaješ relevantan samo u postojanju drugih! Dok postoje oni, ti si bolji, ili najbolji, pa čak da to i priznaju. Kroz povijest rapa bilo je momenata gdje su reperi odbacili uopće mogućnost uspoređivanja s drugima, poput A Tribe Called Quest, stvar Can I Kick it “If you diss us, we won’t even think of”, Andre 3000 (Outkast) u Two Dope Boys, cijela strofa o sucker MCju, Zondo u Kraljevima “ako te ne pomenem znači da ne postojiš” / “šta se imam borit s bijednikom kad nemam šta pobijedit”… Ali Bege Fank ima koncept cijeloga albuma Dobar rep, ne samo strofe ili pjesme, gdje se predstavlja kao apsolutno dobar, dakle bog. Ako imaš crtu, za koju kažeš da je ravnija od drugih, ona je možda i najravnija, ali u usporedbi s ostalim crtama koje imaš. Ali zato apsolutno ravna crta? Bege Fank ne želi biti najbliže apsolutno dobrom, već čisti apsolut dobroga! Neusporediv! Dakle, nema nikakve potrebe za betlom, za usporedbom, za dissanjem… Zato kaže da je bog, i da zato nema daljnjeg reprezenta koji je moguć iznad toga. To je cijeli koncept albuma. I zato je ovaj album pun dobre volje i opušten, kad nema nikakve potrebe za uzrujavanjem ili razmišljanjem o ičemu drugome osim sebe samoga. Bog je zadovoljan sobom.

Jedan od komentara na youtubeu kaže “previše filozofije burazere”, no možda je to napisao netko kome je draži gangsta rap. Ili bilo koja verzija uobičajenog rapa koji se već skoro može raditi i po špranci. Previše filozofije? Filozofija je upravo ono što nosi cijeli album jer je nova i svježa! Ovaj album i jest čista filozofija! Album jako lijepo teče, sat vremena fine vožnje. Doslovce. Slušaš ga na snowboardu, u autu, dok šljakaš bilo gdje, provjereno dobro funkcionira! Bege Fank te skroz ufura u svoj film, ujednačeno je funkastičan i produkcijski sličan u cijelom trajanju. Osjeća se ljubav prema zvuku LA 90-ih.

Instumentale i beatove na albumu su odradili Zuba, Anke, Skubi, Salier del Flores i DJ Milanda, miks i master SevdahBABY, gostuju MF Ra, Mr. Doo, Marko Louis, Nataša Guberinić, Ivana Zečević, Sick Prime, DJ BKO, DJ Rokam i Mikri Maus.

Ocjena albuma: 5/5