Intervju s legendarnim hip hop dvojcem Tram 11, povodom tri live nastupa – 12., 13. i 14. travnja u Zagrebačkom klubu Tvornica kulture obavio je Tremens. Uživajte. Što vas je inspiriralo da uopće počnete repati? Woo: Mene je inspirirao Život velkog grada, i takve neke stvari, poput Wumahove Povratak u metropolu. Ulovila me želja...

Ok. Evo me u čudnoj situaciji. Kuku$ situacija. 🙂 Idem recenzirati glazbu koju sam izbjegavao, ali pod sugestijom da albumu pristupim otvorena srca i uma. Evo, napunio sam se pozitivom i želim naći sve najbolje u tome što slijedi. Da sve bude još jasnije, evo i objašnjenja recenzije trap albuma, tekst koji sam jučer...

Bit ću iskren, kao i uvijek. Nije mi drag trap. Loše je sjeo na prvi susret. Odrastao sam na tvrdom rapu. Stani, uvuci zube… Rekoh, nije mi drag trap, ali… ALI! Ali nisam zatvoreni debil koji će tvrditi da je nešto sranje bez da sam dao priliku. Kao prvo, trap je sasvim nova mjuza, izdanak...

Hip hop me razočarao. Hrvatski, strani, svejedno. Podjednako. Zato nisam baš pratio scenu nekih više od deset godina. Devedesetih godina prošlog stoljeća bio sam tinejdžer, zagrižen, lud za hip hopom. A onda je počeo smrdjeti. Mjesecima sam čekao Wu-Tangov Forever, rezervirao ga u cd shopu, a kad sam ga kupio tresle su mi se...

Bok ljudi! S obzirom na to da sam počeo pisati recenzije za Hip Hop Unity, vidim da ima dosta reakcija, pa sam osjetio potrebu objasniti koju stvar odmah u startu. Riječ urednika. Dakle, recenzija je subjektivna novinarska forma. Nije objektivna i ne može biti. U principu, ne postoji objektivno novinarstvo. Možeš se jedino truditi...