VJEČNE LEGENDE

Brejkeri koji više nisu s nama, ali su nam zauvijek promijenili stvarnost

Imam sreće što sam generacijski jednak mnogim velikanima koji su izgradili i obilježili hrvatsku hip hop kulturu. Između svih repera, writera, Dj-eva i brejkera, znalo se poklopiti da se udruže ljudi vrhunski u svojoj vještini u pokoji crew. Vjerojatno najjači brejkerski crew koji sam upoznao bili su FreeStyle Kings. FSK. To je, naravno, osobno mišljenje, moja preferencija. Naravno da jako cijenim i druge crewove, kao i klubove, koji su nekad bili vrlo rijetki. Nažalost, neke ljude uzimaš zdravo za gotovo u životu, dok se ne dogodi tragedija koja te zakuca u pod poput pada s ljestvi. Jedan od takvih dana bio je 9. kolovoz 2004. godine, kad su me frendovi zvali da mi jave da je dan ranije (8.8.2004.) poginuo Kolarek. Flor Kilah. Informaciju da bi Goran mogao poginuti nikako nisam uspijevao procesuirati. Lik od svojih skoro 2 metra, mišić na mišiću, žila na žili, čovjek s najviše energije vjerojatno od svih ljudi koje sam upoznao u životu… Kako on može poginuti? Otišao je najveći, najjači brejker kojeg sam upoznao. Prvi iz FSK crewa.

Imao sam sreće da sam ga upoznao kao klinca, još davne 1996. na jednom plesnom natjecanju u Lisinskom, dok break još nije bio ni toliko popularan da ima puno pravih natjecanja. Brejkere si mogao pratiti jedino na kvartovskim i drugim lokalnim okupljanjima, na natjecanjima raznih plesnih kategorija među mnoštvom drugih plesača. Bili su smatrani nekom off-kategorijom, otprilike kao čudni klinci koji izvode vratolomije, a ne ples. Što je, kako vidimo danas, bila slaba logika, zato što većina plesnih stilova preuzima elemente brejka, osobito u urbanim stilovima i u popularnoj kulturi. No, vratimo se na naše legende.

Kolarek i Sejo 

Goran je poginuo. Sve je stalo. Prvo sam mislio da je neka vrsta glupog humora jer Goran je volio crni humor i neugodne situacije u kojima se ljudi ne snalaze. Pomislio sam “ovaj put je pretjerao s forama, nije smiješno”. A zatim sam vidio naslove u novinama. Društvene mreže nisu ni postojale 2004. godine. Nikad neću zaboraviti kako sam kupio novine 3 različita nakladnika, popeo se na Klisku tvrđavu (gdje sam se slučajno zatekao toga dana), čitao te članke na suncu, osluškujući tišinu i vjetar na kojemu sam pustio da mi klize suze s lica i suše se. Čuo sam se s nekoliko frendova koji su mogli znati više o tom događaju. Navodno Goran uopće nije trebao biti u tom autu. Mijenjao je jednog drugog brejkera, koji je otišao dan ranije jer mu se žurilo stići u Zagreb. Navodno je bila kiša dok se njih 5 vraćalo autom iz Italije, i navodno im je neki lik uletio u škarice na cesti, zanio im prednji kraj auta i oni su podletjeli pod šleper. Navodno je lik i pobjegao s mjesta događaja. 5 mladih života, mladih sportaša, brejkera, ugašeno je u tom trenu. Navodno štogod. Nije više ni bitno. Kolarek je poginuo. Čovjek za kojega bih pomislio da je energija koju je nemoguće ugasiti. Što se kasnije pokazalo kao istina. Kolarekova energija obilježila je cijelu generaciju hip hop aktivista. Bio je i ostao vječna legenda. Zato se i organiziraju jamovi u njegovu čast, zato svaki pravi hip hoper izgovara njegovo ime s poštovanjem, zato svi pričaju o njemu i danas, 14 godina nakon smrti. U svojih 25 godina života postigao je nevjerojatne stvari. Višestruki prvak Hrvatske u brejku, čovjek koji je najviše živio što voli od svih ljudi koje sam ikad upoznao. On nije “trenirao” brejk, on je to živio. Brejkao je svugdje i uvijek, nasred ceste, u bilo koje doba dana i noći, uvijek i stalno. Goran, vječni zajebant, lik koji je uvijek imao osmijeh na licu. Nepojmljiva je činjenica da ga više nema.

Atomic Roc (Vlado) i Flor Kilah osnovali su 1997. godine FreeStyle Kings-e (FSK), crew koji je promijenio hrvatsku break scenu i oblikovao je da bude na razini sa svjetskom scenom.

Atomic Roc o svemu tome kaže:

Goran je bio poseban, bio je lider kojega smo svi poštivali i voljeli. Njegov život dotaknuo je svakoga tko se s njime družio i on je sam po sebi bio osoba za koju nema granica. Postoji izreka „Samo nebo je granica“, no za njega to nije vrijedilo. Toliko stvari je otvorio za breakere da je break postao vrlo uvažen na estradi, u kazalištu, kao sport i kao neovisna plesna cjelina koja je dio hip hop kulture. Sve to napravio je kroz šalu i igru sa osmijehom na licu. Ta njegova snaga i jačina njegove energije učinila je to da je za neke od nas zauvijek ovdje i dan danas nam je mjerilo beskomprisnog djelovanja unutar kulture i stava.

Leon, Franc, Sejo, Iko i Sale

Dario Ujlaki, Rewind, mladi brejker iz Virja, poginuo je u prometnoj nesreći 2008. godine. Iza sebe ostavio je nevjenčanu suprugu i malu bebu. Bio je strastveni ljubitelj automobila, i prema riječima svih koji su ga poznavali – odličan brejker i pravi prijatelj koji će nedostajati svima koji su ga poznavali. Njemu u čast u Virju se održavaju Rewind jamovi. Jedini je s ovoga popisa koji nije bio iz Zagreba, član FreeStyle Kingsa.

Atomic Roc:

Dario je bio dio proširene obitelji FSK (nekada prije, dva imena su se stalno miješala: FSK i FDP). Dario je zajedno s prijateljem iz Virja, Ivanom, bio dio ekipe FDP kada se putovalo van granica Hrvatske. To su bili momci koji su iz jedne male sredine poput Virja bili toliko strastveni prema breaku da su bili rame uz rame svima iz FSK ekipe, kao breakeri, ali i kao prijatelji. Goran bi, recimo, volio otići u Virje i tamo provoditi vrijeme sa Darijem i Ivanom.

Sale i Sejo

Zatim, 17. ožujka 2011. godine nestaje Sejo. Lord Tweeks. Sead Kukuruzović. Ovo je apsolutno nejasan nestanak osobe, brejkera kojega smo od milja znali zvati “Buco” jer je bio malo jači od građe prosječnog brejkera. Još uvijek se vodi kao nestala osoba. Još uvijek nije potvrđena smrt. Još uvijek je nevjerojatno da netko može tako nestati u Zagrebu. Čovjek od svojih 35 godina nestao je u roku jednog dana. Pokrenuta je velika akcija potrage na Facebooku, danima i tjednima angažiralo se preko dvije tisuće ljudi koji su ga tražili. Brat mu je specijalac, pripadnik Alfi, tako da su specijalne jedinice pretražile rijeke, šume i nedostupna područja. Ništa. Informacija ova, informacija ona, vidovnjaci, lažne dojave, krive informacije, krivi opisi, bilo je svega, pretvorilo se u kaotičnu agoniju. Sejo, brejker koji je imao zdravstvenih problema, što se odrazilo na njegovo fizičko i psihičko stanje, svojevoljno je odlučio prestati uzimati terapiju i otišao u nepoznatom smjeru iz svoga kvarta, sa Svetoga Duha. Također veseli brejker koji se znao odlično zafrkavati i baciti brutalno smiješne komentare o životu. Obitelji i prijateljima vrlo je teško prihvatiti činjenicu da je nestao bez traga, baš nikakve pametne informacije o Seji nije bilo od trenutka otkad je otišao. Nema ni danas.

Atomic Roc o Seji:

Još jedna posebna osoba bio je Sead Kukuruzović Seyo. Sebe je nazivao Stvoriteljem jer je najviše vremena ulagao u to da podučava druge. Po skillu nije bio taj koji je na vrhu, ali po srcu je, definitivno. Seyo je bio prva osoba koja je nakon osnivanja FSK postala dio tog crewa i to, ako se ne varam, već krajem 1997. ili na samom početku 1998. godine. Bio je apsolutno svoj i stvari je radio na svoj način, iako se to nije baš svima sviđalo. Što ćeš, “osobnost iznad pravila” ipak je neki naš moto. Njega ako si poznavao, onda i dan danas kad ga se sjetiš padaju ti na pamet stvari poput obroka (ćevapi i mlijeko, život na napolitankama i takvih stvari).

Elvis, Hrvoje i Sale

Hrvoje Rešetar, The One, kasnije b-boy imena The Squash (u dogovoru s drugim legendarnim brejkerom Francom, koji je bio The Real One), preminuo je iznenada 27. srpnja 2014. godine. Nevjerojatan slučaj. Hrvoje, dečko za kojim su cure uzdisale, isklesan i zgodan plesač, samo se toga dana, navodno igrajući video-igrice, prevrnuo i preminuo. Čovjek koji ne pije, ne puši, svakodnevno vježba, normalan i zdrav čovjek. S Hrvojem sam se znao sresti i družiti oko područja Oktogona i na Cvjetnom trgu. Kao i za sve ostale brejkere iz ovoga teksta, mogu reći da sam ga uvijek vidio nasmijanog, dobre volje i spremnog za zafrkanciju. Bio je jedan od ljudi za koje znaš da će ti popraviti raspoloženje u istoj sekundi susreta, ma kakav ti dan bio do tad.

Atomic Roc:

Hrvoje je bio apsolutno svoj tip. Iako je bio dio FSK, vrlo brzo – radi unutarnjih sukoba – napustio je kolektiv. Nakon nekog vremena nastalo je pravilo “jednom FSK uvijek FSK”, tako da je on ostao onaj koji i nije i je bio dio tog kolektiva. U početku vrlo razigran, do te mjere da su on i Sale dok su još bili u Megablastu (kod mene na treninzima, prije postojanja FSK) dobijali kazne na treninzima jer su dolazili doslovno igrati se zajedno na treninge i tako narušavati rad za pripreme turneja. No kasnije, kao plesač i kao čovjek, Hrvoje je napravio jako puno i konstantno razvijao nove priče.

Kolarek i Sejo

I posljednji slučaj preminuloga brejkera kojemu je posljednji ispraćaj bio prošloga tjedna – Saša Krnetić. Super Salee. Dečko koji je, poput Kolareka, već bio poznat širokoj zajednici, ne samo hip hop aktivistima. Ponajviše zbog osnivanja svog kluba Atomic Dance Factory (ADF), i nastupa na televiziji, u talent showu, gdje su dogurali do finala. Uzrok smrti bit će poznat nakon službene obdukcije, ali za sad jedino je sigurno da je preminuo od udarca u glavu. Od teorije da se prije koji tjedan udario, za što je vjerovao da je bezazleno, pa se krv kroz naredne dane izlila u mozak, do teorije slučajnog pada toga dana kad je odveden u bolnicu na hitnu operaciju – zapravo nije toliko ni važno. Nije se probudio iz inducirane kome, za koju su doktori vjerovali da će pomoći u oporavku. Ako je ikome potrebna lekcija iz ičije smrti, neka to bude – shvatite svaki udarac u glavu ozbiljno! Ponovno je otišao čovjek koji je utjecao pozitivno na ogroman broj ljudi. Živio je zdravim životom, nije si ugrožavao zdravlje. Mjesec dana prije kobnoga događaja stupio je u brak s Petrom, djevojkom s kojom je hodao već 11 godina. Ako postoji nekakva univerzalna, kozmička pravda, ako postoji smisao svega, u ovom trenutku zaista ih je teško prepoznati. Osobno, trenutno osjećam samo bol, nadam se da ćemo u budućnosti stvoriti velike stvari na njihovoj ostavštini i temeljima, ali danas je teško to pojmiti. Zašto? Zašto Sale? Doduše, teško je prihvatiti smrt bilo koje osobe, osobito mlade, ali ovi mladi brejkeri, puni života, koji donose samo pozitivu u našoj prilično sivoj hrvatskoj realnosti… To su zaista tragedije. Veliki gubitci obiteljima, prijateljima, poznanicima, ali ogromni gubitci hrvatskoj hip hop sceni! Ogromni gubitci, ali i ogromne lekcije, inspiracije i zaduženja za daljnji trud. Zaslužuju vječno poštovanje i sjećanje svih nas.

Atomic Roc:

Sale, ili kako je on volio da se to ime nadopuni: Super Salee, bio je osoba koja je znala samo jednu stvar „mogu brže, više i jače!“, i tako je i živio! Bio je dio oba kolektiva FSK i FDP, no FSK je prestao koristiti jer mu tu stvari nisu bile čiste (mi smo turbulentna ekipa), no FDP mu je bio crew tamo od 2005. godine. Iako je već ranije nastala trupa pod imenom Atomic Dance Factory koja je bila njegov glavni fokus i s kojom je prošao vrlo zanimljivu priču o uspjehu koju će, nadam se, daljnje generacije nastaviti i na taj način odati počast čovjeku koji je sve to stvorio…

Sejo

O životima i smrtima hrvatskih brejkera pitao sam za komentar i osvrt još jednu legendu hrvatskog hip hopa, njihovog vršnjaka, kolegu i bliskog prijatelja, b-boya Elvisa, tj. El-Rocka:

Stvarno je čudno kako su se okolnosti poklopile da su svi ti momci tako mladi otišli, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag i spoznaje koje znače nama koji smo ih znali – SVE. Većinu ih poznajem još od 1996., kad sam tek počeo brejkati. Bila je to dvorana u Ivanićgradskoj ulici, republike Peščenice. Tada nas je bilo stvarno puno. Dvorana je bila dupkom puna mladih njuški koji su u to vrijeme harali Klubom 88 i i Amazonom. Sale (Saša Krnetić, Super Salee) i Reš (Hrvoje Rešetar – Squash) još tada bili su duet koji je vječito bio nerazdvojan, i u svađi, ali i u igri. Sudeći prema tome što su počeli brejkat malo prije od ostalih, brzo se u krugovima uspostavila hijerarhija između novajlija i ekipe koja je unutra. Na drugom dijelu dvorane je bio Goran (Goran Kolarek – FlorKilah), lik koji je već svojom pojavom tražio da u krug ulaziš ko da ti je zadnje, i da daješ sve od sebe. Negdje u sredini dvorane sjedio je Seyo (Sead Kukuruzovic – Lord Tweex). Pomalo hladno i nezainteresirano promatrao je okolinu namještajući kapu i uvježbavajući headspin. Bio je to jedan trenutak koji je meni odredio narednih 20 godina života. Svaki od ovih likova imao je jednu zajedničku crtu – postojalo je to nešto u što su oni vjerovali, što ih je inspiriralo da žive život punim plućima. Često puta kad pričam o njima, navedem da su u svom kratkom životnom vijeku preživjeli nečija 3 života. Od početka do kraja. I gdje ćeš veće lekcije i ostavštine? Od te Ivanićgradske pa nadalje, u godinama koje su dolazile stvorila su se divna i duga prijateljstva. Svadilo se, ljubilo i plakalo, slavili smo i betlali svakoga tko nam je stao na Crtu prezentirajući time i grad i našu zemlju i postavivši se na europsku brejkersku mapu.

Ljudi moji… Kakvi su to dani bili… Nemate pojma. Mimo jedne male skupine ljudi koji su bili dio te priče i vremena… E možda jedino oni mogu zamisliti i znati količinu pomiješanih emocija dok pišem sve ovo. Goran je bio poseban lik. Osoba koja je u potpunosti posvetila svaki dio svog vremena u ono što je najviše voljela i vjerovala, postavljajući time kvalitetu i trend življenja za našu malu zajednicu. Priča i anegdota je bilo na tisuće, pa izdvojiti možda najbolju bilo bi preteško. On je bio prva linija iza koje samo se često puta skrivali i provlačili. Činjenica jest da tek kad smo izgubili jednoga takvog lika, tek onda smo se trgnuli i počeli zaista tražiti u sebi onaj dio koji je Goran pokrenuo ili inspirirao.

Seyo je bio isto tako poseban lik. Sjećam se jednostavnog ljetnog dana, dogovor je pao da se nađemo u Oktogonu, napravimo trening i onda skočimo do Žapca i kupimo neki sok i napolitanke te uz Manduševac da se podružimo i zabavimo. Uvijek smo nosili i kameru pa je dobar dio provoda i zabilježen za trajno sjećanje. Druženje se polagano bližilo kraju, a netko je Seyu upitao: I? Kad se budiš? Svi se već lagano smijemo, a on odgovara: u 4.50, lovim jutarnji bus s Bijenika i palim u kiosk (tada je silom prilika pristao raditi u kiosku da se ušpara neka lova za put na BOTY – Battle of the Year). Kako je sarkazam bio jedan od naših najdražih načina zezancije, netko ga je usputno i upitao: pa kad ćeš spavati? Tu majstor odgovara: spavat ću kad umrem! Sve smo snimali kamerom, što je manje bitno, ali svi smo upamtili taj trenutak… Koji danas, barem meni, vrijedi neprocjenjivo. Hrvoje je bio isto poseban lik. U nekom trenutku život nas je porazbacao na različite strane i svatko se gradio i stvarao. Hrc je bio izgarajuća energija, lik koji je znao puno davati i podnositi. Sjećam se jednoga nastupa koji je Hrc sredio… Plesali smo u Rijeci na državnom natjecanju latino plesova. Bili smo gosti događaja i svi su nas lijepo dočekali i počastili srdačnim pljeskom i ovacijama. Ja sam bio na knap vremenski, trebao sam stići na posao u noćnu smjenu. Al Hrc je stalno ponavljao “ma bumo stigli, nemaš frke”. Sjeli smo u njegovog Nissana i do Zagreba lik nije spuštao gas ispod 200 km/h. Pred Zagrebom auto je počeo sam od sebe usporavati, a mi smo jedino mogli pozvati vučnu službu. Motor je kapitulirao, a ja sam zakasnio na posao. Rekao bi da je Hrc živio kao i njegov auto – gasom do daske, do kraja!

Saško, koji nas je posljednji napustio, bio je kombinacija sve trojice svojih prethodnika. Isto je bio poseban lik. Smiješan i zabavan, jasnog stava i moćne vizije u ono što vjeruje. Stvorio je jednu cijelu plesnu priču odgojivši generacije plesača i postavivši standard street plesa na domaćoj plesnoj sceni. Saško je znao iz Stenjevca sjesti na bus i odvaliti put do Dubrave da plešemo u mom podrumu i slažemo kombinacije. Vjerovao je da može… I živio je takav život.

Svi mi koji ih pamtimo, imamo neprocjenjivu priliku učiti i spoznati vrijedne lekcije iz života ove četvorke. Cijeniti svaki trenutak koji doživimo i pokušati živjeti najbolju verziju sebe.

Jer samo takvi trenuci se broje.

Elvis i Sale

Kolarek, Iko i Sejo

Oproštaj od brejkera tužna je stvar koju svatko od nas nosi u sebi na svoj način. Ali njihovi su životi obilježili našu stvarnost na sasvim životan i pozitivan način. Zato ih trebamo slaviti veseljem, smijehom i pozitivom, načinom na koji se družimo sa svim brejkerima u našoj hip hop kulturi. Zato, vidimo se na nekom betlu ovdje dolje u budućnosti, na nebu je već spremna opaka ekipa!

Za naslovnu fotku hvala Mario Vrbanec! Za ostale fotke hvala Goranu Filipoviću – G/Hard na privatnoj kolekciji FSK.

Rest in Power, Our Hip Hop Friends!

Goran Kolarek – Flor Kilah; Sead Kukuruzović – Sejo/Lord Tweeks; Hrvoje Rešetar – The One/Squash; Saša Krnetić – Super Salee